Blaž Curić mu je, vjeruju tužitelji, nabavljao telefonske brojeve, pa tako i premijerov

Uutorak se nastavilo suđenje Franji Vargi i Blažu Curiću u famoznoj aferi SMS, a rasprava bi mogla biti itekako zanimljiva jer bi svjedočiti trebali Tomislav Karamarko, Ivica Todorić te odbjegli Zdravko Mamić putem videolinka iz BiH. Piše Suzana Lepan Štefančić Večernji list

Karamarko je već oko 9 sati stigao na sud, no pri ulasku nije htio ništa komentirati, a na upit novinara što će danas govoriti na sudu, kratko je odgovorio: “Ništa.”

Prema optužnici, Franjo Varga lažirao je SMS prepisku “u namjeri onemogućavanja i znatnog otežavanja dokazivanja” u sudskom postupku koji se u Osijeku vodio protiv Zdravka i Zorana Mamića, Milana Pernara i Damira Vrbanovića, okrivljenih za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama.

A kako bi otežao dokazivanje u postupku izručenja Ivice Todorića iz Velike Britanije, krivotvorio je, tereti se, prepisku između premijera Andreja Plenkovića i bivše ministrice Martine Dalić. Blaž Curić mu je, vjeruju tužitelji, nabavljao telefonske brojeve, pa tako i premijerov.

Oko 9.45 sati stigao je i dobro raspoloženi Ivica Todorić koji je porazgovarao s novinarima.

Franjo Varga nije se pojavio na raspravi, ispričao se pregledom u bolnici.

Prvo svjedoči putem videolinka Zdravko Mamić.

– Poznat mi je gospodin Varga. Ne mogu se sjetiti točno kad sam ga upoznao, ali znam da je to bilo tijekom mog suđenja u Osijeku. Moj prijatelj Tomislav Karamarko na kavi mi je dao Vargin telefonski broj i rekao da bi bilo dobro da se čujemo jer ima neke podatke koji bi me zanimali. To je bila Vargina inicijativa, ja nisam znao ni da on postoji. Našli smo se u hotelu Osijek, donio mi je neke papire koji mi nisu izazvali oduševljenje, ali rekao je da je to ništa u usporedbi s onim što ima. Bili su to papiri gdje je bilo vidljivo dosta o gospodarskom kriminalu raznih osoba u raznim institucijama, kao i zloupotrebe postupka u kaznenom postupku protiv mene. Kako sam ja bio opsjednut time da dođem do istine, jer sam znao da je postupak protiv mene politički montiran, htio sam doći do informacija. Bilo je nekoliko kontakta između mene i Varge, gdje je on meni poslao osobno ili preko Brune Hotke određenu dokumentaciju, a u jednom trenutku sve sam to predao mom odvjetniku Veljku Miljeviću – započeo je Zdravko Mamić.

– Poznato mi je da je Dinko Cvitan održao sastanak u DORH-u sa svojom zamjenicom Zorkom Fumić, tadašnjim šefom tajnih službi Draganom Lozančićem i  bivšim predsjednikom Županijskog suda u Osijeku Antom Rašićem te Vitomirom Bijelićem iz MUP-a nakon što su suci osječkog suda uhvaćeni u koruptivnim mjerama. Tada je rečeno: “Sada imate Mamića da ga osudite na više od pet godina ili će vaši suci završiti kao optuženici.” Tako znam znam da mi je proces montiran – izjavio je Mamić. Rekao je kako mu je Varga dostavljao materijale i isprintane i na sticku.

– To mi je donosio Hotko, a bio je kod mene sa svojom obitelji i Varga, jer sam im platio ljetovanje u Gradcu. Nisam s njim puno razgovarao. Vidjeli smo se svega tri puta fizički. Jednom u Osijeku, drugi put na pet minuta kod njegove kuće u Belišću i treći put kada su se vraćali s mora iz Gradca. Ostali kontakti bili su telefonom ili preko posrednika – nastavio je on.

