Spisateljica i hrvatska braniteljica Ivana Šojat na svom facebook profilu objavila je dirljiv status poodom današnjeg dana. Status Ivane Šojat prenosimo u cijelosti:

Sve mi je teže i tuga je sve ljepljivija, zaglavi me u prostoru između tuposti i beskrajne korote. I ne znam to objasniti. Možda je to zbog moje djece koja su sad u dobi u kojoj su bili moji prijatelji koji nikad neće ostarjeti. Možda je to zbog mene same koja sam u dobi u kojoj su bili roditelji mojih prijatelja koji nikad neće ostarjeti. Možda je to zbog onih koji uporno žele tugu zamijeniti srdžbom i grlatim bijesom, mržnjom koja uvijek ušutka i satre ono najkrhkije u nama. Vremenu u inat, sve bistrije mi se vraćaju slike i mirisi i opipi i osjeti, onaj jad kad shvatite da su mrtvi na ulici poput ranjive, nezaštićene djece koja su pozaspala, uvijek skutreni u položaj embrija… I sve se niže poput valova koji obali ne dopuštaju da se osuši…Iznova danas slušam bolna svjedočanstva preživjelih. Svi odreda zastaju na mjestima gdje bi trebali najviše pričati. Kao djeca stjerana uza zid, za strijeljanje, staju pred traumom koju nisu prevladali, koja je uslijed šutnje nabujala i jede ih, proždire iznutra. Utroba mi se grči zbog toga, plačem umjesto njih kojima u ovih dvadeset devet godina nitko nije pomogao. Valjda zbog razdora koji u interesu nekih jednostavno mora opstati. Ljudi ljudima čine neljudske stvari. Oružjem, ali i nebrigom. I nije suština u novcu, u financijskoj pomoći, nije stvar u tome da se država ponaša poput roditelja koji djeci umjesto vremena, ljubavi i nježnosti obilno darivaju novce. Ispod svega izgrađenog i obnovljenog, i dalje dišu, uzdišu, gangrenozno trunu ruševine i nitko u dušama ljudi s bolničkoga dvorišta nije uklonio one mrtve koji spavaju poput djece… Sve mi je teže… napisala je Šojat.