Mjesec ožujak možda je najidealnije vrijeme za prisjećanje na ženska prava, na Dan žena kada se slave politička, ekonomska i društvena postignuća žena. Na rođenje naše velike književnice Marije Jurić Zagorke koja je i kao prva profesionalna novinarka svakodnevno podnosila podcjenjivanje, marginaliziranje i  potplaćenost od svojih muških kolega jer je zadrla  u jednu izrazito mušku profesiju, objavljujući svoje političke članke, podižući razinu svijesti i politički osnažujući žene da počnu izražavati svoje političke stavove i općenito više sudjelovati u hrvatskom javnom životu. Razumijevanje, patrijarhalnog odnosa, ustaljenih društvenih normi, kulturnih različitosti, Marija Jurić Zagorka poručuje vrlo bitnu, ali i vizionarsku poruku o feminizmu koji radikaliziranjem odvaja ženu od same njene biti, a to je prije svega biti žena te o ispravnom poimanju  odnosa među spolovima koje neće  dopustiti da bude pobjednika i pobijeđenih: Prvo i glavno jest za nas žene da ne izstupamo na katedru sa velikim feminističkim idejama iz slobodoumne Europe- dok nismo sposobni da ih primimo onakove, kakove jesu, da ih dobro i zdravo shvatimo. Valja prije svega krčit – da na njemu raste pšenica (…). Za to ne smijemo izaći s katedre s idejama koje se smatraju kod nas doma bombama. Valja ideje donijeti u cvieću, u slatkišima, kao zakusak, obložak, „Garnirung“! Ovako će uspjeti. Onako će naići na odpor, i onda ćemo imati u kući jednu kavgu više, a jedan uspjeh manje.“

Iako je participacija žena u javnom životu, s naglaskom na političku dostigla zadovoljavajuću razinu potrebno je i dalje raditi, ne samo na uranotežavanju muškaraca i žena u političkom i javnom životu već i na podizanju razine svijesti i kod jednih i kod drugih. Zašto je to važno? Zato što se pitanja unapređenja položaja žena i postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca  kao pitanja ljudskih prava i uvjeti za socijalnu pravdu ne trebaju promovirati izolirano kao žensko pitanje. U ovom sveobuhvatnom procesu važno je osigurati proaktivnu ulogu muškaraca jer rodna ravnopravnost ne podrazumijeva rat spolova ili pobjedu i superiornost jednog spola nad drugim. Ona podrazumijeva zapravo sinergiju oba spola, a sve u cilju postizanja suštinske demokracije, izgradnje održivog, pravednog i razvijenog društva, uz poštovanje i mogućnosti za ostvarivanje svih ljudskih prava, podjednako. Baš kao što je biskup  Josip Juraja Strossmayera postao Zagorkin doživotni mecena. Ako se osvrnemo na nalaze istraživanja isti potvrđuju navedeno jer pristajanje  uz demokratski poredak, kao ni snažan ženski aktivizam i pokreti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, nisu sami po sebi garancija porasta broja žena u političkom životu.

Primarna odgovornost za povećanje političke participacije žena i dalje leži na političkim strankama koje se ovim pitanjem nerijetko bave deklarativno, sporadično i vremenski ograničeno na razdoblje predizbornih kampanja. Osiguranje rodne ravnopravnosti u političkom životu preduvjet je postizanju rodne ravnopravnosti u društvu. Imajući to na umu, neophodno je vršiti stalnu afirmaciju žena i poticati njihovu političku uključenost, i to dvojako: prije svega, političke stranke su te na kojima leži primarna odgovornost za osiguranje i zalaganje boljeg položaja žena kao i poštovanje rodne ravnopravnosti kao univerzalne vrijednosti, ali i preko žena političarki koje su dužne boriti se protiv bilo kojeg vida diskriminacije, neravnopravnosti i stereotipa u medijima i u društvu te time poticati druge žene na međusobno podržavanje i sudjelovanje u javnom životu.

Zalaganje muškaraca za rodnu ravnopravnost, odluke o kvotama, zakoni, deklaracije neće puno značiti bez istinske želje i borbe žene da postane ravnopravna i politički aktivna.

