205. godina od podizanja Križa krajputašu na brdu Opođe u selu Mala
Tako najavismo temu za naš razgovor s gospođom Zoricom Lalić. Rođena je u vremenu Hrvatskog proljeća, 8.prosinca 1971, u Slavonskom Brodu. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu završila je u Novoj Gradiški. Član je Matice hrvatske od 2010. godine pa tako 2014. godine, upravo pod pokroviteljstvom MH Ogranak Nova Gradiška, izdaje zavičajnu knjigu : „Selo Mala, pripovijest minulog doba“. Zalaže se za očuvanje kulturne baštine koja nam osigurava opstojnost u današnjim burnim vremenima. Autorica je i manje knjige o križevima krajputašima povodom 150. obljetnice jednoga od tri križa krajputaša s kojima se Malčani ponose već više od dva stoljeća.
O samoj sebi reći će poprilično skromno da je zaljubljenica u prirodu i njezinu raskošnu ljepotu i zahvaljujući svome prijatelju, sada već pokojnom Josipu Pintariću Puci, uspjela sam svoju ljubav za taj čudesni svijet ljepote pretočiti u pjesmu i ilustraciju. Želja mi je da ovom slikovnicom naša djeca zarobljena u virtualni svijet, kojega susreću preko interneta i škole na daljinu, spoznaju ljepotu oko sebe: svijet biljaka, životinja i čudesni svijet patuljaka i vila.
Najmlađi od tri Križa krajputaša sagrađen je u Malčanskim vinogradima davne 1816. godine. Bio je blagdan sv. Vinka kojeg ljudi u našim krajevima štuju kao zaštitnika vinograda i vinogradara. Selo Mala stisnulo se, u doslovnom smislu te riječi, reći će naša sugovornica, između grada Nova Gradiška i drugog većeg naselja Cernik, kojega sami mještani Cernika nazivaju Varoš. Prošle su godine svečano proslavili pet stoljeća trgovišta Cernik. Administrativno gledano cijelo selo Mala pripada gradu Nova Gradiška, a prema vjerskom ustroju tri ulice: Mala, Cernička i Požeška pripadaju župi Cernik. Tako je to od davnina i zasad nema nikakvih problema. U vrijeme carice Marije Terezije, i sve do 1881. godine kad je ukinuta Vojna krajina, Nova Gradiška je potpadala pod Vojnu krajinu, a Cernik pod bansku upravu. Tako su ondašnje vlasti naredile da se 25 obitelji iz Male, dakle s područja pod banskom ovlašću, trebalo preseliti u Krajinu. Razlog je bio taj što su krajiške vlasti prognale Židove iz grada. Oni su se potom naselili tik uz granicu i taj dio koji dijeli Novu Gradišku i Cernik i dan danas se u narodu zove Prkos. Na području zvanom Prkos živjeli su bogati Židovi sa svojim obiteljima i tu su bile trgovine, zlatarnice, život kao u gradu. Malčani su caru odgovorili da ne žele dragovoljno izvršiti naredbu. I svaki put kad je dolazilo do zamrznutih odnosa tehnički izraz bio je : „Cernik i Mala i Beču odgovara!“ Međuljudski odnosi na ovim područjima nisu uvijek bili idilični. Spomenica Franjevačkog samostana u Cerniku bilježi kako je ovdašnji gvardijan u više navrata bio nezadovoljan s kvalitetom Malčanskog vina kojeg su tamošnji vinogradari poklanjali spomenutom samostanu za samostansko osoblje. Malčani bi grožđe bolje kvalitete uzimali sebi, a ono lošije kvalitetu darivali cerničkim fratrima. Tada im je gvardijan poručio neka oni radije dovezu njemu grožđe iz svojih vinograda pa će on sam sa svojim pomoćnim osobljem praviti vino. Još je zanimljiva jedna zgoda, na koju ukazuje gospođa Lalić, da su gradske vlasti iz Nove Gradiške zabranjivale seljacima, s područja izvan Krajine, zabranjivali dolazak na Vašar subotama prije podne jer su Krajišnici imali prednost.
Danas takvih problema nema niti u administrativnom pogleda, a još manje što se tiče među župskih odnosa. Naša sugovornica smatra da to treba ponajprije zahvaliti zaštitniku sela svetom Vidu, kome je posvećena i mjesna kapelice. Ona se nalazi negdje na crti nekadašnjeg razgraničenja zvanog Prkos i umjesto da dijeli ljude kao nekoć sveti Vid ih spaja. U počecima se planiralo da to bude sv. Vinko, zaštitnik vinograda i vinogradara , ali se odustalo što se uvijek iznovice i pokazuje kao dobar i mudar potez jer sveti Vid sve vidi dobro i vodi prema dobru.
Autor: fra. Vjenceslav Janjić
