Ministarstvo obrane odbija odgovoriti što će biti s borbenim vozilima

U kolovozu 2014. godine prva od 220 borbenih vozila MRAP koja su Hrvatskoj donirale Sjedinjene Američke Države stigla su Hrvatskoj vojsci. Donacija je bila vrijedna oko 100 milijuna američkih dolara i tada se govorilo o velikom iskoraku u opremanju HV-a kvalitetnim borbenim vozilima. Hrvatska je za tu donaciju iz proračuna platila PDV u iznosu od 2,5 milijuna eura. Doznaje Jutarnji list

Preskupa obnova

Šest i pol godina nakon toga, u veljači 2021., oko 50 tih vozila parkirano je u dvorištu Remontnog zavoda u zagrebačkom Jankomiru. Kako su parkirani u ljeto 2014. tako i danas tamo stoje. Na kiši, snijegu i suncu, vozila nekad vrijedna oko 25 milijuna dolara godinama propadaju. Većina su borbena oklopna vozila, a četiri su sanitetska vozila tipa MRAP HAGA.

Djelomično su pokrivena ceradama, a s nekih su skinuti kotači, vjerojatno radi zamjene na vozilima koja se koriste. Na naš službeni upit što je s tim vozilima i zašto su tamo, od MORH-a danima nismo dobili odgovor. U Ministarstvu obrane jednostavno odbijaju odgovoriti što će biti s tim vozilima. Prema neslužbenim informacijama, vozila će najvjerojatnije biti otpisana. Nakon šest i pol godina izloženosti svim mogućim atmosferilijama i nekorištenja, njihovo dovođenje u vozno stanje bilo bi jednostavno preskupo.

Osim toga, u Oružanim su snagama, prema svemu sudeći, zaključili da su im ta vozila višak i da nemaju potrebe za njima, što samo pokazuje loše planiranje potrebnih količina kada se donacija dogovarala. Naime, u to vrijeme prvo su stigla 162 vozila, a potom je dogovoreno njih još 50-ak. Upravo onoliko koliko ih već šest i pol godina neiskorišteno stoji na livadi u Jankomiru. Doduše, tada se tvrdilo da će ih dio biti raspoređen specijalnim snagama MUP-a, ali to se nikad nije dogodilo.

Nakon što su dopremljena u Hrvatsku i predstavljena javnosti, sva vozila su premještena u Remontni zavod. Tamo se trebao obaviti redovan servis, trebalo ih se prebojati u zelenu boju, dio njih i naoružati te nadograditi VHF uređajima za komunikacije. No, ubrzo se utvrdilo da vozila imaju jedan veliki nedostatak. Naime, utvrđeno je da su na trećini vozila balistička stakla neispravna. Ta su vozila korištena u vojnim operacijama u Afganistanu i Iraku te je s vremenom na određenom broju njih trebalo zamijeniti balistička višeslojna stakla zbog isteka vijeka trajanja, odnosno pojave delaminacije, raslojavanja stakla uslijed velikih temperaturnih promjena. Kako prilikom pregleda vozila prije preuzimanja nitko nije utvrdio da su na dijelu vozila stakla neispravna, to je u tvrđeno tek nakon preuzimanja u Hrvatskoj. Stoga je oko 70 vozila završilo na ledini Remontnog zavoda. Tu su stajala dvije i pol godine, sve dok 2016. godine MORH nije kupio 120 različitih vrsta neprobojnih stakala za 48 vozila, u vrijednosti 1,2 milijuna kuna.

Nabava iz Izraela

Dodatno su kupljena stakla za još 80 vozila, u vrijednosti od oko 4 milijuna kuna. Dakle, samo na stakla potrošeno je dodatnih oko 5 milijuna kuna. Stakla su naknadno nabavljena jer nisu bila uključena u komplet rezervnih dijelova koji je ugovoren s vozilima. Nabavka je tada trebala biti brza i jeftina. Naime, te godine, 2014., načelnik Glavnog stožera general Drago Lovrić tvrdio je da se s Amerikancima postigao sporazum o razmjeni informacija o rezervnim dijelovima kroz informatički program te da će Hrvatska vojska biti na razini opskrbe američkih postrojbi. “Znači, najjeftinije i najbrže moguće”, zaključio je tada Lovrić. No, pokazalo se da bi nabavka stakla u direktnom dogovoru s Amerikancima bila pet puta skuplja nego putem javnog natječaja, pa su ona nabavljena direktno od proizvođača u Izraelu koji ih isporučuje i američkoj vojsci.

Kada su bila isporučena vozila, tvrdilo se da je jedini trošak za Hrvatsku 2,5 milijuna eura plaćenog PDV-a. No, ubrzo se pokazalo da je taj trošak znatno veći. Osim oko 5 milijuna kuna za stakla, plaćeno je i oko 1,7 milijuna kuna za nadogradnju VHF uređaja za komunikaciju. Dakle, samo za stakla i VHF uređaje utrošeno je dodatnih oko milijun američkih dolara, a tu je i trošak bojenja vozila. Sada se pokazuje da je i planiranje bilo loše te je ugovoreno puno više vozila od potrebnog broja, a njihov popravak očito je ocijenjen kao preskup.