Ruža Tomašić nosila je listu Domovinskog pokreta u 10. izbornoj jedinici. Rezultat i nije onakav kakvom su se ona i ljudi oko Miroslava Škore nadali.Što je presudilo, zašto je mandat ustupila svom asistentu, može li surađivati s HDZ-om i oprašta li se sredinom prošle godine od politike, pitanja su na koja Tomašić daje odgovore u razgovoru za Spektar.

Na ovim izborima niste se pokazali dobrom prognozerkom. Domovinskom pokretu ste predviđali 24 do 25 mandata, a Viliju Berošu vrlo mali broj preferencijskih glasova?

– Gledajte, smetnula sam s uma da propagandna mašinerija treba odraditi svoj posao. Mi nismo imali naklonjene medije. To vam je to, a možda smo mogli i bolje odraditi.

Što ste mogli bolje odraditi?

– Kampanju smo mogli bolje odraditi. Kasno smo počeli promišljajući što i kako. Opet kažem, mediji nisu bili na našoj strani. To su većinom bili napadi.

NAPADIMA SMO UJEDINILI GLASAČE HDZ-A

Koliko su sami ljudi iz DP-a, gdje prije svega mislim na Miroslava Škoru, nekim svojim izjavama doprinijeli da se mediji bave vama?

– Ja to nisam radila, ali mislim da se nije trebalo onoliko napadati Andreja Plenkovića osobno i HDZ.
Trebalo je više govoriti o svom programu, što smo napravili i što bismo napravili. Ljudi bi to možda bolje prihvatili.

Mislite li da ste svojim napadima homogenizirali birače HDZ-a?

– Mislim da jesmo. Ako kažemo da nećemo ići s HDZ-om, da ne želimo Plenkovića za premijera, onda birači HDZ-a koji im možda i nisu bili skloni, pomislili su kako je bolje da ipak HDZ-u daju glas, nego da na vlast dođe SDP.

Hoćete reći da ste time mogli trasirati put SDP-u ka vlasti?

– Govorim da je upravo to možda bila pogrešna taktika.

Što vas je više iznenadilo: katastrofa SDP-a ili trijumf HDZ-a?

– Mene osobno nije iznenadio pad SDP-a jer ni oni nisu imali neku novu, bolju strategiju. I oni su većinom napadali. Ali, dosta me iznenadio porast HDZ-a, što samo znači da su oni imali način da mobiliziraju svoje birače.

Jeste li, što se strategije DP-a tiče, možda previše štedjeli SDP?

– Mislim da mi njih nemamo što ni štedjeti, ni neštedjeti. Obično se govori o onoj stranci koja je na vlasti, a oni nisu ti. Osim toga, SDP i mi nemamo iste birače, tako da nema veze ova opaska oko poštede. Mi jesmo govorili kako sve vlade do sada nisu ništa učinile.

Ali SDP je ponajviše otvarao ova ideološka pitanja, što je vama išlo u prilog, ali nekako kao da ste ih prešutjeli.

– Što se mene osobno tiče, ljudi znaju tko sam i što sam, iza čega stojim i da to ponavljam kao papiga. I samoj sebi ispala bih smiješna.

ZAŠTO BIH SE JA UBIJALA NA TERENU ZA DRUGOGA

Neka prva soliranja u Domovinskog pokretu, i to par dana nakon izbora, došla su upravo iz vaše Hrvatske konzervativne stranke i Suverenista. Mislim na dva poteza – osnivanje vlastitog kluba i davanje mandata vašem asistentu Marku Milanoviću Litri.

– Što se kluba tiče, znate dobro da je u svim dosadašanjim koalicijama, i HDZ-ovim i SDP-ovim, znači i vladajućim i oporbenim, bilo da svaka stranka ima svoj klub.

Prije ovih izbora HNS je u HDZ-ovoj koaliciji imao svoj klub, SDSS svoj, isti je slučaj i s trojkom oko Gorana Dodiga. To je i praktično jer svaki klub ima pravo na 15 minuta govora sa saborske govornice.

S druge strane, postoje i veći klubovi, gdje se usuglašavaju stajališta. Puno se sada to provlači po medijima, ali je zapravo ništa što drugi ne rade.

Što se pak Milanovića Litre tiče, mi iz HKS-a smo uspjeli dobiti još samo jedno mjesto na zajedničkoj listi za 10. izbornu jedinicu. Jedino što smo tu pogriješili jest što ga nismo više predstavljali javnosti, zašto još više nije sudjelovao u preidzbornoj kampanji. Kao i svih ovih godina do sada, na njega smo se oslanjali da nam organizira letke, majice, penkale, upaljače…

Taj mladi čovjek je gotovo svakodnevno išao na relaciji Split-Zagreb. Sve što je trebao napraviti, on je napravio i u svom poslu se pokazao nezamjenjivim. To što on mene mijenja, pa Bože on je iz iste stranke. Nikada se nije dogodilo da netko iz druge stranke mijenja zastupnika.

