Fra Vjenceslav Janjić: Ukrali su nam Božić pa sad žele i poklade…

Fra Vjenceslav Janjić: Ukrali su nam Božić pa sad žele i poklade…

U vremenu između Božića i Korizme u mnogim se krajevima svijeta održavaju tzv. pokladni običaji. U njemačkom govornom području takvi se običaji nazivaju Karneval ili Fašing. Iako pokladni običaji vuku svoje korijenje iz poganskih vremena s pravom možemo reći kako su ih kršćani, još preciznije rečeno upravo mi katolici, pokatoličili. U onim krajevima gdje žive u većini protestanti, u našim područjima gdje žive pravoslavci, takvi običaji su u manjoj mjeri zastupljeni.

Kako je došlo do pokladnih običaja?

Ovi običaji potječu iz srednjeg vijeka. Uvedeni su s prvotnom namjerom da se pjesmom, igrom, galamom i bukom otjeraju zli duhovi koje je zima donijela. Mi bismo danas rekli da koronavirus otjeramo. Pokladni običaji su najava skoro dolazećeg proljeća. Na tu nas tvrdnju upućuju i oba njemačka naziva za ono što mi zovemo Poklade. Prva riječ je karneval. Postoje dvije teorije o nastanku te riječi. Oni bolje upućeni kažu da taj pojam dolazi iz latinskog jezika. Radi se zapravo o latinskoj kovanici od dvije riječi „carus navalis“ što u slobodnom prijevodu označava ponovna uspostava riječne plovidbe. U zimi su rijeke bile okovane ledom, a u proljeće taj se led topi i brodovi mogu ponovno ploviti. Drugi pak vele da ta riječ dolazi od „carne vale“ što u prijevodu znači „Neka živi meso!“ Naši ljudi u Istri kažu „mesopust!“ Pred nama je sveto Korizmeno vrijeme posta, molitve i dobrih djela! Zato u ovo vrijeme s pravom kličemo: “Živjelo meso!“ Uz meso ide i dobra kapljica, a nakon nje povede se i pjesma!

Svima je poznato kako su u naše vrijeme struja i plin jako skupi proizvodi, ali se bez njih ne može! Ako nam je suditi vrijeme u kojem živimo, naglašavamo da je to vrijeme pandemije korona virusa koje traje skoro godinu dana. Stoga se ne libim ustvrditi kako su u ovo naše vrijeme, takvo kakvo jest, smijeh i zabava postali još skuplji od plina i struje. Smijeh je bitno ljudska osobina, još nisam čuo ni vidio da se životinje smiju. Ako je smijeh ljudska osobina, onda je on i kršćanski!

Phil Bosmans, belgijski redovnik i svećenik, napisao je zbirku pjesama pod naslovom (u slobodnom prijevodu s njemačkog) „NE ZABORAVI SE SMIJATI!“ Široj javnosti bio je poznat kao savjetnik preko telefona. Dnevno je odgovarao na više od šest stotina telefonskih poziva. Toliko su bili traženi njegovi „vitamini za srce“, kako su popularno nazivali njegove savjete. U svojoj pjesmi : „Bez smijeha se ne može živjeti“. U njoj autor veli , u slobodnom prijevodu: „ Smijeh je zdrav, smijeh je potreban jednako kao i humor. Razmišljaš li o toj strani brige za svoje zdravlje?
Svojim prekomjernim brigama napravit ćeš samo bore na svom licu i u tugu u svom srcu. Smijeh i humor pomažu u opuštanju. Smijeh te može spasiti od krive zabrinutosti. Smijeh je najbolja medicina za izvanjski izgled, ali i najbolja medicina za dušu. Redovito rastezanje mišića na tvome licu dobro je i za unutrašnju probavu, dobiva se dobar tek, a i krvni tlak ostaje stabilan. Smijeh i humor su najbolje sredstvo protiv otrova duše i tijela. Znaš li što je izgubljen dan? Dan u kojem se nisi nasmijao! Nijemci imaju poslovicu: „Bolje se jednom na dan nasmijati nego tri puta na dan uzimati lijekove! Smijeh je najbolja medicina„!

Pripovijeda se, u obliku vica, kako je neki stariji svećenik u Njemačkoj običavao napisati svoju nedjeljnu propovijed! Pred početak mise sakristan je odnio napisanu propovijed gore na propovjedaonicu. Jedne nedjelje, ne može se sa sigurnošću utvrditi, je li sakristan izmiješao listove ili je sam župnik napravio zbrku, uglavnom župnik je propovijedao o Adamu i Evi, našim praroditeljima i kad je došao do Eve vidio je da jedan list nedostaje. Župnik je tako glasno rekao u mikrofon da su svi u crkvi mogli čuti, kako kod Eve nedostaje jedan list. U crkvi se najprije čuo prigušen smijeh, a potom sve glasniji. Kod Eve nedostaje jedan list, bujna mašta je kod svih
proradila. Zlobnici su i nakon propovijedi nastavili razmišljati na tu temu pa su došli do odgovora kako je nastala ženska moda u svijetu. Eva se tužila Adamu da nema što obući, a Adam je otvorio ormar pun lišća i tako je došla ženska moda na svijet. Upozoravam naše čitatelje da je ovo ipak njemački vic. Hoćete li jedan domaći.
Pripovijeda Marica Hrdalo, zvana „Teta Ikača“, kako je jednog dana ostala, usred bijela dana, bez dvjesto kuna. Novčanicu je držala na najsigurnijem mjestu u grudnjaku. Sve se to događalo u tramvaju. Neki lopov to primijetio i samo je čekao zgodan trenutak kako će tu novčanicu ukrasti. U tramvaju je čuo glas sljedeća stanica Črnomerec. Mladić se odvažio i zgrabio je novčanicu i pobjegao. Siromašna gospođa počela je tek tada vikati kad je dotični napustio tramvaj: „Držite lopova!“ Zavikala je porobljena žena! Suputnici su je pitali što nije ranije tražila pomoć? Odgovor je glasio: „Mislila sam da on ima poštene namjere!“

Pitanje svim čitateljima, a poglavito vjernicima koji redovito idu u crkvu, kad ste se zadnji put nasmijali u crkvi? Promatrajući ozbiljna lica ljudi, nakon nedjeljne svete mise, čovjek se s pravom upita stoji li na ulazu u svaku našu crkvu natpis iznad ulaznih vrata: „Smijeh zabranjen! „Rekli smo da je smijeh ljudska osobina, ako je ljudska s pravom se pitamo je li i kršćanska? Isusova nauka zove se Evangelion – Evanđelje, Radosna vijest. Ako se itko treba veseliti onda smo to mi kršćani jer smo Isusovom mukom, smrću i Uskrsnućem spašeni! Svečani povik u Mainzu Hellau ili pak Frankfurtu na Maini sličan je katoličkom uzviku: „Haleluja!“ – Tako je „Uskrsnuo je!“ Krist je pobijedio!

Piše: Fra Vjenceslav Janjić