Glumio je negativce i mrgude, a privatno je uvijek bio veseljak…

Glumio je negativce i mrgude, a privatno je uvijek bio veseljak…

Zdenka Jelčića, hrvatskog filmskog, televizijskog i kazališnog glumca te književnika, na HRT-u ćemo od ponedjeljka, 10.kolovoza, ponovno moći gledati u ulozi Blage Antića u televizijskog seriji Novine, a u subotu, dva dana ranije, Jelčić će proslaviti 74. rođendan.

Rođen je u Čapljini, u Bosni i Hercegovini, a studirao je i diplomirao na Fakultetu političkih znanosti te na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Rano je pokazao glumački talent, a prvi angažman imao je u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića. Igrao je nakon toga i u Zagrebačkom kazalištu mladih, da bi se nešto kasnije priključio slobodnjacima. Devedesetih je preselio u Švicarsku, gdje je glumio i pisao, ali u mirovini se ipak vratio u rodni kraj te je odigrao još nekoliko zapaženih uloga. Onih u koje je vjerovao. Ipak, za Jelčića je sve započelo mnogo ranije. Još sedamdesetih, a proslavio se u bivšoj državi ulogom komandanta Ljube u ‘Kapelskim kresovima’ Ivana Hetricha 1974. Naočiti komandant slamao je srca diljem Jugoslavije. Imao je tad 27 godina, bio friško razveden, a euforija koje se stvorila nije mu smetala.

– Prepoznavali su me svugdje, žene su se ponašale kao da pred njima stoji Alain Delon. Kako u Jugoslaviji tako i u Kini, Poljskoj, svakoj zemlji gdje se serija emitirala. I danas mi ljudi priđu i kažu ‘Gospodine Ljubo…’ Nikad mi to nije išlo na živce. Znam dosta ljudi koji vole reći ‘ja ne volim da mi se prilazi’, ali ja nisam među njima. Zašto bi mi smetalo? Svi smo mi sujetni, a posebice glumci – rekao nam je svojedobno Zdenko.

U Zagrebu se doduše nikad nije skrasio, ali jest na jugu. Oženio se Dubrovkinjom Melanijom i u braku su dobili sina Ivana, no ipak nije uspjelo. Ipak, Jelčić kaže kako su ostali u dobrim odnosima, a na sina je najponosniji na svijetu. Nakon razvoda jedno je vrijeme živio i u Parizu, a zgode s Francuskinjama opisao je kasnije i u svojoj knjizi. Petnaestak godina kasnije već je bio veliki glumac s 40-ak filmova, serija, 30-ak TV drama i nebrojeno kazališnih rola iza sebe. Kako je volio svraćati u Gavellu, jednom ga je prilikom Vesna Smiljanić, nekadašnja asistentica Branka Gavelle i jedna od osnivača kazališta Gavella, upoznala njezinom kćeri Dijanom. Ispostavit će se, Zdenkovom drugom suprugom.

– Kad smo se upoznali, Dijana je već desetak godina radila u Švicarskoj, a kad bi došla u Zagreb, posjetila bi mamu u Gavelli. Bila je jako lijepa, a i ja još komad u formi. Svidjeli smo se jedno drugome, zaljubio sam se u nju, a zajedno smo i danas. Volim reći da nisam bio ni ekonomski ni politički nego ljubavni emigrant – rekao je Zdenko, koji se s 42 godine otisnuo u nepoznato.

Jelčić se odlično snašao, a za tu zemlju i život u njoj uvijek je imao samo riječi hvale. Nakon dvije godine svladao je njemački jezik dovoljno dobro da zaigra u teatru. Odradio je nekoliko filmova, TV drama, igrao je u ciriškom Schauspielhausu, najuglednijem teatru njemačkoga govornog područja. Uslijedila je i švicarska sapunica “Litty und Blank”. Istodobno je u Hrvatskoj igrao u “Zabranjenoj ljubavi”, koju je ostavio jer nije mogao stalno biti na relaciji Zürich – Zagreb. U jednoj seriji igrao je Rusa razbojnika, no što je to za Jelčića, koji je u karijeri već glumio ustaše, partizane, četnike, milicajce, pukovnike…  Volio je, kako kaže, glumiti negativce jer imaju karakter. Zbog svog mrkog pogleda i podočnjaka najčešće ih je i dobivao, a iako su mu nudili da ih ukloni operacijom, Jelčić nije htio ni čuti. Zaključio je kako to onda ne bi bio on.

U brojnim je filmovima ostavio veliki trag – “Okupacija u 26 slika”, “Ne naginji se van”, “Kraljeva završnica”, “Diploma za smrt”, “Krhotine”. Zahvaljujući ulozi u  filmu “Djeca rata” 2005. postao je traženim europskim glumcem, a posljednjih desetak godina sve više piše. Objavio je dva romana, “U traganju za izgubljenim Narcisom” i “Sponzoruša u Parizu”, a onda se posljednjih godina vratio glumi u Matanićevim “Novinama”. Lik špijuna Blage Antića ostat će jedna od njegovih najuspješnijih rola, a sam Jelčić zadovoljan je što se u mirovini ‘dao nagovoriti’ na projekt.

– Nekad samo uzmete honorar, a poslije to ni ne upalite na televiziji. No ovo nije takva serija. Sretan sam kako je sve ispalo – zaključio je Zdenko, koji posljednjih godina posebno prati rad nećaka Bobe Jelčića, na kojeg je iznimno ponosan. Pišu 24Sata

0
Zanima nas što mislite, molimo komentirajtex