Razbojnici s autoceste koji su poduzetniku iz BiH Damiru Petkoviću ukrali 855.000 kuna osuđeni su na blage kazne te neće ići u zatvor zbog nagodbe s tužiteljstvom, koja se dogodila nakon grube proceduralne greške Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu.

Podsjetimo, policija je u samo sedam dana razriješila jednu od najmaštovitijih pljački koja se odigrala 25. travnja 2016. oko 23 sata na A1 nedaleko od tunela Sveti Marko kod Karlovca. Zagrepčani Antonio Bojbaša (25) i Antonio Komljen (28) rentali su Škodu nalik policijskoj, opremili je rotirkama te glumeći “policijske Kobre” na autoceste zaustavili Petkovićeva radnika koji je novac vozio u Zagreb i opljačkali ga.

Od velike pomoći im je bio treći lopov, Metkovac Martin Oršulić (30) koji je od radnika izvukao informacije o pošiljci. Činilo se da tužiteljstvo u rukama ima čvrst slučaj i “kovertirane” presude od po nekoliko godina zatvora. No, tijekom rasprave dogodio se obrat koji jer rezultirao nagodbama, one su uključivale priznanja za okrivljene, ali i smiješne kazne za ono što su počinili.

Bojbaša je dobio godinu zatvora, koja mu je pretvorena u rad za opće dobro, kao i novčanu kaznu od 50.000 kuna, drugookrivljeni Oršulić prošao je još bolje, samo jedna godina zatvora uvjetno na tri godine, kao i Komljen, također jedna godina s rokom kušnje od četiri godine. Čovjek je to koji iza sebe već ima jednu oružanu pljačku zlatarnice.

Sudac Županijskog suda u Karlovcu Leon Kovačić upire prstom odgovornosti prema kolegama iz tužiteljstva. Prema njegovim riječima, ključni dokaz iz spisa, a radi se o telekomunikacijskom prometu SIM kartice prvookrivljenika, odnosno njegovoj komunikaciji s preostalom dvojicom, bio je nelegalan.

Iako je predmet, pa i te dokaze u njemu, potvrdilo Optužno vijeće tijekom potvrđivanja optužnice, odvjetnik obrane je pronašao rupu – prilikom izuzimanja i pregledavanja ključnih dokaza nije ishođen nalog suca istrage. Obrana je zato zatražila izuzeće izvješća o pregledu komunikacije Bojbaše i Oršulića. Vijeće Županijskog suda donijelo je rješenje o izdvajanju tih dokaza, a tu je odluku potvrdio Vrhovni sud.

– Po principu “plodova otrovne voćke” iz zbirke su izdvojeni podaci za mobitel koji koristi Bojbaša te registar podataka koji koristi Oršulić. Uslijed toga, donošenje osuđujuće presude za drugookrivljenog i trećeokrivljenog bilo je moguće jedino temeljem njihovog priznanja – kaže sudac Kovačić.

Međutim, dogovor između tužiteljstva i okrivljenika ni na koji način nije bio obvezujući za suca Kovačića, te je on, naglašavaju u tužiteljstvu, presudu donio nakon provedene rasprave, a ne na temelju sporazuma stranaka kako je to propisano zakonom, što znači da se radilo o usmenom dogovoru tijekom same rasprave. U karlovačkom Županijskom državnom odvjetništvu odgovaraju u rukavicama, te zaključuju kako je “tijekom rasprave obrana optuženika osporavala zakonitost pribavljenih podataka, nakon čega je raspravno vijeće tijekom rasprave donijelo rješenje o izdvajanju tih dokaza”. Na tu su odluku uložili žalbu koju Vrhovni sud RH nije prihvatio.

Županijska državna odvjetnica Vera Magdić Bižanović brani jednog od svojih zamjenika koji je radio na tom slučaju i u dijelu koji se odnosi na “dogovor” s okrivljenicima oko visine kazne, pa kaže da je “Državno odvjetništvo zastupalo optužnicu sukladno stanju pribavljenih dokaza i činjenica u predmetu, a s izrečenim sankcijama se suglasilo s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti optuženika tijekom postupka, potpuno priznanje kaznenog djela, što je u bitnome pridonijelo okončanju postupka i donošenju osuđujuće presude”.

– Na ponovljeni i konkretan upit je li njezin zamjenik propustio ishoditi od suca istrage sporni nalog, odnosno zašto to nije učinio – nikada se nije dobio odgovor, piše Jutarnji.

Činjenica je da je istom presudom naloženo trojici razbojnika da vlasniku vrate novac koji su mu ukrali, međutim, on će do njega moći doći tek novom, privatnom parnicom protiv njih. Prevedeno, može se žaliti “upravi vodovoda”, jer, kako to kod nas biva, iako će sasvim sigurno dobiti presudu u svoju korist, upitno je odakle će se naplatiti, jer nijedan od okrivljenika nema imovine, a dvojica su studenti. U zraku visi još jedno pitanje: Ako bez priznanja okrivljenika ne bi bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, zašto su priznali?