Andrej Steven Horvat, čovjek s bogatom poslovnom i životnom biografijom, uspješan poduzetnik, viši konzultant u vlastitoj tvrtki GELD DATA. Osnivač je i član Hrvatskog akademskog poslovnog kluba, i preko 25 godina povezuje i okuplja poslovnu i akademsku zajedinicu. Član upravnog odbora Europskog doma, odnosno Europskog pokreta. Zadnjih šest godina aktivan je u Poslovnoj međunarodnoj mreži te svaki četvrtak u 7,00 sati bavi se networkingom projekata uz devizu; givers gain – Tko daje dobiva. Čovjek koji je od svoje devete godine trenirao mačevanje i 1986. sa samo 15 godina postao dio tima za izradu programa praćenja mačevanja za Univerzijadu u Sarajevu. Višestruko nagrađivan za svoj uspjeh i doprinos poslovanju i zajednici. S njim je razgovarala naša Snježana Nemec

Rođeni ste u Nev Yorku. Kako započinje ta priča?

Priča započinje zahvaljujući mojim roditeljima koji su bili širokih vidika. Otac je jedno vrijeme radio u Ujedinjenim narodima, Egiptu. Volio je putovati i prešao je u turizam. Nakon Europe završio je u New Yorku, a moja mama je išla za njim. Došao sam u Hrvatsku sa svojih pet godina.

Uspješan ste poduzenik. Što je potrebno za uspješnost ili što vas odvaja od drugih manje uspješnih?

Ključno je spoznati sebe, a to je zapravo najteže. Primjećujete mane i prednosti drugih osoba, a kod sebe je to najteže odrediti. Morate vidjeti prije svega svoje mane kako bi se znali ispravljati, i u konačnici postajati sve bolji. U tom smislu, ta introspekcija je mogućnost shvaćanja što je dobro, a što loše, i to je zapravo prva crta koju morate razviti. Društveni odnosi su ključni. Jednom prilikom sam razgovarao s Ćirom Blaževićem koji je nabrajao osobine uspješnog čovjeka no, u konačnici sve su to bile socijalne vještine. Ako ste dobri u nečemu, a drugi to ne znaju, niste puno napravili. Treba se znati prezentirati kako bi ljudi znali što, u pozitivnom smislu mogu očekivati od vas, a da to ne podrazumijeva samodopadnost i bahatost već da u komunikaciji kažete tko se i što ste, i na taj način stvorite objektivnu sliku vrijednosti koje imate i koje se od vas mogu očekivati. Osobno guram neku metodičnost. Kad radite neki pedantan posao morate u glavi imati mir i posloženost. Možda to mogu najbolje prikazati kroz scenu iz filma Matrix kad glumac usporeno vidi metak i izbjegava ga. Tako nekako morate i vi vidjeti vašu cjelokupnu životnu situaciju, puno detaljnije, neću reći usporenije već svjesnije kako bi znali što se događa i kako treba reagirati. Morate imati jednu takvu širinu gledanja koju ne možete steći ako ste samo u uskom znanju obrazovani. Znači, širina je bitna.

Vaša tvrtka pojednstavljeno rečeno radi na prikupljanju velike količine poslovnih podataka s parterskim IT tvrtkama i pronalazi najmoderniju primjenu istih kako bi neki posao donio što veću zaradu. Pružate klijentima cjelovito DATA rješenje koje nadilazi puku manipulaciju podacima. Što to točno znači? Je li ovo puko nadilaženje manipulacije podataka zapravo odgovor na kritike koje se pojavlju oko savjetnika, od toga da savjeti imaju nedostatke i nedosljednost koji mogu spriječiti pozitivne ishode u budućnosti, do kritika koje govore o nedostatku inovacija, prekomjernom, naplaćivanju, brzini na uštrb kvalitete, nedostatku jasnoće rezultata?

