Emir Hadžihafizbegović za N1: Prošao sam pakao, korona nije bolest već Sotona…

Emir Hadžihafizbegović za N1: Prošao sam pakao, korona nije bolest već Sotona…

Emir Hadžihafizbegović, bh. glumac, oporavio se od koronavirusa. U Danu uživo na N1 je ispričao pakao kroz koji je prošao. Koronavirus je za njega Sotona, kako je istaknuo, a sama borba s covidom-19 – egzorcizam.

“Prošao sam pakao. Nisam htio raditi od tog mog džehenema jednu portal priču, držao sam sve u ilegali. Sve se desilo u Mostaru. Drugi nalaz mi je negativan, upala pluća se povukla. To što sam prošao i ta vrsta egzorcizma, imam svoju teoriju da korona nije bolest, nego Sotona. Nevjerojatno što mi se dešavalo tih 14 dana. Netko kaže prođe benignije, netko gore od mene, izgubi život. Želim podijeliti sve to što se desilo”, rekao je u uvodu.

On boravi u Mostaru od početka uvedenih mjera.

“Ja sam dijabetičar, u Mostaru godinama imam jednu lijepu vikendicu u mjestu Željuša. Tu sam se sklonio. Dolazio sam u Sarajevo, završavao što treba u Kamernom teatru. Pošto je teatar od 28. lipnja na stand byju, sezona počinje 10. rujna, skroz sam se prebacio u Mostar u jednu vrstu izolacije. Imao sam vrlo rijetke kontakte”, naveo je.

Ipak, odlasci u centar, poštu, pumpu, kako je kazao – vjerojatno su i bila mjesta gdje je pokupio virus.

“U tom nekom izlasku sam nadrapao i zakačio tu neman. Sve sam radio, ali tražiti genezu – gdje se korona pokupi, kao tražiti iglu u plastu sijena. Ne znam gdje sam ovo zaradio. Poslije pozitivnog nalaza sam bio OK, osim što nisam imao osjećaja okusa i mirisa. To je prvi simptom zbog kojeg sam išao na test”, ispričao je.

U bolnicu nije htio ići

Prva tri dana se ništa nije dešavalo, onda kreće teško disanje, suhi kašalj.

“Konstatirali su mi 28. u Domu zdravlja upalu pluća. Preporučeno mi je ležanje u bolnici. Rekao sam da sam u samoizolaciji, U bolnicu nisam htio ići. Ja sam ovu neman preživio zahvaljujući dragom Bogu, doktorima i dobrim ljudima koji su skočili oko mene”, rekao je.

Zahvalio se doktorima Hasanu Čustoviću, Enveru Zeremu, Seji Mulahasanoviću, Sabini Omić, Maji Ostojić, sestrama i laboratorijskim radicima Sanji Sesar i Ivani Marić.

“To su ljudi koji su bili oko mene. Zaista ih želim spomenuti jer su bili spiritus movens mog izliječenja. Najkritičniji sam bio u vrijeme Bajrama. Nisam bio dobar nikako. Otežano disanje, visoka temperatura, malaksalost. Imao sam osjećaj da mi se kosti odvajaju od mesa. Kosa me je boljela. Nije to čak ni bol. Kao da vam je cijelo tijelo modrica, pa gdje god da se pipnete – boli. Imao sam gripe, teške, nema ovo veze s gripom. Za mene je to istjerivanje đavola. Ovo je priča koja je moja osobna”, nastavio je Hadžihafizbegović u razgovru za N1.

0
Zanima nas što mislite, molimo komentirajtex