O nedavno preminulom boxaču Ivanu Andrašiću piše dugogodišnji urednik sportske emisije na valovima Hrvatskog radija Nova Gradiška – Antun Toni Brađašević. Njegov post objavljen večeras na Facebooku prenosimo u cijelosti :
Drugi dan kako se ne mogu skoncentrirati napisati nekoliko rečenica o meni jako dobro poznatom vrhunskom sportašu i jako dobrom čovjeku, mom dragom poznaniku Ivanu Andrašiću. Vidim pišu drugi po portalima dvije tri rečenice, spominju najveće rezultate a ne znaju kako je tome čovjeku boksački ring preslikavao cijeli njegov život. Morao se još kao dječak boriti s neimaštinom, kasnije izboriti egzistenciju za obitelj, a teška bolest, kao nepobjediv protivnik ga je uz sve to mrcvarila zadnjih niz godina. Upoznao sam ga još kao dječaka koji je tek krenuo u srednju školu, kada su mi ga kao uredniku dovodili u moju sportsku emisiju na Hrvatskom radiju Nova Gradiška kao nadarenog sportaša. Iza nas su brojni intervjui ali i bezbrojni srdačni susreti u raznim prigodama. Bio je uvijek jako pristojan i izuzetno me poštovao, a jednom, jedne večeri posve neočekivano mi je čak i zahvalio za sve što sam kao novinar učinio u njegovoj promidžbi kao sportaša i boxača. Iznenadio me i bilo je to jako lijepo od njega jer je primijetio kako pratimo njegovu karijeru i kada je nakon svega što je mogao osvojiti u Novoj Gradiški, otišao boksati u Vukovar. I ondje se naime ponovilo isto, bio je proglašen za najboljeg sportaša grada a mi smo bili ponosni na njega i nismo mu zamjerili što je otišao. Ondje se okupila elita hrvatskog boksa, bile su borbe kvalifikacija za ulazak u Hrvatsku reprezentaciju. U jednom od naših neformalnih razgovora nakon toga pričao mi je detalje o tome kako mu je bilo teško dokazati se u tom društvu gdje ipak svatko ima nekog svog za koga lobira, a on se uzdao samo u svoju snagu i boksačko znanje koje nije bilo dovoljno za taj važan iskorak prema eliti pa tako i velikom novcu u amaterskom ili eventualno profesionalnom boxu.
Život nam svima jako brzo odvrti taj film u kojem glumimo glavnu ulogu, u kojem se netko stalno raduje i veseli a drugi pak teškom mukom preživljava i pati se. Nažalost Ivan je sa svojom ulogom velikog dobrice i pozitivca bio predodređen za taj teži put.
Već kao dječak, po svojoj korpulentnoj građi odudarao je od vršnjaka. Ogromne šake, tjelesna težina i doseg ruke su jedan od ključinh čimbenika koji daju prednost boksačima tokom borbe, pa je tako i Ivan sebe našao u boxu kao omiljenom sportu i nije pogriješio, jer tu je postigao iznimne rezultate, koji su mu i u životu pomogli pronaći posao i afirmirati se u zajednici.
Čak tri puta je bio srebrni u borbi za prvaka Hrvatske (2008., 2009., i 2010.), postao je hrvatski reprezentivac u konačnici i u teškoj kategoriji gdje je bio potpuno ravnopravan pa katakad i bolji od Filipa Hrgovića. Nije mogao živjeti samo od boxa pa je jedno vrijeme bio uposlen na određenim poslovima i u gradskoj upravi, ali i kao zaštitar na javnim događajima kao što su koncerti. Nakon toga radio je i kao sjekač u Hrvatskim šumama. Nažalost dijagnosticiranmu je karcinom i počeo je s ciklusima teških i skupih liječenja. Svjesni teškog Ivanovog financijskog stanja koji se oženio, formirao obitelj te postao otac, prijatelji sportaši ali i tvrtke u kojima je radio, odlučili su organizirati neke događaje na kojima se za njegovo liječenje prikupljao novac. Tako je bilo i u Vrbovi kada su članovi tek osnovane njihove Udruge navijača zagrebačkog Dinama, Bad Blue Boysi, pozvali veterane Dinama na humanitarni turnir. Došao je i Ivan sa svojom suprugom i djecom zahvaliti svima. Bio to dirljiv trenutak koji, kako kažu „vraća vjeru u ljudskost i pokazuje kako sportaši jedni drugima mogu biti braća“. Skupilo se nešto neophodno potrebnog novca i Ivan je otišao na još jedan ciklus terapije i zračenja. Poslije toga liječnički nalazi su bili puno bolji i svi su vjerovali kako je pobijedio zloćudnu bolest. Nažalost koju godinu nakon toga sve je opet krenulo nizbrdo i stanje mu je bilo sve gore.
Ivan je preminuo u 34. godini. Iza Ivana ostaje supruga Katarina i troje djece Elena, Ana i Gabrijel. Hrvatski boksački savez je uputio sućut obitelji i prijateljima.
Sahrana je sutra na groblju Adžamovci u utorak u 15 sati.
Dragi Ivane, ljudino, hvala ti za sve, za znoj i suze, za snagu i ljubav i ljudsku dobrotu. Na ponos si nam svima a ne samo tvojima najdražima. Neka dragi Bog podari mir i spokoj tvojoj duši.
