Prvi dojam je važan, jer ljudi komentiraju ono što vide. Dakle, ako ste vidjeli profil polugole žene, neće vas zanimati opis njenog radnog mjesta, obrazovanja i njene mudre misli. Zanimat će vas oblik stražnjice, iz kojeg je kuta ona slikana, kakva je poza i jesu li grudi prirodne ili silikonske. Eventualno muškarce zanima boja njenih gaćica. No, mudra filozofija o životnim pitanjima ispod tog profila nikog neće zanimati, čak može izazvati i porugu, jer što ova striptizeta ima za reći?

Godinama se govori kako muškarci blokiraju ženska prava, a to nije prava istina. U ostvarivanju svojih želja neke žene daju pogrešne signale i izabiru sasvim pogrešan put, a rezultat je potcjenjivanje kvaliteta.

Krenimo od medija. Mediji će dati prostor onim ženama koje će im osigurati klikove. Kristina Mandarina i slične, ma koliko tužna bila ta istina, osiguravaju klikanje jer muškarce zanima golotinja. Nažalost, ljudi gutaju tako serviran proizvod, a mediji slijede raspoloženje i afinitete većine.

Kad se pojavi pokret za zaštitu ženskih prava, kao inicijativa Spasi me, polučuje polovične rezultate, jer prikazivanje zlostavljanih žena i onih golih na istoj stranici jednog medija izaziva konfuziju. Kako sad to, ova se slikala polugola a onda je tipa optužila za silovanje? Sigurno je pokušala izmusti njegov novac, pitat će se mnogi, jer izvlačenje novaca od nogometaša koji su optuženi za silovanje može biti unosan biznis.

Da li netko želi riskirati i dati prostora i intervju nekoj ženi koja je anonimna, ali ne prodaje mandarine i lubenice u tangama, nema najveću umjetnu stražnjicu na svijetu, ali je postigla rezultate kao znanstvenica, književnica i slikarica? Mediji će sumnjičavo gledati na takvu vrstu rizika, jer to čitatelji neće primjetiti. Koga zanima XX koja je izdala knjigu u inozemstvu? Ako nekog i zanimaju književnice, to će biti onda kad se pojave u kakvim pretparačkim realityijima poput Braka na prvu.

Influencerica, konzultantica, life coacher..to su neka nova zanimanja za koja bi se prije reklo da su prodavanje magle i mlaćenje prazne slame, a sada su postala izvor zarade. Ako je djevojka zgodna i nema srama, ako operira pojedine dijelove tijela i dobro se promovira, ona ne mora ići u školu. Škola je za budale koje se ne znaju snaći, a osmosatno vrijeme radi velike podočnjake na licu i uzrokuje stres, a to loše utječe na izgled koji treba biti brand.

Nakon što se određene žene pohvale dostignućima kao „nove silikonske grudi“, „fileri u ustima“ i „izvađena rebra“, dolaze hejteri. Barem tako se kvalificiraju oni sljedbenici koji komentiraju da je takva žena lažna, jer ako kažeš istinu onda mrziš i ljubomoran si. Jesam li ljubomorna na nečije umjetne dijelove tijela? Nikako. Gledala sam emisiju o ženi koja je deset godina držala silikone u stražnjici. Jedan je puknuo i uzrokovao unutarnje trovanje, ona je završila na hitnoj i spasili su joj život u zadnji čas.

Priča o ženskim pravima iz nekih operiranih usta i napuhanih silikonskih grudi nekako ne zvuči istinito. Zvuči lažno, ne zato što bi ja uzela ženama pravo izbora. Naprotiv, takve korekcije na izgledu znače dodovoravanje umjetnim standardima i jaku želju da se ljudima svide i na tome zarade. Ako imaš muda, dođi pred kamere u prirodnom stanju i bez toliko šminke na sebi, pa da vidimo kome ćeš se zapravo svidjeti.

Žene koje žele uspjeti u modernom društvu bez forsiranja fizičkog izgleda su često nepravedno zapostavljene, jer mediji polaze od vizualnog dojma i ne zanima ih što dotična ima za reći, ukoliko ona nije poznata ili nije upletena u neki skandal.

Biti svoja i biti buntovnica je hashtag za influencere, ali nije li smiješno pokušati biti svoj s tim umjetnim ustima koja nisu prirodno tvoja?

Foto: Pexels/Michelangelo Buo