Za nekoliko dana, točnije 24. srpnja, najpoznatiji turski spomenik koji uživa status svjetske baštine i pod zaštitom je UNESCO-a, Aja Sofija, primit će prve vjernike na molitvu i to će biti kraj jedne i početak nove ere za ovo veličanstveno zdanje, ali vjerojatno i za Tursku.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je odlučio, a visoki upravni sud potvrdio, da ubuduće Aja Sofija prestaje biti muzej te da postaje džamija, čime su uspješno okončani napori nacionalističkih i islamističkih političkih i drugih skupina i stranaka koji već godinama traže, kako je i sam Erdogan kazao, “povratak Aja Sofije korijenima”.
Istina, korijeni koje predsjednik spominje odnose se na povijesnu konverziju Aja Sofije iz katedralne crkve carigradskih patrijarha u džamiju. Kao što je poznato, Aja Sofija je postala džamija tek 1453. godine kad su Osmanlije osvojili Carigrad te i crkvu, kao i grad, pokorili mačevima, premda je crkva prije toga čitav jedan milenij, otprilike tisuću godina, bila najveća crkvena građevina na svijetu.
SVETA MUDROST
Aja Sofija je posvećena 27. prosinca 537. godine, njezino ime dolazi od grčkog naziva Ἁγία Σοφία, što u prijevodu znači Sveta Mudrost, a odnosi se na Isusa Krista kao Božju Mudrost. Sagrađena je u doba cara Justinijana, bizantskog vladara koji je uspio povratiti velik dio teritorija nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva te je upravo on na neki način oživio nekadašnju veličinu Rima.
Kada su Osmanlije 1453. godine osvojili Carigrad, sultan Mehmed II. je crkvu pretvorio u džamiju. No osnivač Turske Republike Mustafa Kemal Ataturk je upravo na primjeru Aja Sofije napravio čin od velike simboličke značajnosti: 1935. godine pretvorio ju je u muzej. “Moderna Turska je sekularna zemlja”, glasila je njegova tadašnja poruka.
No danas, u 21. stoljeću, aktualni turski predsjednik ne poziva se na nasljeđe sekularnog Ataturka nego na mačeve Osmanlija, bez obzira na to što veći dio svijeta, uključujući i papu Franu, ali i sam vrh Pravoslavne crkve te UNESCO, upućuju oštre riječi osude na Erdoganovu odluku i tvrdnju kako je pitanje Aja Sofije isključivo tursko pitanje te da nitko nema legitimaciju u to se miješati.
“Moje misli su s Istanbulom. Razmišljam o Aja Sofiji i jako me to boli”, rekao je papa Frane tijekom svoga tjednog blagoslova na Trgu svetog Petra. Carigradski patrijarh Bartolomej, poglavar pravoslavne crkve, oštro se usprotivio pretvaranju Aja Sofije u džamiju. “Aja je jedan od najvažnijih spomenika ljudske civilizacije i pripada ne samo njezinim neposrednim vlasnicima, nego i cijelom čovječanstvu”, rekao je patrijarh.
UNESCO, pak, koji na svojoj listi kulturne baštine svijeta ima Aja Sofiju još od 1972. godine, u svojoj posljednjoj izjavi potaknutoj pretvaranjem Aja Sofije ponovno u džamiju, najavio je kako će već na svojoj sljedećoj sjednici razmotriti novonastalo stanje.
Očekuje se, naravno, da će Aja Sofija biti skinuta s liste svjetske kulturne baštine jer će novo stanje biti bitno različito od onoga zbog kojeg je ovaj objekt velike simboličke važnosti i uvršten na listu UNESCO-a.
– Aja Sofija je arhitektonsko remek-djelo i jedinstveno svjedočanstvo o interakcijama između Europe i Azije tijekom stoljeća. Status muzeja odražava univerzalnu prirodu njegove baštine i Aja Sofiju čini moćnim simbolom dijaloga – rekla je generalna direktorica UNESCO-a Audrey Azoulay.
NACIONALISTIČKA RETORIKA
No, čini se, turski predsjednik uopće ne mari za prigovore te pod svaku cijenu želi promijeniti nekadašnju odluku Mustafe Kemala Ataturka koju njegovi pristaše zovu “nelegalnom”. Inicijativa Erdoganove partije AKP popraćena je nacionalističkom retorikom.
“Aja Sofija je naše geografsko vlasništvo i pod našim je suverenitetom. Oni koji su je osvojili mačem, također imaju imovinska prava”, rekao je Numan Kurtulmuş, zamjenik predsjedavajućeg AKP-a.
Visoki upravni sud Turske prošli je petak objavio kako je povijesna odluka Kemala Ataturka iz 1935. bila “neutemeljena na zakonu” te tako ozakonio odluku predsjednika Erdogana da Aja Sofija prestaje biti muzej i postaje džamija. Spekulacije o eventualnim pravnim obratima postoje, ali u mogućnost da se Vrhovni ili Ustavni sud usprotive odluci koju turski nacionalisti već danima slave ispred Aja Sofije, malo tko vjeruje.Crkva od 150 tona zlata
Rimski car Justinijan sa svoga je prijestolja u Konstatinopolu 532. godine dao nalog za gradnju crkve “kakve nije bilo od Adama i kakve nikada i nigdje više neće biti”. Oko deset tisuća radnika gradilo ju je 15 godina i gotovo tisuću godina bila je najveća crkva kršćanskog svijeta. Nije bila samo najveća – Justinijan je u crkvu ugradio ravno 150 tona zlata te je od sredine 7. stoljeća bila i krunidbena crkva za skoro sve vladare Bizanta.
No carstvo je propalo 1453. kad je sultan Mehmed II. osvojio Konstantinopol i proglasio Aja Sofiju džamijom. Križevi su zamijenjeni polumjesecom i zvijezdom, oltar i zvona su uklonjeni, izvana su dodana četiri minareta, a mozaici i freske obojeni. Mustafa Kemal Ataturk je Aja Sofiju pretvorio u muzej, a tada su izvedeni i opsežni radovi na restauraciji, a mozaici i freske ponovo su otkriveni, vodeći računa da se ne unište ni islamska obilježja.Od Byzantiona do Istanbula
Istanbul je jedan od svjetskih gradova koji su povijesno imali najviše različitih imena, 1930. je donesen zakon po kojem je izbačeno ime Konstantinopol za Istanbul. Stari Grci nazivali su naselje na tom mjestu Byzantion, a Rimljani Byzantium. Kasnije je dominantan naziv postao Konstantinopol, po rimskom caru Konstantinu koji je prijestolnicu Carstva prenio onamo iz Rima.
Nakon osmanskog osvajanja Konstantinopola Turci isprva nisu preferirali naziv Istanbul, koji rabe danas. Naime, isprva je dominirao naziv Kostantiniyye, kao varijanta imena Konstantinopol. U slavenskim jezicima prisutan je bio i naziv Carigrad, koji se i danas dijelom koristi.
