Verbalna je to ekvilibristika: ne stagnira nam brzina, nego nam stagnira – ubrzanje! To je kao da je premijer uhvaćen kako u suprotnom smjeru vozi autocestom 220 km/h, pa se poslije opravdava da je nakon 120 ipak polakše ubrzavao…

Najjače oružje u pandemiji novog virusa je – povjerenje građana. Jednom kad se to prokocka, preostaju samo sredstva represije kakva bez otpora prolaze samo u Kini. Na koncu se zateknemo jednom nogom u nekoj varijanti “lockdowna” – čak i ako ga javno tako ne nazivamo. Baš kao danas. Piše Ivan Hrstić Večernji List

Ono što posebno zabrinjava je posve očita duboka kontaminiranost pojedinih članova Plenkovićeva znanstvenog savjeta i samog stožera idejama koje su potpuno suprotne osnovnim postulatima medicinske struke. Prvo Gordan Lauc, svojom tezom da najmanje ukupnih žrtava donosi scenarij u kojem “pustimo da pandemija slobodno ubije 0,1-0,2 populacije”, a sad već i Miroslav Radman daje streljivo “antikoronašima”. Akademik koji se proslavio eliksirom dugog života, sad nas uvjerava da se moramo pomiriti s tim da “fragilni” i ljudi u 80-im godinama, eto, jednostavno – umiru. Radman je snažno zagrizao na jedan od temeljnih “argumenata” negatora pandemije – da godišnji “ritam smrti” ukazuje da je umrlih manje nego u prosjeku nekoliko prošlih godina. Radman to uzima kao dokaz da u pandemiji zapravo umiru samo “stari i/ili fragilni” ljudi koji bi ionako umrli, ali možda svega mjesec-dva-tri prije svojeg prirodnog reda. Akademik ne primjećuje da se isti “argument” koristio u prvom valu, kad je u prosjeku umiralo 2-3 ljudi dnevno, kao i danas, kad nam umire i po 50-ak ljudi dnevno. Akademik ne vidi da podaci u nizu zemalja itekako upućuju na opipljivu marginu “viška smrti”. Samo što ga “višak” negdje na razini 0,1 postotka, ni podaci iz Bergama koji pokazuju da bi taj višak smrti Bez pravovremenih mjera mogao biti i desetak puta veći očito – ne impresionira. No, najpogubnija laž ovih dana jest da “lockdown ne djeluje”, pri čemu kao dokaz uzimaju Sloveniju, a posve ignoriraju očiti trend pada broja zaraženih isključivo u zemljama koje su odlučno prevele neki oblik zatvaranja.Piše Ivan Hrstić Večernji List

Belgija je sedmodnevni pomični dnevni prosjek novih slučajeva od 1. studenoga spustila s gotovo 18 tisuća na jedva nešto iznad 3 tisuće. Nizozemska s 10 na 5 tisuća. Francuska od 7. studenog s 55 na 18 tisuća. Dakle, proporcionalno sve bolje od Hrvatske. Naravno, to uopće ne znači da zagovaram kućni pritvor i policijski sat. Naprotiv, smisao svega trebalo bi biti pravovremenom reakcijom izbjeći nepotrebno oštre mjere i upotrebu lijeka koji je dugoročno opasniji od bolesti. Lažna je dvojba lockdown da ili ne. Široka je lepeza raznih mjera zatvaranja, a ključna nije potpuna zabrana kretanja već odlučno ograničenje svih nepotrebnih okupljanja i druženja, u čemu je hrvatska vlada, nažalost, pokazala tragični kukavičluk te ponudila katastrofalno loš primjer baš onima koji u nikakve mjere ne vjeruju. Neistinita je i tvrdnja da Hrvatska bilježi stagnaciju rasta. Dvojbeno je imamo li uopće usporavanje! Jedino usporavanje, dapače stagnacija, jest u broju testiranih. I slijepcu je jasno da jedino zbog nespremnosti da povećamo broj testova bilježimo usporeni rast broja zaraženih.

Da smo ove jače mjere uveli prije četiri tjedna, danas bismo možda već imali i pad. A stotine ljudi i dalje bi bile na životu. Verbalna je to ekvilibristika: ne stagnira nam brzina, nego nam stagnira – ubrzanje! To je kao da je Plenković uhvaćen kako u suprotnom smjeru vozi autocestom 220 km/h, pa se poslije opravdava da je nakon 120 ipak polakše ubrzavao. A da su ga pustili da nastavi, sigurno ne bi on dostigao 260, jer mu je blindirani Mercedes limitiran na 240, a ionako nema dovoljno goriva da bi tom brzinom vozio sve do naplatnih kućica. Plenković u najmanju ruku ne govori istinu ni kad tvrdi da su zemlje koje su u zatvaranju zabilježile pad zapravo već bile u silaznom trendu.

Kad sam mu na konferenciji za medije spočitnuo da sve dostupne brojke govore potpuno suprotno od svih njegovih tvrdnji, odvratio mi je da se “malo bolje informiram”. Ja njega pozivam da on mene i sve nas koji s punim pravom tražimo odgovore konačno već jednom informira: gospodine premijeru, prezentirajte nam već jednom, na temelju kojih brojki, grafova i analiza vi iznosite te svoje tvrdnje, koja je podloga vaših projekcija koje tako tvrdoglavo skrivate od javnosti! To je minimum minimuma za ponovno uspostavljanje povjerenja koje će biti esencijalno nužno ako od nas Hrvata tražite da na svoja leđa spremno i odgovorno, a ne isključivo pod policijskom prisilom, preuzmemo teret nedosljednih odluka i procjena Vlade i njenog stožera. Piše Ivan Hrstić Večernji List