Očaj starica u zadarskom domu: “Nema osoblja, pa već mjesecima ležimo kao krave”

Očaj starica u zadarskom domu: “Nema osoblja, pa već mjesecima ležimo kao krave”

Imala sam koronu. Nisam se uopće bojala iako mi je imunitet nikakav, a zbog propadanja plućnog tkiva radi mi četvrtina pluća. Imam i dvije izrasline koje vučem već 25 godina. U koroni nisam imala simptome, a cijepiti se neću, rekla je za 24sata 85-godišnja nepokretna štićenica Doma za stare i nemoćne Zadar, u kojem boravi i njezin pokretni suprug (82).

U taj dom probila je korona 17. studenog i dovela ga gotovo do kolapsa. Umro je čak 31 korisnik, a od 350 štićenika zarazilo se njih čak 168 u Zadru i 18 u podružnici tog doma u Salima na Dugom otoku. Od djelatnika je oboljelo 29-ero, što je za sobom povuklo i problem manjka osoblja. Nije imao tko raditi, a osoblja manjka i dalje.

– Tri mjeseca ležim nepokretna u ovom krevetu. Najteže mi je to što nema fizioterapeutkinje koja nas je u kolicima vozila u hodnik, odakle sam kroz prozor mogla vidjeti more, galebove, nebo, oblake, Velebit… Sad nas više nitko ne diže jer su samo dvije sestre na nas 300, pa smo primorani ležati kao krave. Zbog toga sam često vrlo nervozna – dodaje 85-godišnja Zadranka.

Razgovarali smo i sa sinom korisnice doma, kojem su i otac i majka smješteni u istom domu.

– Bojao sam se za roditelje u vrijeme najjače zaraze. Otac se nedavno cijepio i nije imao nuspojave, pa dobro. Majka nije, ali će neko vrijeme imati imunitet nakon što je preboljela koronu. Prva tri dana imala je samo povišenu temperaturu, a četvrti dan ni to. Bilo je straha, ali najteže mi je to što ih ne mogu vidjeti jer se u domu pridržavaju epidemioloških mjera, pa vrećicu potrepština smijemo donijeti samo do porte, a oni to onda dezinficiraju i odnesu korisnicima – rekao je 54-godišnji sin supružnika iz doma za 24sata te dodao da je velika razlika u kvaliteti stanovanja pokretnih korisnika iz prizemlja i prvoga kata u odnos na one s dva posljednja kata doma, gdje su smješteni nepokretni ljudi, a koje je usporedio s azilom za pse. O svemu smo pitali Marka Buljata, ravnatelja Doma za stare i nemoćne Zadar, koji je u vrijeme najveće krize u domu također bio u samoizolaciji. Kaže da je najteže razdoblje prošlo, a korisnici su u međuvremenu cijepljeni.

– Pomoć smo tražili u osoblju od Stožera civilne zaštite Zadarske županije, koji je to dalje koordinirao s Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te s Ministarstvom zdravstva jer je trebalo odobrenje prijelaza osoblja iz sustava zdravstva u sustav socijalne skrbi, a od njih smo tražili te dobili i potrebnu zaštitnu opremu – kazao nam je ravnatelj Buljat te dodao da je izrazito teško voditi dom u današnje vrijeme.