– Sazvao sam konferenciju za medije i prezentirao materijale koje mi je Varga dao dva dana prije izricanja presude u Osijeku kada sam doznao da ću biti osuđen, što je bilo u suprotnosti s mojim očekivanjima. Suci Krušlin i Jukić su u birtiji dogovarali moju presudu, ljudi su to čuli, došli u Zagreb i ispričali mi. S obzirom na to da Dražen Jelenić nije ništa poduzeo vezano uz tu dokumentaciju, koju je Odvjetništvu predao moj odvjetnik Miljević, shvatio sam o čemu se tu radi i onda sam sjeo u automobil i otišao u BiH. Ono što sam prezentirao na pressici, samo je jedan mali dio onoga što mi je dostavio – kazao je svjedok Mamić.

– Nikada me u životu nećete vidjeti pred tim zločinačkim sudom – poručio je Mamić, misleći na osječki sud.

– Da nisam imao sreću da me nazvao Željko Širić, ja bih bio 29 mjeseci iza zidova osječkog zatvora – rekao je on nešto kasnije i tako otkrio tko je to čuo navodni razgovor osječkih sudaca Krušlina i Jukića.

Mamić je ustvrdio i kako Franjo Varga od njega “nikada ništa nije tražio”.

– On je kukao i djelovao kao netko tko ima jako puno problema, a ja sam takav kakav jesam i pomagao sam mu. Rekao je da je dobio nalog za deložaciju iz kuće, trebalo je platiti nekih 50.000 eura za kuću i ja sam mu to dao. Piše Suzana Lepan Štefančić Večernji list

Točno je da sam mu kupovao i informatičku opremu, a za neke druge stvari čuo sam preko medija. Vjerojatno su od dijela novca koji sam mu dao kupovali sprave za vježbanje… Imam osjećaj da je čovjek bolestan od mnogih boleština. Evo, vidim da je i danas kod doktora, bilo mi ga je žao. Kupio sam mu i auto, u puno navrata sam mu pomagao. Pomažem mu još i danas – rekao je Mamić.

– Da nisam imao sreću da me nazvao Željko Širić, ja bih bio 29 mjeseci iza zidova osječkog zatvora. Njegovi su prijatelji čuli Jukićev i Krušlinov razgovor u kafiću i prenijeli mu, a on meni – pojasnio je on nešto kasnije.

Mamić se u više navrata, u svom stilu, obrušio na osječki sud.

– Politički montirani proces protiv mene završio je na sudu koji vode korumpirani, pokvareni… – krenuo je on, a prekinula ga je sutkinja Vlasta Šimenić Kovač.

– Nemojte to komentirati – upozorila ga je ona.

– Ispričavam se vama, vi ste krasna dama, ali ja sam s vašim sucima koji su mi sudili i jeo i pio. Dosad nisam uspio raskrinkati tu kriminalnu hobotnicu, ali vjerujem da u dogledno vrijeme hoću. Ako sam gdje pogriješio, žao mi je, sve sam to učinio da dokažem svoju nevinost – rekao je Mamić.

Nakon Mamića svjedoči Tomislav Karamarko.

– Gospodina Blaža Curića znam dugo iz policije, poslije iz stranke, bio je vozač jednog stranačkog dužnosnika. Vargu znam od kraja 2016. U lipnju te godine dao sam ostavku kada nismo mogli sastaviti Vladu s Mostom, pasivizirao sam se politički, a koncem godine prijatelji su mi rekli kako znaju nekoga tko ima argumente da je HDZ pokraden na izborima u studenome 2015., u što sam i sam sumnjao. Mi smo u 10 sati navečer imali 10 ili 12 mandata razlike, a oni su se rastopili do jutra, tako da SDP može doživjeti lakši poraz, a nama se otežalo sastavljanje koalicije. Kao političar i dalje sam bio dosta zainteresiran i za tu temu. Upoznali smo se tako, ja sam htio doći do informacija, suvislog elaborata kako su nam pokradeni mandati. Čuo sam za Vargu da je radio u MUP-u i da je vrstan informatičar. Bilo mi je jako stalo da dokažem krađu izbora – kazao je Tomislav Karamarko na sudu.

Istaknuo je kako Franjo Varga nikada nije tražio nikakav novac.

