U Bogdanovcima je obilježena 29. godišnjica teškog stradanja branitelja i civila tog mjesta. Život je izgubilo 133 branitelja i civila, a od toga broja čak je 89 mještana.
– Sve sam obišla za svoje dijete. Dandanas nisam ga pronašla. Da mi ga je pronaći, makar jednu košćicu, rekla je Mara Marijanović, majka nestalog hrvatskog branitelja. Piše HRT
Bogdanovci su preko tzv. kukuruznog puta bili jedina veza opkoljenog Vukovara s ostatkom Hrvatske. Padom Bogdanovaca počinju najteži vukovarski dani.
– Tenkovi su se poredali, krenuli pucati po nama. Vidjeli smo da više nema izlaza, pa smo krenuli, po rovovima smo skupljali naše civile. Cijela ulica je gorjela. Ja sam 10 dana ležao u minskom polju, prisjeća se tih dana Đuro Kovačević, pripradnik 3. gardijske brigade Kune.
Za zločin u tom selu još se čeka pravda.
– Vlada RH nastoji obilježiti sve te događaje, ali isto tako i tražiti sve one koji su nestali, pronaći sve one koji su počinili ove zločine i dovesti ih pred sud kako bi bili adekvatno kažnjeni, rekao je ministar obrane Mario Banožić.
Povratak u Bogdanovce
Muke i patnje koje su prošli nisu obeshrabrile mještane Bogdanovaca da se vrate u voljenu ravnicu – sve su izgubili, ali i prkosno iz temelja iznova izgradili.
– Bilo je strašno, to se ne može zaboraviti nikada. Naše selo, Bogdanovci, bilo je jako lijepo i jako bogato selo. Mi smo imali, svaka kuća je imala svoju nošnju, prisjeća se Barica Čikanović.
Odlučili su se vratiti iz jednostavnog razloga.
– Ono vas vuče, zemlja je to, ravnica je to. Uvijek treba težiti onome gdje si rođen, nastaviti tradiciju sela u kojem živiš, kulturu i sve ono što prati jedan život, poručio je Petar Čikanović.
Čikanovići tradiciju i ljubav prema domovini uspješno prenose na svoju djecu. Vrijedne ruke bake Barice izradile su pravo kulturno blago. A uspomene će ih trajno zadržati u Hrvatskoj.
– Jedna od osnovnih stvari koju mi je tata usadio je – van iz Hrvatske ne idem. Ljubav prema domovini je nešto što jednostavno znam, kaže Iva Čikanović.
– Nije lagano. Ali čujte, znate kako se kaže – koliko se možete pokriti, toliko se i raširite, poručuje baka Barica.
I dok je bake Barice Čikanović Bogdanovčani imaju od koga učiti – njezine spretne ruke i dalje će izrađivati nošnje, plesti bujne kose i čuvati od zaborava bogatu hrvatsku baštinu.Volume 90%
