Ivan Penava: Žalosno je što se ljudi bune da su im ulaznice za Vodotoranj skupe. Pa zar će ići svaki dan? A kartu za kino bez problema plate 40 kuna…

Ivan Penava: Žalosno je što se ljudi bune da su im ulaznice za Vodotoranj skupe. Pa zar će ići svaki dan? A kartu za kino bez problema plate 40 kuna…

Gradonačelnik Vukovara Ivana Penava ovih je dana “rasprodan”, pristižu mnogi koji žele sudjelovati u Koloni sjećanja, a epidemiološka situacija je loša i neizvjesna. Ipak je stigao kratko porazgovarati s ekipom “Slobodne”. Kaže, morat će se voditi računa o punktovima gdje će 18. studenoga biti okupljeno najviše ljudi. Nikome ne može reći da ne dođe u grad, nikome ne šalju ni pozivnice, ali državni vrh svakako očekuje.

Gradonačelnika su iz Slobodne Dalmacije zamolili da prokomentira prigovore na natječaj za zapošljavanje u obnovljenom Vodotornju.

Siniša Đurić iz Muzeja vučedolske kulture javno je reagirao na uvjete natječaja rekavši da je natječaj bio farsa, a ishod unaprijed poznat.

– Od samog početka smo s Vodotornjem težili da sve bude vrhunski i na najvišoj razini. Apsolutno mi je neprihvatljiva ta priča o natječaju jer je ispod svake razine. Pazite, imao sam tu delegaciju na Vodotornju, vodila nas je osoba koja govori tri strana jezika. Zato ne bih o tome. Natječaj je raspisala tvrtka u vlasništvu Grada, a čak nije ni morala.

Građani prigovaraju da su ulaznice skupe.

– Ljudi ko ljudi, a, što je najžalosnije, to govore Vukovarci. Pa zar će ići svaki dan tamo? Neće, popet će se jednom. Kažu da kako će prijatelje i rodbinu iz Splita povesti na toranj. A odu u Cinestar i plate bez problema ulaznicu za kino 40 kuna. Pa ulaznica za Vodotoranj košta koliko i dvije kutije cigareta. Najbolji su mi ovi što kažu: Super je priča, ali po mogućnosti da je badava.

Hoćete li, dok ste na vlasti, ikada promijeniti odluku o dvojezičnim pločama u gradu? Milorad Pupovac, čelnik SDSS-a, tvrdi da su Srbi taoci vaše politike.

– Ma Pupovac trguje i diže tenzije, a meritum stvari je popis stanovništva za koji znamo da je netočan. Kao osnivači škola, znamo da imamo 18 posto djece iz manjinske zajednice. Sada se hoće nešto mimo toga progurati. Osim toga, vi tu imate Pupovčeve vijećnike koji govore da je “Oluja” bila etničko čišćenje; izbjegavaju ulicu koja se zove Dvanaest redarstvenika tako nazivati, nego je zovu Borovska cesta, kao u bivšoj SFRJ; ne žele slati djecu na terensku nastavu u Memorijalni centar…

Znate, drukčiji je pogled iz Zagreba. Ovo je neka druga situacija. Mi tu imamo ljude koji u konačnici ne priznaju hrvatsku državu. Kako je moguće da imamo spomenik Blagi Zadri i Mauzolej četničkom vojvodi na dva kilometra zračne linije? Imamo grobne ploče s četničkom ikonografijom…

Pa što kaže zakon o grobljima?

– A kaže da se ne mogu stavljati uvredljive oznake, ali što je uvredljivo? To je vrlo široko. Ali kažem, dajte se ljudi odredite, podržava li to ova država ili ne? Da pitaš Plenkovića, on će reći da ne podržava, ali, eto, okreneš glavu pa, dakle, podržavaš. Ne možemo ići u budućnost dok ove stvari ne riješimo.

Kako biste ih vi riješili, pa upravo vi ih potencirate stalno, smatraju vas glavnim krivcem što tapkate u rovovima…

– Za razliku od svih tih koji to govore, ja nisam morao, ali sam otišao u pravoslavnu crkvu, a oni svoju djecu ne vode na terensku nastavu u Memorijalni centar. Penava je dao nalog da se izgradi nadstrešnica na pravoslavnom groblju, ja nisam nikada imao problem sa Srbima, nego s velikosrpskom politikom. Pupovac tu dođe i nariče zbog makljaže navijača, a slika se ispod grba stranke Gorana Hadžića, koja je pokrenula rat protiv Hrvatske. Bilo bi fer da Hrvati znaju gdje su se vratili; meni su govorili da sam lud kad sam se nakon studija u Zagrebu ovdje vraćao. Da ne govorimo o neprocesuiranju… Ovdje su škole i model A ključ problema.

Zašto nije uspio i alternativni model?

– Zato što je nejasno po kojem bi se kurikulumu održavala nastava. Osobno sam bio za to da se škola koju su financirali Norvežani otvori, ali bilo je jasno od početka da to neće uspjeti. Baš taj veleposlanik Norveške mi je, evo tu, rekao kako postoji tisuću povijesti, onako benevolentno. Možda ima tisuću povijesti, odgovorio sam mu, ali samo jedna je službena, a to što ćete vi pričati u svojoj kući, to mene ne zanima, to bi bio kaos. SDSS podržava škole sa srpskim programom jer ne žele asimilaciju, a, osim toga, ostali bi im kadrovi bez posla. Iako mi znamo da u pojedinim odjeljenjima imaju samo po dva učenika.

Zar ne bi bilo najbolje da svi idu po istom programu, to je model C, a izvan nastave neka uči tko što hoće, neka ide na vjeronauk koji želi. Vi ovdje vodite nogometnu ekipu učenika po ključu, ne znate Miloša kao dobro lijevo krilo, nego kao Srbina. Ili Stjepana kao Hrvata, ista stvar. Vi u školi želite napraviti božićnu svečanost i morate paziti da nekoga ne uvrijedite. Od jedne školske zabave imaš politički problem, jer tu su dva čopora već godinama. Atmosfera je zatrovana… Mnogi ljudi su tolerantni, ali imaš pritisak koji je stvoren izvana, nekome je u interesu da ovdje bude nestabilan prostor.

Pa dobro, zašto bi stalno neka djeca danas trebala slušati za što su krivi njihovi preci?

– A biste li vi dopustili išta nacističko u Auschwitzu? Kako možeš dopustiti četničku ikonografiju ovdje? Ne želim da se toj djeci to dogodi ponovno; idemo graditi Hrvatsku bez obzira koje si nacionalnosti, ali ovaj grad je napala JNA i to se ne smije zaboraviti. Evo sad ćemo kod obnove jednog objekta tu u gradu staviti ploču. Tražio sam da na njoj piše da je stradala 91., a to nekog žulja. Ne dam da smo svi jednako krivi. Ne mogu tu priču prihvatiti. Piše: Silvana Uzinić Slobodna Dalmacija