Majka na mjestu ubojstva u Vrapču: ‘Ne znam je li mi sin ubijen, kako mi to ne govore?!’

Majka na mjestu ubojstva u Vrapču: ‘Ne znam je li mi sin ubijen, kako mi to ne govore?!’

Moj sin i njegov prijatelj… ne mogu nam reći koji je ubijen. Navodno je moj sin, kako ću ja to preživjeti?, očajna je bila majka koja je stigla na mjesto zločina u Vrapču, gdje je jedan ubijen, a drugi izboden. Javljaju 24sata

Mirnu večer u zagrebačkom Vrapču u utorak oko 21:30 prekinula je tučnjava trojice muškaraca. Prema informacijama koje su zasad dostupne, jedan je izvukao nož i na smrt izbo jednog, dok je drugog ranio ubodima u vrat.

‘Njih dvojica često su napadala ljude’

Ubrzo je stigla i policija, a inače prepuna tržnica brzo se ispraznila. Preko puta ceste ubrzo su se okupili stanari okolnih zgrada. Većina na prvu nije bila raspoložena za razgovor, no ubrzo je krenuo razgovor.

 – Njih dvojica su poznata tu po placu. Često bez razloga napadaju ljude, zaustavljaju automobile po cesti. Na svoje oči sam vidjela kako se bez razloga zaletavaju na dva starija muškarca koja su tu pila kavu – priča nam susjeda.

‘Ne mogu mi reći je li mi sin ubijen’

Drugi susjed kaže da svaki dan viđa navodnog počinitelja.

– Ovaj koji ih je navodno izbo je mršavi dečko, tu je često u parku. Tko će znati zašto su se potukli, ali ovako nešto se samo čekalo. Odavno smo tu prestali piti kavu zbog takvih incidenata – objasnio je. 

Većina policajaca uskoro je otišla kao i susjedi, ostali su istražitelji i zamjenici županijskog državnog odvjetnika, skupina mladića na klupici i dvije žene na parkiralištu. Jedna je sjedila na klupici, a druga čučala iza auta.

Jedva je uspjela kroz suze izustiti da ne zna je li njen sin ranjen ili ubijen.

 – Moj sin i njegov prijatelj… ne mogu nam reći koji je ubijen. Pa kako ne mogu bar to? Gdje da idemo? Navodno je moj sin, kako ću ja to preživjeti? Rekli su nam da je jedan odvezen na Sveti Duh ali ne puštaju nas gore i ništa nam ne govore. Znamo da ne mogu službeno reći ali da obitelji bar kažu. Znate li vi što, jesu li vam rekli? – pita nas majka, no ni mi nismo znali.

‘Tu stavite šator, tu gdje je krv’

I njezina kći se trudila saznati što više može. Zvala je i Sveti Duh, nekoliko puta išla je do policajaca koji su ogradili mjesto zločina, ali svaki put su joj rekli da će doći do nje kad završi očevid.

Ostali smo stajati na hladnoći uz dim cigareta, tišinu su prekidali samo glasovi policajaca koji su si dovikivali.

– Ajde idemo, Debanićeva, tu iza – čulo se prvi put.

Navodno su krenuli za počiniteljem. 

– Tu stavite šator, tu gdje je krv – čulo se drugi put.

Što se točno dogodilo i zašto je ugašen mladi život, znat će se nakon što policija obavi očevid.