Jeste li vi uoči izbora imali čvrst dogovor s Miroslavom Škorom da mandat, ako ga izborite, pripada vama i da s njime možete raspolagati? Takvi su se napisi pojavljivali uoči izbora, ali Škoro sada na ovu temu šuti.

– Čvrsti dogovor je bio da mandat pripada stranci. Ajde vi sada meni recite zašto bih se ja ubijala hodati okolo i lobirati za nekoga drugoga?!

Svatko valjda želi da njegova stranka raste i napreduje. A to što Milanović Litre nije dobio veliki broj preferencijskih glasova, to sam već objasnila. Puno je od toga značajnije da je on mladi čovjek, da želi ostati u Hrvatskoj i raditi ovdje. Zašto mu ne dati šansu? Možda će biti bolji zastupnik od bilo koga do sada.

Je li ovo Škorino neoglašavanje znači da za njega ništa nije sporno s mandatom?

– Naravno da nije sporno. Zašto bi bilo?!

Najpogođeniji je Robert Pauletić koji drži da je kao drugi po broju izravnih glasova, a imao ih je 205 puta više od Milanovića Litre, upravo on trebao sjesti u Sabor umjesto vas.

– Ali on je u DP-u, a ja sam u HKS-u. Dogovor je bio takav, znalo se da će Milanović Litre mene mijenjati ako prođem. I to vam je to. Ako je nekomu to sporno, neka onda nastoji da se promijeni izborni zakon. Ionako puno toga u tom zakonu nije dobro i ne štima.

Je li Pauletić znao za dovor DP-a i HKS-a?

– Ja vjerujem da jest, ali ne mogu vam tvrditi 100 posto. Što se tiče gospodina Pauletića, žao mi je, doista žao da nije prošao. Iznimno ga cijenim, super je čovjek, sposoban. Ja čak vjerujem da bi on bio fantastičan gradonačelnik Splita. Ali, politika je politika, a dogovor je dogovor.

Koliko će jednom mladom i ne posve iskusnom političaru kao što je Milanović Litre biti teško nositi to breme od samo 19 dobivenih glasova?

– To će trajati do onog trenutka dok ne počne raditi u Saboru, pokaže da je čovjek na mjestu, misli svojom glavom i spreman je raditi na dobrobit svih građana Hrvatske. Samo dotle. Uvjerena sam da će ga građani prepoznati jer ima svoje ambicije, što će raditi i za što će se boriti. Gledajte, da on nije sposoban, pa ne bismo svi mi ovisili o njemu u izbornoj kampanji u 10. izbornoj jedinici.

SUVERENISTI IMAJU ŠANSE

Ostavlja li ovakav rezultat HKS i Suvereniste u životu ili ćete morati poraditi da biste opstali?

– U budućnosti će postojati samo Suverenisti. Znači, neće biti Hrasta, neće biti HKS-a, već samo Suverenisti. A onda kako odrade, tako će biti. Tu prije svega mislim na naše zastupnike. Ja vjerujem da imamo političku budućnost jer se svijet sve više dijeli na suvereniste i globaliste. Između njih ničega neće biti.

Mislite da će i Hrvatska ući u tu svjetsku matricu?

– Hrvatska slijedi sve što se događa u svijetu, neovisno paše li to nama ili ne, pa sam uvjerena da će tako biti i po ovom pitanju.

Kakve ove četiri godine predviđate HDZ-u, Plenkoviću i njihovoj Vladi?

– Ja mislim da će im biti iznimno teško. Nastavi li pandemija ovakvim intenzitetom, bit će i gladi u svijetu.
Mi nismo ništa napravili da počnemo proizvoditi hranu, da se Hrvatska može sama osloniti na sebe. Bit će problema i s nezaposlenima. Bit će ih čak i u Saboru jer se nitko neće smjeti razboljeti s obzirom na postojeću većinu od 76 ruku.

Hoće li Plenković ubrzo krenuti u njezino podebljavanje?

– Naravno da će ići. To se podrazumijeva. Ja vjerujem da mu je to bilo i u planu kada je želio razgovarati jedan na jedan s oporbom.

Mislite da je želio na taj način neke privući na svoju stranu?

– Ako ne odmah, onda je želio vidjeti kakvo tko ima mišljenje i kakvu budućnost vidi.

PLENKOVIĆEVO VRBOVANJE OPORBE

Da ste bili na Škorinu mjestu, biste li se vi odazvali?

– Sama, bez drugih, ne. Ako smo oporba, onda smo mi svi oporba. Trebalo je na jednom mjestu razgovarati sa svima. Onda ne bi bilo nikakvih špekulacija.

Zar Plenkoviću, ako je želio vidjeti kako neki dišu i osigurati još koju, nije to sve bilo lekše odraditi u četiri oka?

– Pa zar nije namjeravao tako?!

Razgovori su bili najavljeni u javnosti.

– Da, ali jedan na jedan.

