Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima na svom facebook profilu oglasio se čelnik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro :
“Nikada više i dublje podijeljenom hrvatskom narodu nije trebala istinska pomirba, ali ne sa Srbijom ili Srbima. Od njih nam treba isprika koja nikako ne dolazi i pitanje je kada će doći. Nama treba pomirba između nas samih i to baš na današnji dan, 23. kolovoza, kada obilježavamo Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma. Rješavanje svih drugih problema, svi razgovori, sve inicijative zapinju na nemoći hrvatskih političkih elita da se suoče s najvećim ideološkim problemom naše prošlosti. Naime, srpsku diktaturu od 1918. zamijenila je naci-fašistička tvorevina koja je trajala od 1941. do 1945. godine, a potom je zavladala komunistička diktatura koja je potrajala do prvih demokratskih izbora 1990. godine. Jedan totalitarni režim za drugim i to je jedina istina.
Nemojmo se zavaravati, politika je ideologija, ma koliko neki tvrdili suprotno i, ideološki gledano, zadnjih dvadeset godina između HDZ-a i SDP-a te ideološke razlike nema. I jedni i drugi uporno odbijaju sve zamolbe, rezolucije i naputke EU-a i demokratskog svijeta, da se Hrvatska konačno i odlučno suoči sa svojim komunističkim nasljeđem. Ne samo da odbijaju, nego smo i na današnji dan svjedoci događaja koji relativiziraju žrtve Domovinskog rata baš kao i žrtve komunizma.
Prije točno godinu dana, u zajedničku grobnicu pokopani su posmrtni ostatci 294 osobe koje su likvidirane na području zagrebačkih Gračana na samom kraju Drugog svjetskog rata i u poraću. Nedvojbeno su ih, bez suđenja, likvidirali komunisti. Na tom tužnom obilježavanju sam bio. Zanimljivo je da su te 294 osobe u ovom našem vremenu u kojem forenzičari mogu pronaći što god požele iz jedne vlasi kose, pokopane kao neidentificirane. Organizator ispraćaja bila je Turistička zajednica grada Zagreba, a na zajedničkom križu im je pisalo “ŽRTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA I POSLIJERATNOG RAZDOBLJA”. Dakle, nisu to komunističke žrtve, nego su to žrtve koje je ubio Drugi svjetski rat i poslijeratno razdoblje!
Kada je taj grijeh u pitanju, kao i sva ostala muka, patnje, suze, uhićenja, torture i likvidacije koje su počinili komunisti na bezbrojnim stratištima, HDZ i SDP imaju isti stav: o tome se ne priča, to nije postojalo. Vjerojatno zbog njihovih predaka, očeva, majki ili njih samih. Oni vladaju Hrvatskom, kao što isti takvi vladaju i drugim državama na prostoru bivše Jugoslavije. Sve dok su takvi na vlasti u Hrvatskoj, radit će sve što treba i ne treba, ali rješavanje ovog ključnog ideološkog problema koji nas dijeli, neće potaknuti, i što je najgore, njihov je cilj isto napraviti sa žrtvama Domovinskog rata. Naći će ih za pedesetak godina i pokopati u zajedničku grobnicu, bez imena i prezimena, bez odavanja počasti, u organizaciji turističke zajednice.
Zato ću danas otići na misu u zavjetnu crkvu Sveta mati slobode u kojoj se iza oltara nalazi kenotaf s uklesanim imenima i prezimenima 15392 pala branitelja u obrambenom Domovinskom ratu. Pomolit ću se s nakanom da jednoga dana Hrvati izgrade mjesto na kojem će biti popis žrtava svih ratova, svih nacizama, fašizama i komunizama. Na dan kada to izgradimo dogodit će se pomirba i sve će krenuti naprijed. “
