Marija Selak Raspudić, filozofkinja i bioetičarka, u javnosti najpoznatija po nastupima u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”, novo je pojačanje Mosta. Kao nezavisna kandidatkinja nosi listu u I. izbornoj jedinici, dok njen suprug Nino Raspudić nosi listu u II. izbornoj jedinici.

U intervjuu za Jutarnji list napokon razjašnjava svoj stav oko pobačaja, govori o kurikularnoj reformi, ali i zašto se Most zalaže da se ne uvede euro u Hrvatskoj.

Kritičarka ste kurikularne reforme koja se provodi, zašto, kako bi izgledala reforma koju bi Most provodio ako bude u poziciji za to i zanima li vas možda mjesto ministrice obrazovanja?

– Prema ovoj reformi sam kritična jer je njome unapređenje obrazovanja svedeno na kvazidigitalizaciju poluispravnim tabletima i sadističkim Loomen programima koji prvenstveno služe za ponižavanje i discipliniranje struke. Budući da je njezina evaluacija bila puki igrokaz, prvo ćemo provesti detaljnu i nepristranu analizu “Beživotne škole” te zatim donijeti odluku kojim smjerom u odgoju i obrazovanju ići dalje.

Što se mog sudjelovanja u izvršnoj vlasti tiče, svatko tko se kandidira mora biti spreman i preuzeti odgovornost, no prvenstveno sam zainteresirana za poziciju saborskog zastupnika jer je upravo vraćanje dostojanstva Saboru preduvjet za osnaživanje demokratskih procesa u našoj domovini, a time i stabilnu gospodarsku situaciju.

Zašto ne želite jasno reći svoj stav o pobačaju?

– Pogrešna je interpretacija da je riječ o tome da ne želim jasno izreći svoj stav o pobačaju. Nemam nikakav problem s artikuliranjem i branjenjem svojih stavova. No, ne možemo započeti raspravu o pobačaju dok nismo za to stvorili preduvjete, odnosno konstruktivan teren na kojem svatko ima pravo argumentirati za ili protiv a da ne bude unaprijed osuđen.

Ono na što sam ja stavila naglasak, a što se tendenciozno i zlonamjerno tumači kao izbjegavanje jasnog stava, ukazivanje je na kompleksnost i osjetljivost te teme koja se neće riješiti dovođenjem pred prijeki sud kojem sam i sama bila izložena, djetinjastim “da” ili “ne”, lajkom ili srednjim prstom, nego jedino zajedničkim, ozbiljnim, otvorenim i studioznim pristupom toj važnoj temi.

Naime, ja nisam “urbani” režimski panker Mile Kekin koji vam se “sere na nijanse”, kako “progresivno” kaže u pjesmi “Ja nisam vaš”, da gradim zemlju sretnih istomišljenika, a ne ljudi. Za mene je prostor političko mjesto u kojem ćemo takav tip isključivosti, koji nas na različitim razinama uništava desetljećima, konačno zamijeniti tolerancijom i dijalogom, pogotovo u temama u kojima su doslovno nečiji životi u pitanju. Nikad nisam govorila o zabranama jer smatram da prvenstveno treba raditi na prevenciji, odnosno na stvaranju socijalnih preduvjeta da se pobačaj ne događa

Treba li Hrvatska uvesti euro, treba li jače oporezivati imovinu (porez na nekretnine), a dalje smanjivati poreze na rad i dobit?

– Što se tiče eura, smatram da trenutno nije dobro vrijeme za njegovo uvođenje zbog načina na koji bi to utjecalo na gospodarstvo i kupovnu moć građana. Budući da je pitanje kune jedno od najvažnijih pitanja hrvatskog suvereniteta, nužan je referendum na kojem će se građani moći izjasniti o njemu i argumentiran dijalog suprotstavljenih stajališta koji bi mu prethodio.

Također, trenutno ne podržavamo nikakav oblik uvođenja poreza na nekretnine, nego zagovaramo široku reformu poreznog sustava s naglaskom na manjem oporezivanju dobiti. Problem Hrvatske je u tome što je rad jako oporezovan u odnosu na zemlje centralne i istočne Europe, prisutna je neprincipijelnost u oporezivanju te se visokim porezima na dohodak destimulira rad i potiče crno tržište.

Oni koji u Hrvatskoj odlučuju nemaju dovoljnu legitimnost

Po čemu je to Hrvatska deficitarna u demokratskom smislu? Često govorite da je vlast ukrala referendum, kako biste vi uredili izborne zakone, a kako zakon o referendumu?

– Demokratski deficit ili nedovoljna legitimnost onih koji donose odluke rastući je problem i najveća prijetnja demokraciji, slobodi i vladavini prava. U tom smislu, kao što navodimo u programu, nužna je promjena Zakona o referendumu, kojom bi se broj potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma smanjio na razumnu mjeru europskog prosjeka, a povećalo vrijeme za njihovo prikupljanje.

Potom, omogućavanje elektroničkog i dopisnog glasovanja i povećanje broja preferencijalnih glasova na najmanje tri.

Također, posebnu pozornost treba posvetiti edukaciji građana o njihovim političkim pravima i poticanju na veću participaciju u demokratskim procesima, od izbora do referenduma.