Kao i mnogi drugi hrvatski branitelji, Zdravko Sajfert i Antonio Fogadić u Domovinskom ratu nisu puno razmišljali. Krenuli su u obranu Domovine. Prošli najteže bojišnice, dočekali slobodu i nadali se boljem životu u samostalnoj Hrvatskoj. Život je htio drukčije.
Zdravko danas brine o bolesnoj i nepokretnoj supruzi, majci i kćeri. Antonio sam brine o šestero djece, supruga mu je umrla, živi u socijalnom stanu. Zdravko i Antonio su zaslužili više od života. Ali ne žale se. Ne traže ništa od ove države. Rade i bore se za svoje najmilije. Prvi Zdravkov susjed u Čavličkom kraju, u okolici Slavonskog Broda, je mladi Neven Jurkić. Sin je hrvatskog branitelja, pripadnika legendarnih Kobri, 3. bojne, 3. GBR. Neven nije radno sposoban a otac mu je prije nekoliko mjeseci hospitaliziran, tako da je ostao sam u derutnoj kući, bez ikakvih prihoda. Zdravko i Antonio su zadnje osobe u ovoj zemlji koje bi trebale brinuti o Nevenovoj sudbini. Imaju i previše svojih problema. Ni sami nisu dobroga zdravlja, ali upravo su oni pokrenuli veliku akciju i obnovili Nevenovu kuću. Nije prvi, a poznavajući ih, ni zadnji put da će nekome pomoći. Posjetili smo ih prije nekoliko tjedana, dok je obnova još trajala, na preporuku Nene Sabocija, još jednog veterana za primjer, ‘dobrog duha’ naše virtualne domovine sa društvenih mreža, koja ponekad bolje funkcionira od ove prave.
Zdravko i Antonio nisu htjeli medijsku pozornost, ali mi smo ih posjetili i danas, kad su radovi na kući završeni. Evo što nam je rekao inicijator cijele akcije, Zdravko Sajfert – Situacija je bila takva, da je trebalo reagirati promptno, bez puno razmišljanja. Pitao sam Nevena da li bi htio da mu pomognemo i kad je on pristao, nazvao sam par ljudi, mog prijatelja i majstora Antonija Fogadića, koji je pristao bez ikakvog razmišljanja. To je bilo toliko derutno da nismo znali odakle krenuti. To je bilo praktično za rušenje. Krenuli smo, tu je bilo puno dobrih ljudi koji su pomogli, radili smo 46 dana, sve smo obnovili, bez jedne kune. Pomogle su nam mnoge tvrtke, koje ne žele da ih spominjemo, ali ja im moram zahvaliti. Nismo htjeli kamere, medije, htjeli smo sami to napraviti. Sve smo rješavali samo donacijama u materijalu, nismo htjeli uzeti ni kune od nikoga. Posebno bih zahvalio mladim ljudima koji su od prvoga dana s nama. Ta djeca su došla i radila sve ovo vrijeme, bilo je dana da nije bilo ništa za jesti, ali oni nisu tražili ništa. Hvala i mojim suborcima iz Udruge HRZ i PZO, oni su odmah uskočili, rješavali struju i vodu, sve naravno gratis.
-Mladi Neven oduševljen je novim izgledom svog doma – Ja sam presretan i stvarno nemam riječi, ova nova kuća i novi život, za mene je ovo Sheraton. Susjed Zdravko je za mene kao drugi otac, on mene usmjerava na bolji put i bolji život, bolji nego što sam prije živio. Božić će biti prelijep i stvarno bih zahvalio svima, želim im dobro zdravlje, sretan Božić i Novu Godinu.
-Kako smo doznali od Nene Sabocija, Nevenu je susjed Zdravko uspio riješiti i 800 kuna mjesečne socijalne pomoći, jedan topli obrok dnevno i jednom tjedno pomoć geronto domaćice. Ostalo je još za riješiti zdravstveno osiguranje i vaučer za struju
. Anđeli iz Čavličkog kraja dobrotom su zarazili mnoge anonimne donatore koji su, osim vlastitim radom, pomogli u materijalu, namještaju i hrani da se ovo božićno čudo ostvari. Hvala svima njima na ovoj lekciji dobrote. Završit ćemo pozivom Nene Sabocija da sad ‘pomognemo pomagaču’. Toliko je praznih i napuštenih kuća u Brodu i okolici, možda se dogodi još jedno čudo, pa netko pomogne Antoniju Fogadiću i pokloni mu staru, praznu kuću. On bi je sam obnovio. Mi se nadamo i vjerujemo da među nama ima i takvih anđela.
Piše: Mario Jurković