Recimo to ovako. Svi za podatke govore kako zlata vrijede, ali i da su opasni pa se tako govori o zaštiti privatnosti ili općenito o poslovnim tajnama. Zamislimo jedan nož koji može biti u savršenom restoranu kod kvalitetnog kuhara koji će napraviti jedno kvalitetno jelo. Na žalost, taj isti nož može završiti i u rukama jednog manijaka koji će ozlijediti neke osobe. Znači, je li problem u nožu? Nije, nego u njegovoj uporabi, proceduri. Kada imate svrhu i znate kojim mogućnostima možete maksimalno iskoristiti taj alat tada imate i ideju što želite postići. Što su naša računala zapravo donijela? Obradu podataka u bilo kojem smislu, nešto posloženo kako bi vidjeli bolju sliku i donijeli bolje odluke. Svi ti poslovi moraju imati i glavu i rep. Živimo u državi u kojoj je dosta kaosa, i jednostavno rečeno tada se i informatika upotrebljava na krivi način. Informatika prvo počinje u glavi, od reda i taj red se mora prenijeti u software. Na žalost, kod nas se događa da informatizacija prenosi kaos iz ljudskih odnosa prema računalima, i u konačnici opet imate kaos. Redom i učinkovitošću kako bi se racionalizirali nekakvi resursi izbjeći će se i manipulacija podacima.

Svjetsko konzalting tržište dosegnulo je vrijednost od približno 977.3 milijarde dolara u 2018. godini. Smatrate li da je tržište menadžment konzaltinga u Hrvatskoj dovoljno razvijeno?

Hrvatska je specifično tržište pa baš i ne vrijede previše tržišne zakonitosti. Što se tiče savjetovanja, tu svega ima. Koliko imamo samo savjetnika po institucijama koji su postavljeni bez potrebnih kvalifikacija za takav posao pa, ako ćemo i to ubrojiti, tada je Hrvatska u nekoj negativi. Poslovanje sa savjetovanjem je ključno. Zašto? Upravo zato, a kako sam već rekao na početku jer je teško objektivno sagledati sebe iz drugačije perspektive. Ako želite imati jedan kvalitetan pogled na sebe ili svoje poslovanje, morate zaposliti osobu koja je iz neke druge role i iz neke druge pozicije gleda na ono što se događa. Konkretno, i sam plaćam vanjske konzultante kojima namjerno ne objašnjavam sve kako ne bi sve „zagadio“ svojim razmišljanjima. I što tada, angažiranjem vanjskog konzultanta dobivate? Dobivate misao neke druge osobe koja je temeljena na iskustvu i znanju i koja vam može dati ključne informacije koje će možda promijeniti tijek nečega. Kada bi to mogli sami, bili bi genijalci, ali na žalost naš mozak je preokupiran i drugim stvarima, zaljubimo se nekad u vlastite radnje i jednostavno ne vidimo. Ključni problem je zapravo što nemamo odmak od sebe. U bilo kojem poslu ili u privatnim radnjama zašto ne pitati nekoga za drugo mišljenje i savjet. Dva mišljenja i općenito znanje kada se dijeli samo se povećava.

Vlada li kod nas još moto „vlasnik zna najbolje i što će tu mene netko savjetovati“ ili se možda radi o nedostatku svijesti o potrebi da se angažiraju konzultanti, ili nedostatku financijskih sredstava. Ako govorimo o CRM Customer relationship management alatu za prikupljanje podataka možda je upitna njena mjerljivost: rezultati integracije CRM sustava su nevidljive i teško mjerljive, ili dugoročnost: rezultati su vidljivi tek nakon nekoliko godina?

Ljudi vole reći mi smo posebni, mi imamo specifične procedure. U svijetu ima toliko poslovnih događaja, toliko se toga događa da sumnjam da smo mi u bilo čemu specifični. Kad ste već spomenuli CRM, neki softweri imaju zapise za biznise, uspješne procedure koje su najbolje. Iza toga je tisuće ljudi sjedilo i radilo na tim rješenjima. Problem je što je Hrvatska mala i što volumen poslova, unatoč tome na koliko vi poslovnih i fizičkih subjekata djelovali nekom svojom radnjom, na kraju ne generirira tolikim volumenom poslovanja da bi se iz toga moglo izvući dovoljno prihoda kako bi imali i za trošak savjetnika. Prva stvar koju pomisle- to nije must have, nego ako baš moram. Nekako je i za shvatiti ljude da moraju zaraditi pa onda pokušavaju maksimizirati tu dobit pomoću svog znanja. Sumnjam da bi netko odbio da ga netko sa svojim iskustvom i znanjem savjetuje. Problem je u tome što to treba platiti. Ti pojedinci, da bi došli do tog stadija trebali su puno uložiti, i na kraju krajeva neka mjerljivost se koristi kao nekakvo vrijeme konzultanata koji jednostavno taj dan imaju toliko vremena na raspolaganju i onda moraju unovčiti. Mislim da je ključan problem što u u Hrvatskoj nema novaca, a oni koji imaju, njihove radnje više ne ovise toliko o tržištu već o njihovim drugim sposobnostima. Kako poznajem tržište postoje stvarno ljudi koji su na tržišnim principima napravili veliki uspjeh u Hrvatskoj i izvan nje, i kod njih je vidljivo da su uložili u određene savjetnike.

