Snaga hrvatske pameti pokazala se i u ključnim trenucima Domovinskog rata. Prve besposadne letjelice, koje su donijele precizne podatke o položajima srpske vojske – projektirane su u Hrvatskoj.

Besposadna letjelica iz zraka je, posve neprimjetno, snimala pobunjeničke položaje tijekom Domvinskog rata.

“Imali smo samo jedan prototip, koji nikad nije srušen. To je za ne vjerovati. Jednom je oštećen, ali nikad srušen!”, rekao je umirovljeni pukovnik Damir Galešić na naše pitanje koliko su letjelica tada imali.

Bili su to tek počeci, priča ovaj umirovljeni pukovnik. Devedesetih je u svojim rukama brusio projekt prve besposadne letjelice. “Nismo bili neozbiljni…!” Pomogli su hrvatski modelari. Oslonili su se tada na vlastite snage, ali i znanje. “I inicijativu doktora generala Nikole Lebede. Uspjeli smo dovući projekt do toga da smo dobili robotiziranu letjelicu u zraku.”

Iza ovog su sati i sati rada i ispitivanja. Sati i sati snimljenog materijala. Rijetki su vjerovali u rezultate.  “Svi smo bili čudaci, pomalo za njih…I kad je prvi projekt umro, onda su me zvali ‘lako oklopni bespilotni.'”

“Nitko nije vjerovao da letjelica može toliko kvalitetno snimiti prostor i praktički dati u realnom vremenu. Znali smo gdje su im jače vatrene točke i što bi trebalo zaobići, a ne ići, što bi se reklo, u glavu”, rekao je umirovljeni general Pavao Miljavac iz Hrvatskog generalskog zbora. U nadzoru je mogla biti oko četiri sata.

“Danas vam velike bespilotne letjelice koje koriste Nijemci ili Amerikanci lete preko 20 sati”, kaže Galešić.

Vojska se oslanjala na obavještajne podatke. Tehnologiju koja se polako razvijala – opremljenu televizijskim i fotokamerama.

“Nevjerojatno, vidiš bacač, gdje je municija, gdje im je sklonište, kuda idu da oprostite na WC, čak puno bolje nego u boji… Imala je mogućnost da ako ju netko uhvati i pokuša spustiti, automatski se blokira i vraća natrag otkud je poslana”, veli Miljavac. 

Misija izviđanja prerastala je u ozbiljne vojne zadaće. Pa i u pripremama za Oluju. Prije nego su se oglasili prvi topovi, dojavljivale bi mete. “I stvarno je puno pomoglo i radi žrtava i radi svega, pa s druge stane i radi njihovih žrtava”, rekao je Miljavac.

A iznenadni “dar” s neba završio je i usred neprijateljske baze. Pa su se Srbi hvalili plijenom. “Oni su doveli novinare srpske TV da je snime, ali su je naopako složili. Objavili su to, mi smo to gledali i umirali od smijeha, jer su oni preokrenuli trup… Išli su se pohvalit kako su srušili, a nisu srušili. Pala je zbog tehničkog kvara”, kaže Galešić.

Umirovljeni general Pavao Miljavac pamti: jednu, otkrivenu na radaru, izgubili su i kod Knina. “Očito je bio takav pogodak da se sve razletjelo. I nisu ništa mogli pronaći, a mi smo bili u strahu hoće li sada shvatiti da ih stvarno gledamo…”

“Znali su da radimo, ali nisu znali kad radimo i gdje radimo”, rekao je Galešić.

Obavještajna je letjelica, netom prije Oluje, presrela i vojnu paradu pobunjenih Srba kod Slunja. Zasuli su ih iz zraka gomilom letaka s hrvatskim grbom i porukom da je nastavak borbe besmislen.

Hrvatska vojska tada je bila nadomak svoje najveće pobjede. Tuđman je, prije akcije, okupio generale. “Pita on mene, koliko ste planirali za Knin, koliko vam treba? – Rek’o, 4-5 dana, tu ti je Gotovina… Veli on, nemojte se iznenadit ak’ ćete drugi dan bit u Kninu (smije se) Ambiciozno, ali bome se dogodilo tako…”, ispričao je Miljavac. 

I ušlo je to u povijest na koju ćemo zauvijek biti ponosni.

Tri ekipe koje su izrađivale letjelice

A o važnosti ovih letjelica u Domovinskom ratu, reporterka Sanja Jurišić razgovarala je s jednim članom ekipe koja ih je izrađivala – Gordanom Akrapom, jednim od najpoznatijih stručnjaka za sigurnost u Hrvatskoj, ravnateljem Instituta za hibridne ratove.

Akrap je kazao kako su uz njih postojale još dvije ekipe koje su u isto vrijeme izrađivale druge dvije besposadne letjelice te da su se one financirale iz državnog proračuna. “Znatnu nam je pomoć pružila i grupa Prljavo kazalište. Naime, sredinom 1991. mi smo se kao Mladež HDZ-a zainteresirali za razvoj izviđačkih besposadnih letjelica, a s druge strane su nam tada naši prijatelji iz Prljavog kazališta došli i rekli da bi dali cijeli prihod od nekih koncerata u humanitarne svrhe.

I onda smo se mi organizirali i preko naših organizacija mladeži u dijaspori organizirali nekih 12, 13 koncerata, od kojih je oko 220 tisuća njemačkih maraka uplaćeno na poseban račun Ministarstva obrane.

Od tih je sredstava financiran razvoj besposadnih letjelica i kupljena dva rabljena sanitetska vozila. To su tada bila velika sredstva”, kazao je Akrap.

Na pitanje zašto danas nismo nastavili s tom praksom, zašto kupujemo nešto što smo mogli nastaviti s hrvatskom pameću, Akrap odgovara: “Letjelica koju smo mi izradili i koja se pokazala kao dobitna kombinacija u Domovinskom ratu je kasnije nastavljena razvijati, međutim tijekom vremena došlo je do određenih kadrovskih promjena u vrhu države, tako da je taj projekt zastao.”

Istaknuo je kako je iznimno ponosan što je sudjelovao u izradi besposadne letjelice: “Ta se letjelica pokazala i kao humanitarno sredstvo – nije ona nama omogućila samo da dobijemo kvalitetne obavještajne podatke, nego nam je stvorila i sve preduvjete da brzo i učinkovito izvodimo naše vojno-redarstvene operacije, te što je najvažnije – da imamo najmanju moguću razinu žrtava, i s naše i sa strane agresora”.

Kazao je i kako bi bitke bilo vrlo teško dobiti da nije bilo pomoći iz zraka. “Rat se ne dobiva na razini taktike i operacije, rat se dobiva na razini strategije. Mi smo uspjeli u ratu doći do toga da je naša strategija pobijedila agresorsku strategiju, i zahvaljujući obavještajnim podacima koje smo imali, i to ne samo iz besposadnih letjelica nego i iz elektronskog djelovanja.” Donosi Dnevnik.hr