Prije godinu dana na inauguraciji Zoran Milanović dao je obećanje da će “ova kuća biti za sve nas”. Je li ga održao?

Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući, poručio je točno prije godinu Zoran Milanović na svojoj inauguraciji za hrvatskog predsjednika. Piše Ivan Penić Jutarnji list

Predsjednik s karakterom u ovih godinu dana nikoga nije ostavio ravnodušnim, pokazao je svoju naglu narav, uspio se posvađati s brojnim društvenim akterima i vrlo brzo pokazao da njegova kuća ipak neće biti za sve. S jedne strane, na ljevici i centru honorira mu se jasno i čvrsto stajalište o ustaškom pozdravu Za dom spremni, analitičari će reći i da ima ispravnu politiku prema Hrvatima u BiH, hvale njegove govore u povodu Oluje, ali i odnos prema svim manjinama, a s druge će strane kritičari reći da više napada svoje biračko tijelo nego što progovara o kriminalu u redovima HDZ-ovaca ili o, primjerice, cijepljenju preko reda koje je uzelo maha u Hrvatskoj.

No, što god napravio pozitivno, sve zapravo ostane u sjeni njegovih verbalnih nasrtaja. Poduža je lista onih koje je u godinu dana napao, a mi smo se prisjetili nekih najupečatljivijih izjava.

Bilo je tu svega, od verbalnog rata koji je tjednima vodio s premijerom Andrejom Plenkovićem, napada na neovisne institucije poput pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, nasrtaja na udruge, medije, analitičare, saborske zastupnike…

O Višnji Ljubičić, pravobraniteljici za ravnopravnost spolova

“Nakon dva dana kalkuliranja i vaganja, oglasila se i takozvana pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, poznata po tome da je uplovila u drugi mandat neposredno prije zadnjih parlamentarnih izbora. Isto tako je uplovila i u prvi mandat, 2011., u kojem za nju, odnosno od nje nitko ništa nije čuo.”

O zlostavljanim glumicama:

“Hollywood nije onaj normalan, odnosno stvaran svijet i boli me uho za njihove probleme i ‘žrtve’ na grčevitom putu do gaže od sedam milijuna dolara za sat i po montiranog materijala. Oni i one posve legitimno trguju svojim talentom, seksepilom i privlačnošću. To ima svoju cijenu i svoju premiju.”

O udruzi B.a.B.e

“Najoštrije osude stigle su ovaj put od udruge glupog i neduhovitog akronima B.a.B.e. Poput zaboravljivih holivudskih glumica – koje one sada brane od mene – predstavnice te udruge zaboraviše kako sam uvijek spreman reći ono u što sam uvjeren. I kako u skoro već dvadesetak godina javnog djelovanja provodim ono o čemu oni uglavnom samo galame.”

O zastupnicama Daliji Orešković i Marijani Puljak

“Tim samodopadnim narikačama propustio sam reći što ih ide. Dalija Orešković je došla na čelo Povjerenstva za sukob interesa sa 36 godina, kao relativno nepoznata osoba. Javila se na visoku funkciju, to je bilo suspektno, ali bila je najmanje loš kandidat. Odabrana je mojom odlukom. Odabrao ju je Odbor u Saboru. Moraju ljudi ovo čuti.

Ljudi će poželjeti Pernara, on je lelujav, ovi su fejkeri. Gospođa Puljak radila je u banci, bila je informatičar, po algoritmima je smišljala zamke za štediše, ljude koji imaju kredite u francima. One su kao Thelma i Louise.”

O udruzi GONG

“GONG nije institucija. To su ljudi čiji se bivši predsjednici udomljuju u SDP-u. Da budem bezobrazan da kažem tko je to. Oni su kruhoborci, bore se za komad tuđeg kruha.”

O Žarku Puhovskom, političkom analitičaru i filozofu

“Žarko Puhovski, umirovljeni mudroslov, propali političar i ‘analitičar RTL-a’, očajan analitičar, jedna od najnečasnijih pojava na hrvatskoj javnoj sceni. O politici i moralu govori čovjek koji je 1972. bio svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima. Puhovski se na sudu držao kao pravi ‘druker’, ništarija…”

O Radi Borić i Jutarnjem listu

“Zastupnica u Hrvatskom saboru gospođa Rada Borić, dojučerašnja predsjednica Nove ljevice, za svoj neistinama i nepoštenjem bremeniti intervju logično je i primjereno odabrala Jutarnji list. To su, da podsjetim, dnevne novine koje su prije nekoliko godina završile u kandžama jednog odvjetničkog ureda koji je sasvim nezainteresiran za novinarstvo i ikakav javni interes, no itekako je zainteresiran za svoj politički i ekonomski utjecaj.