– Definitivno, treba biti iskren, pošten i to reći. Nije trgovao time. No, nekoliko puta sam shvatio da je u nezavidnoj materijalnoj poziciji, a ima malo dijete. Par puta sam mu poslao pelene. Dao sam mu laptop, koji sam bio dobio od jedne osobe za sebe. Nije mi rekao zašto mu treba. Vidio sam u njemu informatičkog “freaka”, zaljubljenog u ono što radi – nastavio je Karamarko.

Karamarko je potvrdio kako je upravo on spojio Vargu i Mamića, ali je njegova verzija nešto drukčija.

– Franjo Varga mi se jednom obratio i zatražio kontakt Zdravka Mamića jer je Mamić medijski iskazivao nezadovoljstvo što se ne zna tko je nacrtao “svastiku” na Poljudu, što bi trebalo zanimati svakog normalnog građanina. I dandanas se ne zna tko je to napravio. Nakon što sam pitao Mamića za dopuštenje, dao sam mu broj – rekao je Karamarko.

Nakon toga Karamarko se periodično čuo s Vargom. No nije mu, ustvrdio je, spominjao radi li što za Vargu, niti mu je govorio da ima ikakve materijale vezane za suđenje Zdravku Mamiću, kao ni oko slučaja Agrokor.

Na upit odvjetnika Krešimira Vilajtovića o karakteru optuženog Blaža Curića odgovorio je kako se “o tom čovjeku nema što loše reći, korektan je i pošten”.

Ivica Todorić na početku je svog svjedočenja izjavio kako ne poznaje Franju Vargu i Blaža Curića. Tužitelj Sven Mišković zatražio je, potom, da mu se predoči dokumentacija koju je Todorić predao svojim odvjetnicima.

– Da, poznata mi je ta dokumentacija, i javno je objavljena. Ne mogu se sjetiti kada sam je primio, otprilike u periodu od lipnja do rujna 2017., u četiri, pet navrata. Zaprimio sam je u papirnatom obliku, svašta je tu bilo, dugo je to kod mene bilo, povlačilo se… Dobio sam je od jednog gospodina Ivice iz Zagreba, ne znam mu prezime, znam samo da stanuje negdje oko Velike Gorice. Nisam znao tko ju je njemu poslao, doznao sam to kasnije iz novina – rekao je.

– Plenković mi je sa svojom “Borg” grupom neprijateljski oduzeo kompaniju i kada sam otišao, nisam više imao pojma što se događa. I u takvim okolnostima pokušao sam dobiti što više informacija, da znam što se događa. Dobivao sam pisma i dokumentaciju kojekakvu od prijatelja i netko me od njih spojio s Ivicom. Jednom sam se sastao s njim. Čovjek može imati između 60 i 70 godina, mršav, plav. Prvo sam mislio da mi Plenković i Dalićka podvaljuju kako bih to prijavio i da me hapse. Bio sam jako sumnjičav, bojao sam se, nisam oko toga htio ništa. Stavio sam materijal u torbu, mislio sam da nije istina i zanemario sam ga. Međutim, kad se šest mjeseci kasnije dogodila “Hotmail” afera i kad sam vidio koji su kriminal provodili nad Agrokorom, rekao sam: “Bože moj, i ovo je istina.” Tada sam već bio u Londonu. Predao sam te dokumente svojim odvjetnicima kako bi to proslijedili DORH-u. Oni su ih predali tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Jeleniću. Ništa se nije događalo nekoliko mjeseci da bi potom u medijima bilo svašta objavljeno, a ja ispao falsifikator – ispričao je Todorić.

– Ja sam optužen za falsificiranje. Meni se čini da bi trebalo u svakom slučaju vidjeti je li to pisao Franjo Varga ili je to istina – zaključio je Todorić.

Tužitelj Sven Mišković zatražio je da se pribave točni troškovi prekovremenog rada policijskih službenika tijekom istrage protiv Franje Varge, a po njegovim saznanjima oni su “enormni, oko 150.000 kuna”. Tome se usprotivio Krešimir Vilajtović, Curićev branitelj.

– Pa tko će meni platiti prekovremeni rad što sam ustao jutros u 4? – kazao je on.

Nastavak je rasprave 8. prosinca, a sudski postupak je pri kraju. Piše Suzana Lepan Štefančić Večernji list