Postoji veliki broj obrazovanih, sposobnih, kompetentnih i jakih žena koje mogu kreirati politike i donositi odluke no, rijetke su one koje su  dovoljno odlučne i jake i koje uspijevaju da se njihov glas čuje. Neosporno je da žena koja se želi baviti politikom mora duplo više truda uložiti od muškarca, a na neki način i više trpjeti jer još uvijek obitelj, lokalna zajednica, politička stranka pa i cjelokupno društvo nije blagonaklono prema ženama koje žele biti jednake u politici koja se još uvijek percipira kao „muški posao“. Žene koje su se uspjele izdići iznad takve percepcije, koje su se oglušile na predrasude, stereotipe, negativne komentare, koje su radile i izgradile sebe te se nametnule kao jednake muškarcima trebaju biti motivacija za sve ostale. Trebaju postati svojevrsne mentorice pokazujući  s tim i političku i društvenu odgovornost, ali i razumijevanje problema. A gdje zapravo započinje to mentorstvo? Na samom početku, članstvom u političkim strankama i upravo je tu prvi korak gdje se počinje s podrškom i solidarnošću. Mentorice bi kroz svoje primjere drugim članicama prenosile svoje znanje, iskustva koja su prolazile na svom putu i tako im olakšavale probleme na koje mogu naići. Mentorstvo bi se trebalo baviti i ukazivanjem na diskriminaciju žena u medijima, mizoginiju, diskreditaciju, rodnu neuravnoteženost u odlučivanju u gospodarstvu u javnom i u privatnom sektoru koje priječi osnaživanje žena, kao i gospodarski rast i održivi razvoj.  Ukazivati na to da bi žene  trebale imati jednaku moć i utjecaj po pitanju oblikovanja političkih programa i prioriteta, i na sve one pojave koje ne afirmiraju žene da se bave politikom. Glas žena u svim granama vlasti će se čuti samo ako ih bude više, a to se može postići samo podrškom, zajedničkim radom i stalnim učenjem. Samo zajedničkom „borbom“, bez obzira na političku pripadnost u mogu doprinijeti položaju žena. Potrebno je, također razumijevati da marginalizacija žena nije uvijek rezultat objektivnih okolnosti, već da je na ženi da se sama oslobodi od predrasuda da je muškarac neprikosnoven, i da vlastitim i udruženim snagama mora razbijati neku vrstu paradigme o ženama u politici. 

Bitno je naglasiti da ženu ne treba imenovati na određenu lidersku poziciju samo zato što je žena, nego joj treba omogućiti ravnopravnu “borbu” sa muškarcima jer se na taj način doprinosi političkom osnaživanju žena. Dati joj priliku, prije svega. Kada govorimo o ženama i liderstvu, to se ne odnosi isključivo na državnu razinu jer žena na čelu države ne znači nužno i ravnopravnost unutar te iste države Ono što je potrebno je promjena svijesti i žena i muškaraca koja će dovesti do toga da žena može i ima legitimno pravo da bude na čelu bilo koje organizacije, zaklade ili institucije, ukoliko to želi i ima takve ambicije i sposobnosti.

Da bi se dokidanje rodne diskriminacije odnosno približavanje rodnoj jednakosti u Hrvatskoj što uspješnije ostvarilo, posljednjih nekoliko godina pokrenute su institucionalne i zakonodavne mjere, sukladno vrijednostima i težnjama suvremene europske demokracije koje podrazumijevaju ravnopravnost žena i muškaraca kao jednu od temeljnih vrednota svih članica Unije. U navedenom kontekstu Hrvatska je uvela i niz institucionalnih mehanizama koji olakšavaju i doprinose postizanju ciljeva rodne jednakosti. Institucionalno su inaugurirani i mehanizmi praćenja, razvijanja i reguliranja pitanja rodnih ne/jednakosti, kao što su Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH i Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova. Nadalje, Hrvatska je potpisnica međunarodnih dokumenata koji je obvezuju na zaštitu i promicanje ljudskih prava te rodne jednakosti. U tom smislu doneseni su Zakon o ravnopravnosti spolova, antidiskriminacijski zakoni (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o istospolnim zajednicama), a izmijenjen je i Zakon o radu u smjeru uvođenja mjera sprečavanja diskriminacije na temelju spola u području rada i zapošljavanja.

Svi navedeni institucionalni mehanizmi doprinijeli su činjenici da se participiranje žena u politici i javnom životu znatno poboljšalo, i da Hrvatska na tom području može biti ponosna. Navedeno potvrđuju i zadnji Europarlamentarni izbori. U Europski parlament je u konačnici izabrano 7 muškaraca (58%) i 5 žena (42%). Premda je ukupan udio žena među kandidatkinjama malo povećan u usporedbi s prijašnjim izborima za članove u Europski parlament, prema Izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2019. godinu negativan pokazatelj predstavlja činjenica što dio predlagatelja kandidacijskih lista ponovo nije vodio računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na listama. Ističe se da je u tom pogledu ipak napravljen pozitivan pomak u usporedbi s prošlim izborima 2014. kada spolna  kvota nije bila poštivana na 60% lista (15 od 25 lista).

