Grobari rade u grupama, sprovodi su ograničeni na 30 minuta, nema dovoljno stalaka za vijence ni lijesova

Juraj Habek (81) preminuo je u varaždinskoj bolnici od covida-19 prošlu srijedu, 18. studenoga. Sprovod je bio gotovo tjedan dana kasnije, u utorak. Raspored sprovoda na varaždinskom je groblju svakim danom pun, počelo se ukapati i u dodatnom terminu. Preminuli su sve mlađi, gospodin Habek jedan je od starijih.

– Prvo je veliki šok kad vam umre otac. Nakon što se mjesec dana mučio u bolnici, uz svu tugu, osjetite i neko olakšanje da se više ne muči. Onda počinje druga vrsta boli. Žalosno je da morate tražiti vezu za pokop, dodatni je to stres. Kao bivši vojni djelatnik, susreo sam se s mnogim smrtima. Teško je kad čovjek umre u petak, čekati ukop do ponedjeljka, a kamoli čest dana. Imam dvoje djece, cijela se atmosfera na sve nas prenijela. Čekamo da se, zbog njih, što prije vratimo u normalu, ali sve to… jako težak osjećaj. Moljakati nekoga, na kraju sam pustio da sve ide svojim tijekom – rekao je za Jutarnji Dražen Habek.

Nije Jurjeva obitelj jedina čekala danima da bi pokopala svog supruga, oca, djeda. S rekordnim brojem umrlih u jednom mjesecu otkad je zapisa, na pokop se u Varaždinu čeka pet radnih dana. Piše Višnja Gotal Jutarnji list

Čekanje sve dulje

A, sudeći prema brojkama, čekati će se i dulje. U nedjelju je Varaždinska županija zabilježila rekordnih 429 zaraženih. Umire ih sve više. Samo u 24 sata, s utorka na srijedu, umrlo je 10 ljudi.

Više od 98 posto preminulih ovaj mjesec u varaždinskoj bolnici umrlo je od covida. Bolnica je za hitne slučajeve otvorena i za druge pacijente.

Opća bolnica Varaždin daleko je najčešća adresa na koju ovaj mjesec vozi, kaže Dražen Presečki, vozač pogrebnog vozila gradske tvrtke Parkovi. Do nje može i žmirećki.

– Je li me strah? Dugo sam u tom poslu. Imamo jednokratno zaštitno odijelo. Stavimo preminule u limeni lijes i zalotamo ga – nisu ovo laka vremena za njega, ali je profesionalac pa se ne žali. Svi su radnici na groblju u istoj situaciji.

Nema više uređivanja pokojnika, stavljanja sitnica u lijes, zadnjeg pogleda na drago biće. Pogrebne službe ovaj su mjesec najprofitabilnije varaždinske poduzeće.

Varaždinci će do kraja studenoga sahraniti 83 sugrađana. Lani ih je u istom razdoblju, na dva gradska groblja, pokopano 38, što je sedam pogreba više od dvostrukog broja. S velikim brojem zaraženih, i smrti je sve više. U Općoj bolnici Varaždin na respiratoru je 20 osoba, rijetki će se od njih iz inducirane kome i probuditi. Čak 77 posto njih neće. U slovenskom Pomurju, veličine Varaždinske i Međimurske županije, kriza je eskalirala ranije, danas se na kremaciju čeka 15 dana.

Lokalni mediji pišu da nema mjesta u hladnjačama, aktivirana je civilna zaštita za pomoć u prikupljanju i prijevozu mrtvih. “Da se ne ponovi Bergamo”, pišu uz fotografije mrtvih tijela po ulicama talijanskoga gradića. Šefovima groblja, svejedno je direktoru, voditelju grobara ili održavanja, telefoni neprestano zvone. Ljudi ih zovu i mole da njihove mrtve ubace “preko reda”. Zovu grobare kao nekad doktore. U borbi s virusom, liječnici nemaju previše mogućnosti. Samo oni preminuli za vikend i u ponedjeljak, imaju šansu biti pokopani u istom tjednu kad su umrli.

Varaždinsko groblje danas plaća i danak nebrizi gradskih vlasti za groblje sa svojstvom kulturnog dobra i zaštićeno kao spomenik prirode.

Iako je još 2009. godine za oko 900.000 kuna izrađen projekt nove Grobne kuće – za vrijeme bivšeg mandata i danas aktualnog gradonačelnika Ivana Čehoka – groblje s popisa najljepših u Europi u gradu sa 40.000 stanovnika još uvijek ima mrtvačnicu iz 19. stoljeća, iz 1840. godine. Prosječna građanska kuća u Varaždinu veća je od 177 kvadrata, koliko ih ima mrtvačnica. Oprema i tehnički uvjeti lošiji su od svih seoskih groblja uokolo.

Kritično stanje

Dugogodišnjim je korištenjem dovedena u kritično stanje. Nema sanitarnog čvora, ispraćaji su neovisno bilo sunce, kiša ili snijeg, obavljaju bez krova nad glavom. I prije pandemije hladnjača je bila premala, ali za veću u mrtvačnici nema mjesta. Tri su odaje, danas svaka s po dva odra. Uz takvu, kažu Varaždinci, nebrigu i sramotu, groblje u vrijeme pandemije nema šanse. Grobari ne mogu brže i više no što mogu. Rade u grupama kako ne bi bili u kontaktu, sprovodi su ograničeni na 30 minuta.

– Ako je i minuta dulje, poremeti se cijeli raspored – kaže nam poslovođa održavanja Zvonko Cupar. Njegovih 12 radnika ovih dana intenzivno pomažu pri ukopima.

– Svi smo se stavili na raspolaganje sugrađanima u ovoj teškoj situaciji. Znamo kako im je, uvijek netko od nas poznaje preminuloga, mali smo grad – kaže.

I žao mu što više i brže ne mogu. Ukopi su službeno do 14.30 sati šest dana u tjednu, ali već je bilo i sprovoda u 15 sati.

Dok većina ožalošćenih poštuje naputke, ima i onih koji se na njih oglušuju. Neki su dan radnici u odaji, čiji je ulaz zapriječen lancem, zatekli rodbinu kako slažu pokojnikove vojne amajlije. Na sprovod ih uvijek dođe puno više od dozvoljenog broja. osobito na pokope poznatih Varaždinaca – malo se rasprše pa radnici ne mogu urgirati, niti za to, uostalom imaju ovlasti. U njegovoj 15 godina dugoj službi na varaždinskom groblju, najviše je u jednom mjesecu bilo 67 pokopa.

– Bilo je to prije nekih šest, sedam godina, kad je bila jako hladna zima – kaže. Ovaj mu je broj nevjerojatan. Zna da je ljudima teško u boli čekati sprovod. Uz tako veliki broj smrti, već fali i cvijeća u cvjećarnici Parkova, nema dovoljno stalaka za vijence, priča se i o manjku limenih lijesova. Voditeljica sektora Groblje u Parkovima, Romana Brkić Knežević, kaže da su se dosad na groblju uspijevali organizirati, a nada se da će i dalje biti tako. Višnja Gotal Jutarnji list