Očuh joj se, dok je bila curica od petnaest godina, uvukao u krevet. Sami su u kući. Probudila ju je njegova ruka na bedru. Dirao ju je i molio da mu sve oprosti. Da, baš taj prepotentni, nadureni, antipatični tip kojeg je majka jednog dana dovela i rekla da ga odsad mora zvati “tata”. I zvala ga je tatom jer je bila dobra kći. Baš ta kukavica koja se vraćala iz lova s krvavim pticama i zečevima, a jednoga joj je dana ubio i voljenu kujicu Lolu, koje se inače bojao.

Majku je nemilice, nadajući se i potajno, mlatio u sobi, a majka je to skrivala od svoje majke, ali… ništa nova u selu Lipiku! Jer, i baku je tukao njezin muž, djed Jadranke Kosor, sve dok nije zauvijek nestao u Americi. Baš kao što je i taj voljeni, iako nikad prisutni otac Jadranke Kosor, muževni crni ljepotan kojemu je pisala dječja, nikad otvorena pisma, koji za kćer nije htio znati do smrti pa i preko nje – tukao njezinu majku.

Počeli su se tući čim sam se rodila, a mama je često kao učiteljica u školu dolazila u šlafroku jer joj otac, patološki ljubomoran, nije dopuštao da odjene haljinu, piše Jadranka Kosor u svojoj upravo objavljenoj memoarsko-biografskoj knjizi “Premijerka” (Naklada Ljevak).

Piše, ali nerado te stvari u intervjuu izgovara. Kliješta vam trebaju, ali najčešće ne pomažu jer gospođa Kosor zna što neće. Kako i ne bi! Prekalila se. “Nije mi lako o tome pričati, ali sam smatrala da treba o tome pisati”, kaže bivša premijerka i predsjednica HDZ-a, a onda opet, radije uopćava, pa kaže da je napisala “knjigu o ženama, samim ženama, rastavljenim ženama, nesretnim ženama…”

Ima u knjizi i lijepih stvari, plesova u Kursalonu u Lipiku, vožnje s mamom na biciklu, djevojačkog biranja haljina, sreće zbog rođenja sina, oduševljenja novinarstvom i politikom… ali potmula atmosfera nasilja s njezina početka mnogima će obilježiti knjigu do kraja.

Nekima će možda i potresniji dio biti onaj sa samog kraja, uoči izbacivanja iz HDZ-a, kad korak po korak ostaje sama. Dobra, stara samoća i strah od nje koji ju je pratio cijeli život: okreću se od nje glave, gleda se u mobitele, vrhove cipela… sama je. I ne, nije joj pomoglo to što je za Hrvatsku napravila ključnu stvar nakon oslobođenja – uvela ju je, teškim pregovorima i golemim trudom, u Europsku uniju, piše Mirjana Dugandžija u Jutarnjem listu, koja je i razgovarala s Jadrankom Kosor.

Cijeli intervju je OVDJE.