Naslušali smo se kroz godine svakojakih izmišljenih naknada, no ona koju je jedan moj poznanik platio GSKG-u spada među top deset najneobičnijih. Povjerio mi se nedavno kako je od predstavnika stanara, koji baš i nije susretljiv, tražio da mu pokaže neke račune za troškove nastale tijekom obnove zajedničkih djelova objekta. Zvao, zvonio, slao poruke – ali s druge strane nije bilo odgovora. Pa je prošetao da sjedišta upravitelja objekta u Savskoj ulici, Gradskog stambeno-komunalnog poduzeća, gdje ga je na prvom katu primio jedan djelatnik. Piše Jutarnji list

“Trebao bih za zgradu u kojoj živim uvid u račune nastale tijekom posljednje obnove.” “Nema problema. To ća vas koštati 50 kuna.” “Kako, molim?” “50 kuna. Toliko stoji naš trošak donošenja papira iz arhive”, kaže mu djelatnik, a moj poznanik u šoku problijedi. “Pa odakle donosite te papire?” ljutito ga zapita, a ovaj mu prstom pokaže na kat ispod. “Papiri su vam u ovoj zgradi, i ja moram platiti 50 kuna da ih donesete? Pa koliko bi koštalo da ih donosite s drugog kraja grada?” bijesno zapita, a GSKG-ovac mu spremno ponudi odgovor. “100 kuna. Toliko košta ako su papiri na drugoj lokaciji”, zadovoljno mu odgovori pa krene prema arhivi.

Moj poznanik ostao još neko vrijeme sjediti, a potom se skulirao, pregledao dokumentaciju, zatražio da mu neke papire fotokopiraju te krenuo kući. Ceh – sve skupa 70 kuna, 20 za kopiranje i 50 za “uslugu arhiva”. Okej, kopiranje je još razumljivo s obzirom na to da GSKG ovdje doista i ima neki trošak tinte i papira, ali “usluga arhive”? 50 kuna za šetnju s jednog na drugi kat? “Neshvatljivo”, razmišlja dok odlazi kući, a potom mi se javi za nekoliko dana kako bi mi pokazao račun. Ne bilo mi teško, ja se brzo javljam GSKGu kako bi ih zamolila da mi dostave cjenik svojih administrativnih usluga, ali i kako bi mi pojasnili ovaj izdašni trošak donošenja dokumentacije iz arhive.

Iz te gradske tvrtke nam pojašnjavaju kako su dužni čuvati kompletnu dokumentaciju svake zgrade kojoj su upravitelj te suvlasnicima omogućiti uvid u papire, no upozoravaju i kako bi suvlasnici pravo na uvid u dokumentaciju trebali dobiti i od predstavnika suvlasnika objekta u kojemu žive.

“No, u slučajevima kada suvlasnici iz nekog razloga to ne mogu dogovoriti sa svojim predstavnikom – recimo, zbog loših odnosa unutar zgrade, izostanka komunikacije i slično, uvid u dokumentaciju te izradu preslike mogu zatražiti i od upravitelja. Ako u takvom slučaju postoji potreba vađenja iz arhiva, navedena se usluga, koja ne spada u ugovornu obvezu upravitelja, već predstavlja dodatnu uslugu, naplaćuje prema našem službenom cjeniku”, poručuju iz GSKG-a.

A ta usluga za slučajeve kad se dokumentacija nalazi u arhivu u sklopu objekta u Savskoj cesti košta 50 kuna, no kad je papire potrebno donositi iz vanjskog arhiva koji se nalazi u Macanovićevoj ulici, tada cijena iznosi 100 kuna. “Budući da upravljamo s oko 10 tisuća ulaza, odnosno 173.000 prostora, zbog obimne dokumentacije naš glavni arhiv se nalazi na lokaciji Jaruna i, sukladno svakom pojedinom zahtjevu, zatražena se dokumentacija od tamo dostavlja, kompletira te priprema za preuzimanje, što predstavlja dodatni trošak i angažman naših djelatnika.

Bitno je reći i da u pojedinim slučajevima, zbog već navedenih loših međusobnih odnosa u zgradi, nerijetko zaprimamo zahtjeve većeg broja suvlasnika za izdavanjem preslika iste dokumentacije, što bi bez naplate predstavljalo dodatni materijalni trošak našeg Društva za uslugu koja, kao što smo već naveli, nije ugovorna obveza upravitelja”, poručuju iz ove gradske tvrtke. Nisu to, naravno, jedine administrativne usluge koje ovaj subjekt naplaćuje suvlasnicima i ostalim korisnicima, a s obzirom na to da je takvih usluga prilično mnogo, GSKG za njih ima i poseban cjenik koji nam je dostavio Zagrebački holding, društvo unutar kojeg ovaj upravitelj zgrade posluje.

Recimo, korisnici će tako po 25 kuna platiti za izdavanje potvrda o stambenom statusu, plaćenoj komunalnoj naknadi, visini pričuve ili potvrdi za osiguravajuća društva koja se izdaju trećim osobama kao dokaz da nisu suvlasnici u zgradama od kojih potražuju naknadu. 30 kuna koštat će potvrda o amortizaciji za prostore na kojima je ranije postojalo stanarsko pravo dok će izračun zaštićene najamnine GSKG naplatiti 55 kuna. I zdavanje potvrde s podacima o zgradi, za potrebu postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, plaća se 150 kuna, a izrada zapisnika o bodovanju, za utvrđivanje stvarne kvadrature nekog prostora, stoji 200 kuna. Jednak iznos bit će potrebno izdvojiti i za izračun cijene stana za plaćanje preostalog duga u slučajevima otkupa.

Koliko je GSKG lani uprihodio od svih administrativnih usluga, nije nam poznato, no dobili smo podatak kako je po osnovi usluge vađenja dokumentacije iz arhiva u 2019. sve skupa naplaćeno oko 30 tisuća kuna, što bi značilo da je tu uslugu od GSKG-a lani zatražilo oko 400 korisnika, uglavnom onih koji su taoci loših međususjedskih odnosa. A možda da im GSKG, umjesto naplate troška, radije pomogne uspostaviti bolje odnose s predstavnicima stanara?