Recite nam koja je zapravo razlika između konzultanta i managera?

Jednostavno rečeno konzultant razmišlja i gleda što je najbolje, proširuje razne opcije i daje više scenarija, a manager na kraju mora odlučiti, prerezati i staviti tu svoju odluku na rizik koji je na njemu.

Business Network International je o organizacija za poslovno i poduzetničko umrežavanje koja okuplja oko 260.000 tvrtki,i koja počiva na devizi – tko daje dobiva. Drugim riječima ovdje govorimo o zakonu kauzalizeta- uzroku posljedici, ili žanjemo ono što smo posijali. Godine 2017. članovi su razmijenili preko 9,3 milijuna poslovnih naloga i dogovorili više od 11 milijardi dolara novih poslova. Vjerujete li u tu filozofiju davanja – dobivanja ili je ona kao univerzalna ipak u ovoj grupi rezervirana samo za povlaštene, u smislu kapitala?

To je sistematizirano znanje koje je dovedeno u red, u mjerljivost i procedure, gdje je puno ljudi promišljalo što znači poslovni uspjeh na način da se umrežujete. To se zove konkretno BNI. Poanta tog djelovanja je da morate steći vještine umrežavanja. Kada se kaže – što to znači umrežiti se s nekim, to znači steći povjerenje da netko vjeruje da vi za to što se predstavljate to stvarno možete i učiniti, a onda to poklonjeno povjerenje da mu i vraćate.Ta razmjena je u stvari ključna, i nikada u takvim stvarima ne smijete gledati na sebe ili razmišljati na način – što tu ima za mene. Prvo poklanjate, odnosno prvo gledate kako možete pomoći. Stvar je zapravo jednostavna i radi se o tome da kad pomažete drugima vi izazivate sreću. Ta sreća, naravno ne dolazi u naletima i ne govori o nekom vjetru koji će zapuhnuti i donijeti vam Euro jack pot. Slikovito rečeno, vi držite jedra, a vjetar stalno puše. O vama ovisi koliko pomažete drugima i koliko ti drugi shvaćaju da možete našto napraviti tim pomaganjem. U konačnici sreća dolazi u povratnom obliku. To vaše jedro koje je stalno napeto hvata te povratne signale. Ljudi znaju reći -Gle, on je imao sreće. Ne, naravno! On je samo dobro iskomunicirao što može i ljudi su prepoznali i vidjeli na konkretnom primjeru da ste se zauzeli za njega i tada vam to bude i vraćeno. To je zapravo poslovna filozofija koja kod nas još nije uobičajena.

Izradom financijskih analiza preplaćenih kredita u CHF prema bankama u korist korisnika kredita na neki način ste sudjelovali u bitki koja traje. Recite nam nešto o tome?

