U Mostaru ima jedan most, zovu ga Stari most. Na njemu svakodnevno šetaju nevjerojatno hrabri mladići koji svoj kruh zarađuju skokovima u duboku Neretvu

Fine su ti tene, nosiš košuljicu, a nemaš za skok? Ajde bolan, koga ti zaje*avaš, govori mi svisoka tip u speedo kupaćima. Doslovno svisoka jer balansira na ogradi Starog mosta dok me podcjenjivački procjenjuje, pišu 24Sata 

– Ali ja bih napravio priču o tebi. Novinar sam i stotine tisuća ljudi bi čitale o tvom životu, čovječe. Možeš li zamisliti bolju promociju?

Mulac, kaže da ima 23 godine, samo što ne padne od smijeha s mosta. 

– Novinar. Halo bolan, BBC je radio priču o nama. Jel znaš ti što je BBC? Ajde ne zaje*avaj, ili daj 35 eura za skok ili ništa – ne da se mostarski ikar, jedan od suludo hrabrih mladića koji za život zarađuju sunovratima s dvadeset metara visokog mosta u ledenu, divlju Neretvu. 

– A daj, mogu li te slikati, da imam barem nešto – ne odustajem.

– Vidi vamo. Skok ti je 35 eura, priča 500 eura. Sliku ne možeš dobiti nikako – govori on i okreće mi leđa. 

Na trenutak mi kroz glavu sijeva vizija sebe kako skačem na njega i kako zajedno, kao Sherlock Holmes i profesor Moriarty, padamo u bezdan. 

Bezobraznik me ostavio pokunjenog i samog na mostu. Bez skoka, bez priče i bez slike. Bez izjave. Bez ičega. Je*eni Mostar. Prčeviti su i tvrdoglavi do boli, a ne sjećam se da sam ikad upoznao srčanije i razdraganije ljude od ovih manijaka pod Veležom. Nasmijao sam se i otišao. Što ću? Prije će se srušiti most nego što će se ovaj pokolebati. 

Ali prije toga sam ga svejedno slikao. Je*o ga BBC.