Sukob između Facebooka i Evropske unije ušao je u novu fazu zveckanja oružjem. U utorak je, naime, Facebook zaprijetio da će obustaviti svoju uslugu u Evropi (pri čemu misli na Uniju, ne na Rusiju ili Bjelorusiju, vrag će ga znati kako će isključiti Norvešku ili Švicarsku, lakše prijetiti nego ostvariti). Odnosno neće, žrtvovat će se i nastaviti zarađivati na našoj koži i našoj naivnosti pod uvjetom da irsko Povjerenstvo za zaštitu podataka (parnjak hrvatske Agencije za zaštitu osobnih podataka) odustane od svojih zahtjeva, neprihvatljivih za Facebook.

Naime, irsko Povjerenstvo za zaštitu podataka uputilo je grupi Facebook preliminarni nalog (to se tako formalno zove) da prekine prijenos podataka evropskih korisnika Facebooka na servere smještene u Sjedinjenim Državama Amerike. Piše Inoslav Bešker Jutarnji List

Time Irska želi spriječiti da podaci nekoliko stotina milijuna stanovnika Unije koji imaju svoje profile na Facebooku budu korišteni bez onih jamstava privatnosti i rezerviranosti koje barem formalno osigurava pravo Evropske unije i njezinih pojedinačnih članica, i koje čini važan stup obrane ljudskih prava u sklopu evropske pravne tečevine (“Acquis communautaire”).

Marka Zuckerberga, osnivača i vlasnika Facebooka, taj je zahtjev ubô u dubinu duše, u njegov najsvetiji osjećaj: za zaradu.

U Bruxellesu, naime, računaju da transfer tih podataka, nezaštićenih evrogarancijama, vrijedi godišnje sedam bilijuna dolara (nije greška u transkripciji nego uistinu 7000 milijardi). Pa upravo radi tih podataka Facebook i jest “besplatan” i “user friendly” – jer se iz naših podataka (pa iz reklama i sponzoriranih linkova itd.) zarada može iscijediti obimnije i sigurnije nego kad bismo se na nj morali pretplaćivati. Mark Zuckerberg se već pokazao krajnje beskrupuloznim u svojoj pohlepi.

Zgadio mi se definitivno kad nije htio efikasno (nego samo mjestimično i kozmetički) spriječiti antisemitsko, zapravo antijudaističko huškanje po Facebooku, uključujući tu i neke odvratne sadržaje na nekim hrvatskim profilima. Naravno da ljude ne treba razvrstavati po prezimenima i precima, ali ipak nije moguće ravnodušno preći preko veza njegova prezimena s prezimenima pobijenih u holokaustu, zahvaljujući i protužidovskoj propagandi u čijim temeljima su bile fake news, to jest propagandne laži.

Afera Cambridge Analytica pokazala je kako je Facebook (kao i ini ekonomski monopolisti u elektronskim komunikacijama, uostalom) kadar i miješati u tokove liberalne demokracije i utjecati na nju. Kao platforma za fake news utjecao je, možda i presudno, na američke predsjedničke izbore 2016, pa na referendum za Brexit, da ne nabrajamo dalje.

I to je dodatan razlog zašto je potrebna zakonska regulativa privatnosti (i ljudskih prava uopće) u skladu s vremenima, sa stanjem u XXI stoljeću koje će se i dalje brzo kovitlati i mijenjati. Ta regulativa morala bi osigurati transparentnost ekonomskih i financijskih tokova u tih monopolista, a i njihovih sposobnost utjecanja na “društvene mjehure” u kojima smo zatvoreni i na našu predrasudnu pristranost (bias).

Povratak na neko prethodno (naizgled “nevino”) stanje nemoguć je, kao i vazda u povijesti. Moguće je pak, a zapravo i nužno, ispravljati kurs dok je to izvedivo. Upravo tome se grčevito opiru Mark Zuckerberg i Facebook, s ostalim platformama u svojoj grupi. U utorak je bez perifraza rekao da njegov ostanak u Evropi ovisi baš o ugovorima: hoće li ili neće dopustiti transfer podataka u USA?

Doduše, već je postojao okvirni sporazum Evropske unije i Facebooka, ali znatno neuravnotežen u Zuckerbergovu korist (također pod njegovim ucjenama), pa ga je Evropski sud pravde poništio. Treba ga napisati nanovo, što ne može biti dovršeno i ratificirano prije sredine sljedeće godine. Dotad su na snazi nacionalne legislative članica Evropske unije. U tom sklopu Yvonne Cunnane, voditeljica zaštite podataka na Facebooku, argumentira da Helen Dixon, irska nadzornica privatnosti, nema pravo odlučivati ​​o svim evropskim zemljama.

Vrag je u tome što je baš Facebook od Irske, s obzirom na njezin popustljiv porezni sustav, stvorio domicil svih svojih nematerijalnih transakcija u Europi. Upravo Facebook prenosi u Dublin svoje prihode iz svih država Unije pa ih ondje prijavljuje porezno – kao da su rezultat irskih aktivnosti – čak i ako dolaze iz Francuske ili Njemačke, Italije ili Hrvatske.

Irska im valja kad je riječ o obračunu poreza, ali im naglo ne valja ako je riječ o pravima koja bi, kažu ispregovarali sa svakom državom posebno. Ili s članicom koju sami odaberu, po logici čokanja trešnji s torte, kako to zove prefrigani Boris Johnson, još jedan gangster ucjenjivač. “Tko se Irske laća, od Irske i gine”, sladi se Federico Fubini u Corriereu della Sera. A možda bi koja sedmica gašenja Facebooka pridonijela odvikavanju i ozdravljenju.