Politički analitičar i savjetnik Stranke s imenom i prezimenom Ivica Relković u Newsroomu N1 televizije je komentirao aferu Janaf.
Kako je moguće da je USKOKU trebalo 40 dana da zatraži nadzor Kovačevića ako su mislili da je primio mito, upitao je na početku Ivica Relković.
“Zoran Milanović pokreće mnoga pitanja, a mi vidimo razne scenarije koji se razvijaju. Ova afera ima nepresušne moguće scenarije o tome tko je i gdje i kako bio.
Nikome ne trebamo vjerovati, nama trebaju dokazi
Mi ovdje ne možemo pratiti ni Plenkovića ni Milanovića. Mi se nalazimo u najvećoj političkoj aferi od Fimi medije, u kojoj imamo sve tri grane vlasti – imamo suce, političare, imamo predstavnike vojske… Ovo pokazuje da je hrvatska država zadnja na repu svega što se događa. Mislim da u Hrvatskoj trebamo prestati s religioznim terminima – mi nikome ne trebamo vjerovati, nama trebaju dokazi”, rekao je Relković.
Predsjednik je Daliju Orešković usporedio s Ivanom Pernarom zbog performansa u kojem je s Marijanom Puljak u Slovenskoj 9, gdje se nalazi klub Dragana Kovačevića, postavila tablu na kojoj stoji da je to ured predsjednika.
“Kada radite performans, najmanje je bitno kakav ste sadržaj unijeli, nego na što se odnosi. Milanović je rekao da je za njega Vila Weiss rezidencijalna vila. Za njega je ovo bilo mjesto za održavanje razgovora s predstavnikom vojske. Predsjednik je ured, on pretvara ovakve lokacije u ured.
Da je on otišao u jedan u noći pokraj nekoga tko spava na klupici na Zrinjevcu i ponudio mu pomoći da pronađe smještaj, to bi bila prljava lokacija, ali moralno čista. A dolaskom u Slovensku 9 on je izjednačio Vila Weiss s tim klubom.
Činjenica je da su se na takvom mjestu nalazile osobe različitih grana vlasti i to u lockdownu. Čini se da je to bila rupa iz kojeg se moglo djelovati”, rekao je Relković.
U Njemačkoj ministrima bi ova afera bila politička smrt
“Nama više nije bitno hoće li se nešto moći dokazati. Ono što je Kovačević radio je problematično, samo je pitanje koja će grana vlasti biti umočena u ovo. Netko nije svojim traktorom mogao otići na njivu, a oni su se sastajali u klubu. U Njemačkoj ministri ne bi politički preživjeli ovakvo nešto.
U Hrvatskoj dominira negativna selekcija, kod nas zviždači imaju veći problem nego oni na koje ukažu. Mi imamo toliko političkih namještenika da premijer ne može reći da ne zna što se dogodilo s Josipom Rimac. Plenković ju je vratio na političku funkciju kada je nakon 2015. nije dobila.
Da imamo 100 mjesta koje popunjavamo nakon izbora, a da su ostala profesionalna, mi ne bi imali problem. Ali mi ih imamo na tisuće.
Mi ne možemo imati povjerenje u to kako procesi idu i idu li oni kanalima kojima to odgovara”, rekao je.
Sporno je pitanje što se događalo s mobitelima
Što se tiče pitanja koje su novinari postavili Tomislavu Ćoriću – je li na ulazu u klub morao ostaviti mobitel, a na koje on nije želio odgovoriti, Relković kaže:
“Kod mobitela imamo problem praćenja, ali i problem toga jesu li se ostavili na ulazu. Ako je ministar ostavio mobitel na ulazu, hrvatska država je bila izložena tome da je netko od nje jači – da netko naredi ministru da ostavi mobitel. Mobitel se ne može tretirati kao bilo koji drugi predmet. Nitko decidirano nije odgovorio što se događa s tim mobitelima”, rekao jer Ivica Relković.