Radi se o jednoj tužnoj priči. Čovjek napravi svoju osobnu investiciju, recimo kupuje stan, zaduži se, svoj život dovodi u okolnosti za koje ne zna kako će završiti, a zapravo ne zna što potpisuje. Kada čitate jedan ugovor o kreditu neke rečenice, brojevi, neki izrazi su vam nepoznanica. To što dobijete otplatni plan djeluje jednostavno, i sve se čini kao med i mlijeko. No, ne piše što se događa kad ne plaćate kredit, kad zatražite moratorij na isti, kako izgledaju sve te situacije. Mi smo imali sreće jer se nekoliko nas povezalo, uključujući i mladog matematičara iz Berlina koji je napravio preko svog algoritma software. Onda smo tražili tko zna najbolje kako to u Hrvatskoj funkcionira. Unatoč pričama o nekom znanju, stvarnost govori da ne postoji puno ljudi u Hrvatskoj koji to razumiju, i na žalost „ulovili“ smo ih u neznanju. Uspjeli smo skupiti vrlo uski broj ljudi, njih šest do sedam koji imaju nekakva znanja i napravili software. Ključno je to, što se Hrvati, da bi sa sigurnošću mogli podignuti kredit ne savjetuju o tome koja je ponuda banke najbolja. Šteta jer su veliki novci u igri, i mogu se snositi konsekvence kroz plaćanje velikih iznosa. No, kada bi samo za neku vrijednost od 100 000 eura investirali 100 eura za savjetovanje sve bi izgledalo drugačije. To je kompleksna tema koja se ne može kroz medije pojasniti. I običan čovjek ne razumije pa, i ja osobno dok nisam ušao u to nisam shvaćao dosta toga. Nerazumijevanjem si stvorite problem jer ulazite u područje o kojem ne znate ništa, i na kraju plaćate visoku cijenu pa i vlastitoj djeci više ne možete nešto priuštiti jer novci idu banci. Šteta!

Pokrenuli ste projekt ObiteljskiKorijeni.hr O čemu se tu radi ?

To mi je jedan od dražih projekata za koji ću maratonski raditi, koliko mogu. Ja sam prvenstveno Amerikanac, a potom Hrvat. U nekim sam američkim udrugama i komuniciram s tim ljudima. Naša dijaspora je jako široka i predstavlja pravo bogatstvo. Kad kažu za Izraelce da imaju širinu, imaju je i Hrvati. Na žalost politika je bila takva da je tjerala ljude trbuhom za kruhom, i ta naša kulturološka i poslovna prednost koju smo stekli u konačnici je dovela do toga da ljudi gube svoje korijene, odnosno nove generacije ne znaju više hrvatski jezik. Našli su se u društvu Italijana, Grka, Iraca.. koji se hvale svojim korijenima, zavičajnim klubovima, i u većini slučajeva i Hrvati tako nastupaju. Roditelji vas stvore, odgajaju kroz razne obiteljske odnose, ali kad nemate poveznicu sa svojim korijenima, vi ste na neki način izgubljeni. Takve stvari ljudi spoznaju kako postaju stariji. Ono što mi zapravo želimo je povezati dijasporu s Hrvatskom, preko obiteljskih veza i rodoslovnih stabala. Ključni podaci se nalaze na grobljima. Kako se bavimo obradom podataka malo smo pogledali kako to funkcionira, i žalosno je da u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni registar groblja, niti u komunalnom niti u kulturološkom smislu. Pogotovo ne postoji registar hrvatskih groblja u Srbiji, Vojvodini, BiH, Austriji.., i sve je to skupa na tragu da nestane. Naš cilj je da sve te lokacije digitaliziramo, povežemo i u određenoj fazi napravimo poveznice na pojedince koji žele nastavak svoje prekinute loze. Recimo u nekom selu, mjestu na grobovima vidite imena i tu sve staje. Nije i ne smije stati jer ljudi su otišli samo van i izgubili su tu poveznicu. Ono što mi hoćemo je da kroz virtualne grobove napravimo jedno dugoročno povezivanje.

Kažu da nas očekuje teška gospodarska jesen? Kako gledate na ova predviđanja, i kako će se odraziti na takozvane obične ljude?

Bio sam na nekoliko seminara, slušao bankarske analitičare koji su pričali kako će sve to skupa izgledati s financijske analitike koja će diktirati tempo, kakav će biti kreditni rejting. Možda čak i jesen i neće biti toliko gadna, koliko proljeće, kada je za očekivati da će kreditni rejting početi padati. Problem Hrvatske je što nije fleksibilna u ekonomskom smislu i zato se teže oporavlja. Pojedincima koji su u nekim zanimanjima koja na žalost ovise o tome je li nekom zgodno ili ne potrošiti novce, odnosno ne mora iste potrošiti, bojim se da će im biti teško. Svi bi zapravo trebali dobro promisliti o potrošnji, odnosno tko god može neka razmišlja o smanjenju troškova Nije jednostavno, ali trebamo se pripremati. Osobno, želim sve najbolje i da se ništa od toga ne dogodi.

Autor intervjua Snježana Nemec/demos media