Rezultati HR rejtinga provedeni za tri izborne jedinice (II, III i IV), premda uz veliku mogućnost pogreške od 4 posto i činjenicu da su pred nama dva tjedna prave kampanje u kojoj se još štošta može dogoditi, ipak govore par stvari.
Prva koja bi se mogla zaključiti je da birači pomalo gube nadu u to da će na političkoj sceni preko noći osvanuti netko tko će skinuti s trona dominantne stranke – HDZ i SDP i u mandatu provesti tisuću i jednu reformu, te Hrvatsku u par godina učiniti zemljom pravde, prosperiteta i sreće. U izboru birača dominiraju HDZ i SDP (SDP-ova koalicija bi osvojila 17 mandata, HDZ 15, a Škoro 6), svatko bolje prolazi u svojim tradicionalnim utvrdama, a tamo gdje su podjednaki, trenutno vodi SDP-ova koalicija.
To ide u prilog drugom zaključku da u ovom času Andrej Plenković i Davor Bernardić imaju podjednake šanse postati premijeri.
Treći zaključak koji se može izvesti je da kod birača i dalje jako dobro prolazi priča o domoljublju, poistovjećivanje s narodom i podilaženje najkonzervativnijim idejama kao što su zabrana pobačaja, negativan stav prema LGBT osobama i manjinama. U prilog mu ide podatak iz istraživanja prema kojem bi u spomenute tri izborne jedinice Domovinski pokret Miroslava Škore dobio čak 6 mandata.
Dakle, ako SDP-ova koalicija ne bude dobro povukla, a HDZ-u se srušio na glavu još pokoji peh poput korona teniskog turnira u Zadru, i ne bude li u Sabor ušla još koja lijeva ili centrističko lijeva opcija s kojom bi Bernardić uz pomoć manjina mogao formirati vlast, slijedi nam vlada koja će biti copy paste zadnje dvije – one Tihomira Oreškovića i aktualne Andreja Plenkovića.
I kao relativni izborni pobjednik HDZ neće moći sam formirati vladu i morat će sklapati postizborni savez s Domovinskim pokretom. Škoro je toga svjestan i već se ponaša na isti način na koji se nakon izbora 2015. ponašao predsjednik Mosta Božo Petrov.
Tada je, sjetimo se, Most osvojio čak 19 mandata, a Petrov je podršku HDZ-u uvjetovao time da tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko ne bude premijer. I tako smo tada dobili premijera koji će biti zapamćen po tome da nije dobro govorio hrvatski jezik.Sada to isto radi Škoro koji Plenkoviću unaprijed poručuje da bi u slučaju postizbornog koaliranja mogao biti samo ministar vanjskih poslova.
Naravno da Plenković na to nikada ne bi pristao i da bi prije išao na nove izbore nego nekome prepustio premijersko mjesto. Zna to i Škoro, ali se ponaša kao trgovac na buvljaku koji cijenu digne u nebo znajući da će na kraju cjenkanja dobiti nekoliko puta više nego što roba vrijedi.
Škoro je jasno stavio do znanja da će cijena njegove podrške HDZ-u nakon izbora biti participiranje u izvršnoj vlasti. To znači da će Plenković vladati s ljudima koji o politici i obnašanju vlasti nemaju pojma. Ne samo to, nego će sigurno podršku uvjetovati i nekim političkim ciljevima koji će im jamčiti političku prepoznatljivost. Budući da Škoro osobno, kao ni cijeli njegov Domovinski pokret, nema originalne ideje o poreznoj reformi, o razvoju poljoprivrede, desetogodišnji plan prelaska na zelenu ekonomiju ili nešto slično, može se očekivati da se okrene onome što zna. Ideologiji, pravima žena, manjina, te Domovinskom ratu.
Zaigra li nakon izbora sa Škorom, Plenković će donositi zakon o pobačaju na isti način na koji je usvajao Istanbulsku konvenciju. Bit će, zapravo, isto kao da nisu provedeni izbori u HDZ-u i kao da na njima nije uvjerljivo pobijedio. Piše: Ivanka Toma za Jutarnji list