Novinari su znali za njih…

– Ali nisu znali o čemu će se razgovarati.

Hrvatska bi trebala dobiti 10 milijardi eura iz Fonda za oporavak EU-a. Oslanjamo li se previše na njih kao put za prevladavanje krize?

– Mi se nadamo, ali trijalog još nije gotov. Trebaju se složiti Komisija, Vijeće i Parlament. Znate da neke države članice ne žele pristati na to. Osim toga, ne zna se hoće li to u konačnici i biti toliko novca.
Ovo sve je tek bilo na razini prijedloga i nije trebalo uzeti kao nešto zdravo za gotovo. Bit će još jako puno razgovora i pregovora.

Je li sve na nekom dugom štapu?

– Mislim da jest jer još čak nismo dobili ni proračun EU-a. On je nasušno potreban pogotovo za poljoprivredu, a vidite da tom resoru žele uzeti 9 posto, a istovremeno gurati Europski zeleni plan. Poljoprivredinici bi trebali potrošiti još jako puno novca, a ne znaju kada bi svoj novac mogli dobiti nazad. Puno toga je nedorečenog.

Može li Hrvatska preživjeti bez tih 10 europskih milijardi?

– Može kada bi počeli raditi. Kada bi se pokrenulo pravosuđe, kada bi počeli progoniti kriminalce, kada bi se riješilo uhljeba, kada bi se raspustile sve agencije, jer sve one ne rade ništa. Sve je to duplanje, triplanje, kvadruplanje usporednih malih vlasti.
Tamo sjede ljubavnici i ljubavnice, sinovi i kćeri, za koje nisu znali što će pa ih strpali tamo. Kada pogledate rezultate tih istih agencija, nema ničega.

Hrvatska jednostavno treba obustaviti odljev silnog novca koji ne bi trebalo trošiti.

Osim agencija, pa pogledajte koliko udruga država financira. Treba vidjeti koje od njih stvarno trebaju postojati, a koje su svrha sebi samima. Skupa putovanja, skupi hoteli, a od svega nikakve koristi. To vam je kao i kućni budžet. Trebate imati bocu viskija svaki drugi dan, a radi se o nečemu bez čega možete živjeti. Znači, sve bez čega se može preživjeti, treba srezati.

NOVINARI RECITE MI “AJTE ĆA”

S Plenkovićem ste u kampanji imali nekoliko okršaja. On je vas nazivao zezalicom, a vi njega arogantnim. Jeste li prešli preko toga i možete li sutra podržati recimo neki gospodarski set mjera koji bi došao iz Vlade?

– Mi smo uvijek surađivali korektno i nije bilo nikakvih problema. To što me nazivao zezalicom, pa vidjeli ste i po Kerumu i po Bruni Esih da su se oni jako koncentrirali na 10. jedinicu. Plenković je mislio da mu to može pomoći, a valjda je i pomoglo.
Što se njegove arogancije tiče, mislim da mu je ego do neba. Puno bi bolje surađivao sa svima i puno bi mu lakše bilo kada bi ga malo smanjio.

Sežu li ove vaše trzavice još iz vremena Bruxellesa?

– Nikakvih problema nismo imali. Surađivali smo korektno. Gledajte, HDZ je pokrenuo sva moguća i nemoguća sredstva da dobije izbore. Imali su puno medija na svojoj strani. Nije bilo dana da se nije napadalo Škoru i DP, da se nije glorificirao HDZ na neki način.

Hoće li 30. lipnja iduće godine biti dan vašeg definitivnog odlaska iz politike?

– Definitivni datum odlaska iz Europskog parlamenta.

Vraćate li se tada u Sabor? Postoji neduomica.

– Sve će ovisiti o to mladom Milanoviću Litri. Ako bude dobro radio i dobro se profilirao, bila bi sramota od mene da mu uzmem mjesto. Ja sam pred mirovinu, a i bilo bi ‘ja prva, ja najbolja…’., a ti mali sad odi doma.

Dajete mu devet mjeseci da se dokaže?

– Da.

A ako se ne dokaže, možda se vratite u Sabor?

– Vidjet ćemo. Ali kada govorimo na taj način, ispada kao neka prijetnja prema njemu.

Od 2013. najavljujete svoj odlazak, punih sedam godina, ali ste uvijek na neki način prolongirali. Dojma sam da i sada ostavljate otvorena vrata za mogući povratak. Zar je taj zov politike toliko jak?

– Ne, ne, niti malo. Ali najviše bih voljela kada bi vi iz medija rekli: ‘Gospođo Tomašić, nitko vam neće zamjeriti, ostavite tog malog u politici, a vi odite ča!’

Puno bi mi to bilo draže kada biste to rekli, nego da sam prevarila birače, da sam rekla hoću pa neću. Recite mi da ‘dajte tom mladom čovjeku šansu, idite van iz politike i neće vas nitko prozivati radi toga’. Nitko sretniji ne bi bio od mene. Rekla je Ruža Tomašić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju