Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) na temelju ankete o dohotku stanovništva u 2019. godini, stopa rizika od siromaštva u 2019. u Hrvatskoj je iznosila 18,3 posto. Prag rizika od siromaštva u 2019. za jednočlano kućanstvo iznosio je 32.520 kuna na godinu, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 68.292 kune na godinu. Piše Ljubica Vuko Slobodna Dalmacija

Nemogućnost kućanstva da si priušti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, kao i kašnjenje s plaćanjem najamnine, računa za režije, stambenoga kredita ili potrošačkoga kredita, neke su od stavki materijalne deprivacije koje se sagledavaju u istraživanjima o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti. Energetsko siromaštvo jedan je od ključnih problema u mnogim zemljama, o njegovim aspektima razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Majom Krčum, predstojnicom Zavoda za pomorske elektrotehničke i informatičke tehnologije Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Kako se ispoljava energetsko siromaštvo?

– Energetsko siromaštvo, prema European Commission, Citizen Energy Forum 2016., može se definirati kao „…situacija u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života, što je posljedica niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova”. Može se reći da su energetski siromašni ljudi oni koji žive u neadekvatnim uvjetima ili energetski neučinkovitim stambenim prostorima i pri tome plaćaju visoku cijenu energije uz nisku razinu dohotka. Učinak energetskog siromaštva može imati značajne posljedice za ljudsko zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kvalitetu života.

Što pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku?

– Prema podacima DZS-a, u 2019. u Hrvatskoj je bilo 23,3% osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno, nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Stopa rizika od siromaštva prema dobi u 2019. najviša je u osoba u dobi od 65 ili više godina te je iznosila 30,1%. Najniža je stopa rizika od siromaštva u osoba u dobi od 25 do 54 godine i iznosila je 12,9%. Podatak DZS-a, koji kaže da je u 2019. bilo 6,6% osoba koje žive u kućanstvima koja ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, ukazuje na energetsko siromaštvo.

Prema Izvještaju pučke pravobraniteljice za 2019., zaključno s 31. prosinca 2019. pravo na subvenciju troškova električne energije u visini od 200 kuna (pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata) imalo je 63.434 korisnika zajamčene minimalne naknade i osobne invalidnine, i to 29.021 samaca i 34.413 kućanstava. Probleme u dostupnosti energenata jedinice lokalne samouprave rješavaju odobravanjem jednokratnih novčanih pomoći, poput Pule ili Rovinja, i/ili isplatom naknada za troškove stanovanja, poput Osijeka i Zagreba, dok u Virovitici surađuju s trgovačkim društvima.

Iz proračuna jedinica lokalne samouprave za troškove stanovanja izdvojeno je 59.272.579 kuna za 22.768 korisnika, a za troškove ogrjeva 40.714.010 kuna za 47.136 korisnika. U Kninu smatraju da je nadležnost za suzbijanje energetskog siromaštva na Centru za socijalnu skrb i Elektri, dok Zagreb s udrugom Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) izrađuje smjernice za suzbijanje energetskog siromaštva i modela za ocjenu energetskih potreba kućanstva nakon obilazaka ugroženih kućanstava i analize postojećih mehanizama pomoći. Ove podatke sam prikazala zato što je utvrđeno da su korisnici socijalne zaštite energetski siromašniji od prosjeka, i da samohrani roditelji imaju veće šanse da budu energetski siromašni za razliku od oba roditelja. Umirovljenici su češće energetski siromašni nego zaposlene osobe.

VIŠESTRUKA KORIST

Kakvi su pokazatelji energetskog siromaštva u zemljama EU-a?

– Borba protiv energetskog siromaštva prvi put se u zakonodavstvu EU-a spominje 2009. godine. Tada su zemlje članice EU-a postale obvezne izraditi akcijske planove za rješavanje tog problema. Prema podacima Eurostata, gotovo 34 milijuna Europljana 2018. godine nije si moglo priuštiti primjereno grijanje u kućanstvu, zbog čega je energetsko siromaštvo velik problem za EU. Najbolje rangirane zemlje su Švedska, Finska, Danska, Austrija i Luksemburg, dok je Njemačka deveta, a Francuska deseta po redu. Rješavanje energetskog siromaštva može donijeti višestruku korist vladama i društvu u cjelini: izdvajanje manje novca za zdravlje, smanjenje onečišćenja okoliša, bolji komfor i dobrobit, poboljšani proračuni kućanstava, povećana ekonomska aktivnost i energetska neovisnost. Dostupnost energije omogućava građanima da ispune svoj potencijal, budu zdraviji i zadovoljniji i povećaju socijalnu uključenost.

Što se sve može učiniti na smanjenju energetskog siromaštva?

– Za početak zamijeniti starije žarulje žarnom niti i halogene žarulje energetski učinkovitijim, odnosno LED rasvjetom jer ima i značajan utjecaj na mjesečnu potrošnju električne energije u kućanstvu. To mogu i gradovi/općine preko pilot-projekta napraviti za određeni broj stanova gdje je vlasnik sam grad/općina ili se koristiti već postojećom bazom podataka pa investirati iz proračuna lokalne uprave ako to ne mogu pojedinci.

Koristiti učinkovitije aparate bijele tehnike, što u konačnici generira više radnih mjesta, više sredstava za državni proračun i niže račune za električnu energiju.

Svjedoci smo niza obnova kućanstava i zgrada koje se rade i na tome treba i dalje inzistirati, bilo da se radi o sredstvima EU fondova ili drugih oblika na koje vlasnici/stanari nemaju direktno velika ulaganja.

Raditi na ugradnji pametnih brojila koja bi omogućila ranjivim kupcima da prate potrošnju u stvarnom vremenu, što im pomaže da razumiju osnovne mjere energetske učinkovitosti i promijene ponašanje te predvide koliki će im biti otprilike račun.

Raditi na izradi studije kojom bi se ustanovile navike u potrošnji energije i dale preporuke za smanjenje potrošnje ili poboljšanje kvalitete života, provesti terenska istraživanja i na taj način prikupiti podatke o potrošnji energije, energetskim karakteristikama kuća i zgrada i udjelu koji troškovi za energiju čine u ukupnim troškovima kućanstva, ovisno o razini ukupnih prihoda kućanstva. Temeljem studije osmisliti i provesti mjere u okviru sustava socijalne zaštite ili pomoći u svrhu poboljšanja energetske učinkovitosti.

Sudjelovanje zainteresirane javnosti ključno je za kreiranje odgovarajućih politika i garancija za uspješnost njihove provedbe. Možda bi se ranjivim skupinama pomoglo da se razmotri mogućnost pregovaranja za mjesečnu naknadu stanarine umjesto plaćanja računa, jer bi se na taj način predvidjeli njihovi rashodi i smanjili dugovi.

ENERGETSKA UČINKOVITOST

Mjere na podizanju energetske učinkovitosti zacijelo su korisne, ali oni koji ne mogu sebi priuštiti grijanje i platiti račune za struju zasigurno ne mogu sufinancirati energetsku obnovu. Kako bi društvo u tom pogledu trebalo djelovati?

– Trebalo bi definirati mehanizme kojima ne bi bio samo cilj da se ublaži nemogućnost podmirivanja računa za struju već bi tim mehanizmima trebalo ublažiti sve posljedice energetskog siromaštva, što podrazumijeva narušeno zdravlje i ugodnost stanovanja a ujedno suzbijaju njegove uzroke. Takav mehanizam je provođenje mjera energetske učinkovitosti u ugroženim kućanstvima, što bi dovelo do smanjenja energetskog siromaštva, kao i do siromaštva uopće, pozitivnog utjecaja na zdravlje (ne bi bilo vlažnih stanova, zadimljenih stanova…) i na okoliš (smanjena emisija stakleničkih plinova i povećanje mogućnosti korištenja obnovljivih izvora), došlo bi i do smanjenja nezaposlenosti (angažman u proizvodnji električnih uređaja sa boljom energetskom učinkovitošću) pa bi sve zajedno trebalo ukazati i na ekonomski rast.

Mali koraci u svakodnevnom životu, značajniji u politici i nacionalnoj strategiji uz pomoć udruga civilnog društva, javnih medija i znanosti, trebali bi voditi prema održivoj budućnosti.