Ona je bila i jest članica pa i predvodnica kabale koja me je blatila i opstruirala gdje god je i kako god je stigla tijekom kampanje i prije kampanje, kao i tijekom onih godina koje nisam proveo u javnoj djelatnosti.”

O spisateljici Vedrani Rudan

“Vedrana Rudan, polupismeno, vulgarno piskaralo, dosad me nije napadala i to me je, bogami, tištalo. Protiv fašističko-boljševičkog terora u javnom prostoru! No pasaran! Za slobodu govora, normalnosti i zdravog razuma. Zoran Milanović, predsjednik stranke i Vlade koja je Hrvatskoj dala, u to vrijeme, jedan od tri najavangardnija zakona o registriranom partnerstvu; Vlade koja je vratila građanima opljačkane rate kredita; Vlade koja je pružala aktivnu podršku manjinama i stvarno slabijima.”

O Tomislavu Tomaševiću

“Riječ-dvije i o gospodinu Tomislavu Tomaševiću, istina, bitno manje nekorektnom političaru. Wannabe-gradonačelnik također ima vremena prozivati me i dijeliti mi lekcije zbog ‘neprimjerenog’ ponašanja, ali o verbalnom divljaštvu jedne zastupnice u Saboru šuti k’o zaliven.

Što to, gospodine Tomaševiću, u žargonu vašeg ‘kluba’ znači pojam ‘neprimjereno’? Je li to preludij u fetvu ili tek drugarska kritika? Ako je ovo drugo, meni se ne čini primjerenim to što vi i mnogi drugi dolazite u Sabor odjeveni kao što se nekad išlo na teferič na Ilidžu. Bez odijela, bez kravate, kao da ste veći od institucije kojoj pripadate.”

O Nevenu Barkoviću, uredniku Indexa

“Agitator s vrlo čitanog i utjecajnog Indexa uzima u zaštitu nasilnog i sveprisutnog g. Puhovskog. Čini to u duhu i čestici poznate Zmaj Jovine: Ne pomagajte, braćo, izgibosmo! O tome niže.

Taj samodeklarirani ateistički agitator, što ja i mnoge druge javno deklarirane nereligiozne osobe držimo stupidnim, štetnim pa i nasilnim, živi, diše i piše isključivo – ad hominem.”

O Peđi Grbinu, predsjedniku SDP-a

“Hoće li itko reagirati ili to moram ja? Ili kada moj prijatelj i štićenik Peđa Grbin izjavi da se pravo demonstriranja ne smije nikome oduzeti i da se to posebice ne smije napadati. Imam problem s upotrebom takvih priloga. Što bi značilo da se političke suparnike ne smije verbalno napadati i preispitivati logičnost i pristojnost njihovih nastupa? To je demokracija? Sretno na stranačkim izborima.”

O Vladimiru Šeksu

“Vladimir Šeks je ostao vjeran sebi – licemjer, on je mračan čovjek koji je nanio golemu štetu hrvatskom pravosuđu. Ja kao predsjednik Republike neću komentirati promjene Ustava. Tu sam da po njemu živim i radim. Šeks bi nakon bezazlenog incidenta u proljeće ove godine tražio smjenu predsjednika Republike. To je vrlo neobjektivan i nekompetentan čovjek.”

O predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću

“Ako predsjednik ne bude komentirao istrage, neće nitko. Zadnja osoba koja može govoriti o istragama je aktivni sudac. Neka se Turudić bavi hrvatskim jezikom u sudnici, bio je jedan od lošijih studenata, a to se i vidi. Polupismene presude sve govore o sucima. Sudac govori o svojim presudama, neka se bavi time u sudnici. Za to treba oduzeti licencu. Neki od tih ljudi rade što god im padne napamet. Tim ljudima treba zabraniti da govore. Oni koji su mislili da će me ušutkati su izvan sebe.”