Uoči svakih političkih izbora, kako u nacionalnim, tako i u međunarodnim okvirima, nadležna tijela pozivaju na što veći odaziv birača, kako bi demokratski proces u što većoj mjeri odražavao volju naroda. Tako je i uoči ovih izbora, Europski parlament provodio kampanju „Ovaj put glasam“,  U tom kontekstu zanimljivo je ukazati na rezultate ankete Europske komisije provedene uoči europarlamentarnih izbora, a objavljene u izvješću o demokraciji i izborima: „Democracy and elections“ (Eurobarometar 477; 2018.). Na pitanje „što bi vas potaknulo da budete skloniji izaći na ove izbore“, kao jedan od glavnih poticaja navodi se „više kandidatkinja ženskog spola“. Taj razlog je posebno naglašen u Hrvatskoj, gdje 32% ispitanika/ca navodi da bi više kandidatkinja na izbornim listama djelovalo poticajno na njihovu odluku o tome hoće li izaći na izbore. Očekivano, žene su na to pitanje potvrdno odgovarale u dvostruko većem broju od muškaraca. Navedeno, potvrđuje da veći broj kandidatkinja na izborima ima utjecaj i na veći odaziv biračica ženskog spola. Udio članica ženskog spola iz Hrvatske u skladu je s općim udjelom žena u Europskom parlamentu: žene su u Europski parlament izabrane u udjelu od 41%, što je do sada najveći postotak od početka njegovog djelovanja. Jedan od uzroka njegovog rasta svakako je korištenje spolnih kvota. Pored Hrvatske, sustav kvota je na ovogodišnjim izborima korišten u još 10 zemalja članica EU.

U strategiji „Ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2018. do 2023.“ navodi se kako je ravnoteža u zastupljenosti žena i muškaraca pri donošenju odluka u političkom i javnom sektoru ključna za funkcionalnu demokraciju. Unatoč usvajanju novih zakona i politika u nekim državama članicama, podzastupljenost žena u javnom i političkom životu i dalje je kritična tema koja potkopava potrebno funkcioniranje demokratskih institucija i procesa. Političko djelovanje i javno odlučivanje područja su u kojima i dalje prevlast imaju muškarci. Muškarci postavljaju političke prioritete, a politička je kultura i dalje ustrojena oko načina ponašanja i životnog iskustva muškaraca. Čitav niz prepreka otežava ženama ulazak u područje političkog i javnog odlučivanja i osiguravanje održivosti njihova sudjelovanja tom odlučivanju. Među njima su neki koji su već spomenuti u ovom tekstu; izborni sustavi, način na koji funkcioniraju političke stranke, rodni stereotipi, uloge i vrijednosti koje se prenose nekim modelima obitelji, kao i socijalna i privatna podjela rada koja ostavlja malo prostora za sudjelovanje žena u javnom životu. U većini država članica, potpuno i ravnopravno sudjelovanje žena u političkom i javnom životu, u zakonodavnim, izvršnim, sudskim, diplomatskim i upravnim tijelima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini još je uvijek ispod standarda dogovorenih na razini Vijeća Europe i obveza koje su preuzele vlade u okviru inicijative „Planet 50 – 50 do 2030.”.

Zaključno, Hrvatska je puno napravila na području političkog osnaživanja žena na što može itekako biti ponosna no, ostaje još prostora u kojem se mora i dalje raditi na postizanju ravnoteže u zastupljenosti žena i muškaraca pri donošenju odluka u političkom i javnom sektoru, uključujući provedbu rodno osviještenih strategija i politika, poticanja djelovanja u svrhu olakšavanja sudjelovanja žena na izborima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i djelovanja u svrhu osnaživanja i kandidatkinja i izabranih dužnosnica – uključujući žene iz marginaliziranih skupina; prepoznavanje i podržavanje mjere i dobre prakse koje promiču ravnopravnost spolova u odnosu na: izborne sustave, osposobljavanje donositelja odluka u javnim ustanovama i političkim strankama, regulaciju političkih stranaka, uključujući javno financiranje u suradnji s relevantnim tijelima Vijeća Europe.

Zbog još uvijek prisutnih patrijarhalnih i konzervativnih odnosa posebno u pojedinim područjima, ali i činjenice da mnoge žene i same robuju nametnutim  društvenim stereotipima i predrasudama te da su u nekim slučajevima i same nositeljice konzervativnih stajališta, potrebno je sustavno raditi na edukaciji i podizanju razine svijesti i muškaraca i žena. Samo na taj način, zajedničkim djelovanjem oba spola i ostvarivanjem pune rodne ravnopravnosti moguće je ostvariti uspjeh u pravom smislu te riječi.

Autor: Snježana Nemec/Demos Media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA PLURALIZAM I RAZNOVRSNOST AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE