Bitna sam kao i ON: Podizanje razine znanja i svijesti o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima žena…

Foto: Pexels

Promicanje ljudskih prava žena trajna je zadaća koja iziskuje provedbu sustavnih kampanja i mnogih drugih aktivnosti usmjerenih podizanju razine znanja i svijesti o rodnoj diskriminaciji, s ciljem bržeg uspostavljanja društva jednakih mogućnosti i uklanjanja svih oblika spolne diskriminacije. Ono uključuje provedbu mjera vezanih uz upoznavanje sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i drugim antidiskriminacijskim zakonodavstvom, ciljanu edukaciju sudstva i državne uprave, promicanje uporabe rodno osjetljivog jezika, aktivnosti usmjerene unapređenju društvenog položaja žena pripadnica nacionalnih manjina, žena s invaliditetom, žena u ruralnim područjima, uz kontinuiranu potporu projektima i aktivnostima organizacija civilnog društva u tom području.

Tijela državne uprave, institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova na nacionalnoj i lokalnoj razini i organizacije civilnog društva trajno provode brojne  kampanje, konferencije, seminare, okrugle stolove, radionice i druge aktivnosti čiji cilj je upoznavanje  javnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, Nacionalnom politikom i drugim zakonskim i strateškim mehanizmima za zaštitu od rodne diskriminacije. Na brojnim nacionalnim i lokalnim TV i radio postajama, tiskanim medijima i internetskim portalima dano je više stotina izjava i priopćenja, objavljeno je više stotina članaka o aktivnostima koje su se provodile u okviru ciljanih projekata i emitirani su prilozi kojima se promicalo znanje i svijest o ravnopravnosti spolova. Ured za ravnopravnost spolova kontinuirano radi na tiskanju, promoviranju i distribuiranju najvažnijih nacionalnih i međunarodnih dokumenata, studija i analiza. Sve su to aktivnosti kojima se upoznaje javnost s antidiskriminacijskim zakonodavnim i strateškim okvirom s kojima treba sustavno nastavljati kako bi se podizala razina znanja i svijesti o potrebi „razbijanja“ rodnih stereotipa i predrasuda.

Dugotrajan je to proces i onaj tko očekuje da se stoljetni napori preko noći riješe, u zabludi je. Prije svega, treba raziumijevati da je čovjek sam po sebi biće navika, sklon držati se naučenih obrazaca ponašanja i okvira iz kojih teško iskoračuje. Nerijetko je i svjestan nasljeđa, bilo ono osobno ili nacionalno. Ignorira ga, preskače, pravi se da ne postoji.  Zato je kod podizanja razine znanja i svijesti važno poznanavati prošlost ili nasljeđe, poznavati svu kompleksnost kako bi mogli u konačnici razumijevati i kontrolirati isto. U protivnom nasljeđe kontrolira nas i mi na neki način ponavljamo iste greške i negdje nas to muči, spotičemo se. Tu je zapravo i sav sukus posljedica kojima svjedočimo. S druge strane pojedinac se  sustavno iskorjenjuje iz  tradicionalnih društvenih veza i odnosa i ukorjenjuje u neke nove, njemu nepoznate, što ne stvara samo zbunjenost i emocionalnu detorijentiranost već i zahtijeva vrijeme prilagodbe.

Promjena je stalna, i tu činjenicu moramo prihvatiti kao i činjenicu da bez pozitivnih promjena i prihvaćanja istih  nikada nećemo shvatiti koliko nam je mogućnosti otvoreno, koliko jasnijih odgovora dobivamo i što sve možemo postići. Tako je i s podizanjem razine znanja i svijesti o   ravnopravnosti spolova, o važnosti uloge žene u društvu i važnosti poštovanja ljudskih prava, gdje svaki oblik  diskriminacije ugrožava iste. Naravno, kao i sve i ova tema podložna je raspravama no, pri tome ne smijemo zaboraviti da su naša mišljenja i naši stavovi nerijetko građeni na subjektivnom doživljaju, a sve dok smo zatvoreni u svoju subjektivnost otvarat ćemo vrata svakom glasu koji zvuči dovoljno sugestivno kako bi opravdali naše poimanje i djelovanje. Tako je i  sa rodnim stereotipima kao duboko ukorijenjenim stavovima, vrijednostima i predrasudama koje služe za opravdavanje i održavanje povijesnih odnosa u kojima muškarci imaju prevlast nad ženama, kao i sa seksističkim stavovima koji priječe napredovanje ravnopravnosti spolova.

Rodni stereotipi kako je to rečeno i u Streagiji ravnopravnost spolova Vijeća Europe 2018. – 2023., Strateški cilj 1.) mogu ograničiti razvoj prirodnih talenata i sposobnosti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca, njihovih obrazovnih i profesionalnih preferencija i iskustava, kao i životnih prilika općenito.

Ravnopravnost spolova i poštivanje ljudskih prava najviše su vrednote ustavnog prava Republike Hrvatske. Predstavljaju temeljno pravo za sve, i od bitnog je značaja za svaku demokratsku sredinu. Kako bi ovo pravo bilo ostvareno, ono mora biti, ne samo prepoznato s pravne strane, već i uspješno primijenjeno na sve vidove političkog, gospodarskog, društvenog i kulturnog života. Iako, Hrvatska ozbiljno pristupa pitanju ravnopravnosti spolova, unatoč brojnim primjerima službenog priznanja i pomaka u osvješćivanju javnosti da je imati pravo na iste mogućnosti civilizacijska norma, ravnopravnost spolova još uvijek nije prisutna u svakodnevnom životu. U praksi, žene i muškarci još uvijek nemaju ista prava niti su isto tretirani. Društvene, političke, gospodarske i kulturne nejednakosti i dalje su prisutne. Navedeno, možda najbolej oslikava izjava Lenke Vochocováe, stručnjakinje za medije i rodnu tematiku s Fakulteta društvenih znanosti, Karlovog sveučilišta u Pragu – „De facto nije moguće biti aktivna žena u javnom prostoru bez neke strategije. Prije ili poslije tim će ženama netko napisati da im je grozan džemper, da imaju male grudi, da su predebele, dakle neće ih vrednovati za njihova stajališta i nazore nego za to kako izgledaju i koliko su seksualno privlačne za one koji komentiraju.“

Ove neravnopravnosti plod su društveno uvjetovanih rodnih uloga, nastalih na osnovi brojnih stereotipa koji su prisutni u obitelji, obrazovanju, kulturi, medijima, oblasti rada i ustroju društva. U mnogim oblastima u kojima je moguće djelovati kroz usvajanje novog pristupa i uvođenje strukturalnih promjena.

Osim nacionalne razine kao temelja, ključnu ulogu u podizanju razine znanja i svijesti imaju  jedinice lokalne, odnosno regionalne samouprave,  budući da predstavljaju razine vlasti s kojima su građani u najneposrednijem dodiru. Najpogodnije su tlo za borbu protiv širenja neravnopravnosti, kao i za promicanje istinski ravnopravnog društva. U položaju su da, kroz nadležnosti i suradnju s najrazličitijim lokalnim dionicima poduzmu konkretne korake prema postizanju ravnopravnosti između žena i muškaraca. Želimo li stvoriti društvo zasnovano na ravnopravnosti, vrlo je važno da lokalna i regionalna vlast razmotre rodni aspekt pri osmišljavanju strategija, upravljanju svojim jedinicama, kao i u svakodnevnoj praksi te potiču uklanjanje stereotipa i prepreka na kojima se temelje nejednakosti u vezi sa statusom i položajem žena, a koje dovode do nejednakog vrednovanja uloga žena i muškaraca.

Jedna od prepreka je zasigurno  seksizam,  čin, vizualni prikaz, izgovorene ili pisane riječi, praksa ili ponašanje temeljeno na ideji da je osoba ili skupina osoba podređena zbog svog spola, koje se javlja u javnoj ili privatnoj sferi sa svrhom ili učinkom:  kršenja urođenog dostojanstva ili prava osobe ili skupine osoba.  Potreba za borbom protiv seksizma, seksističkih normi i ponašanja i seksističkog govora implicitna je u brojnim međunarodnim i regionalnim instrumentima. Seksizam i seksističko ponašanje javljaju se u cijelom rasponu ljudskih djelatnosti, uključujući i kiberprostor (internet i društvene mreže). Može ih se doživljavati pojedinačno ili kolektivno, osoba ili skupina osoba, čak i ako nisu izravno usmjereni na pojedinca ili skupinu, npr. putem seksističkog oglašavanja ili objavljivanja slika golih žena na radnome mjestu. Tri su razine reproduciranja i doživljavanja seksizma: individualna, institucionalna ( obiteljsko, radno ili obrazovno okruženje) i strukturna (kroz društvene nejednakosti spolova, društvene norme i ponašanje). Seksizam je tu, i opstaje i dalje kad pojedinci ili skupine ne prijavljuju ili se ne žale na seksističko ponašanje, iz straha da neće biti ozbiljno shvaćeni, da će biti izopćeni ili da će ih se čak smatrati odgovornima.

Internet pruža novu dimenziju izražavanja i prenošenja seksizma, osobito seksističkog govora mržnje, širokoj publici, iako korijeni seksizma ne leže u tehnologiji, već u trajnim spolnim neravnopravnostima.

Primarna svrha mjera za sprječavanje i borbu protiv seksizma (usvojio Odbor ministara 27. ožujka 2019. na 1342. sastanku zamjenika ministara) je poticanje promjena u ponašanju i kulturnih promjena na individualnoj, institucionalnoj i strukturalnoj razini, među kojima je i podizanje razine znanja i svijesti. Mjere za podizanje razine znanja i svijesti Hrvatska  kontinuirno provodi, no prostora za napredak ima i mora biti, posebno kada govorimo o poticanju i brzim reakcijama javnih osoba, posebno političara, vjerskih i gospodarskih vođa i čelnika lokalnih zajednica te drugih koji su u položaju da utječu na oblikovanje javnog mnijenja.

S druge strane, u nizu navedenih mjera (Odbor ministara) za spriječavanje seksizma i  njegovih oblika treba biti oprezan jer uvijek treba imati na  umu da je čovjek nerijetko iracionalan i kako takav nerijetko odlazi i u krajnosti, posebno u ovo vrijeme globalizmai suvremenosti. Pa, kada govorimo ili definiramo nešto kao seksualno uznemiravanje ili seksistički govor tada treba jasno, ne samo reći nego i razumijevati značenje istog. Sve češe postajemo svjedoci tog istog nerazumijevanja i krajnosti pa kad netko kaže ženi da je lijepa, i to izrečeno se poveže s poslom, određene grupacije ovakvu izjavu okarakteriziraju diskriminatorskom, što  posljedično dovodi do još dubljih problema.  U dijelu gdje se govori o važnosti kritičkog mišljenja za suzbijanje seksizma u sadržaju, jeziku i ilustracijama igračaka, stripova, knjiga, televizije, videoigara i drugih igara, internetskih sadržaja i filmova isto tako svjedočimo da se u književa djela koja su obilježila generacije unose promjenee. Nije sve seksizam i nije sve seksistički govor kako se to u javnosti predočava.  

Podizanje razine znanja i svijesti je neophodno, ali pri svakim promjenama treba biti pažljiv. Promjene su kako je već rečeno neminovne i kao takve dogodile su se i u muško-ženskim odnosima. Žena je kroz povijest emancipacije postala konfuzna i istu nerijetko krivo tumači. Možda su društvene mreže najbolji pokazatelj navedenog pa, kad žene uvučene u ideologiju slobode koja odudara od stvarnog života javno ispoljavaju  svoju seksipilnost koja nerijetko graniči s pornografijom kakva rekacija bi se trebala očekivati. Tada se muškarca kritizira, mjerama i aktivnostima utječe na podizanje razine svijesti, a ženu se nerijetko prikazuje kao žrtvu. Niti jedno niti drugo nije na  pravom putu jer svijest pa i savjest nije nimalo jednostavan fenomen da bi se tako pristupalo. Prije svega važno je shvatiti da svijet u kojem živimo stvara nove forme i fragmentiranosti. Pluralizacija načina djelovanja, i izbor životnog stila, postaju sve važniji u procesu stvaranja identiteta. Tako i konceptualiziranje seksualnosti također postaje područje u kojem se, s jedne strane, zrcali odbacivanje tradicionalnog morala, a s druge strane, odvija “transformacija intimnosti” .Globalizam, suvremenost  nude kompleks različitih izbora životnih stilova, ali pri tome ne nudi nikakvu sigurnost niti pomoć u odabiru. Životni stilovi sugeriraju se pojedincima putem različitih medija, ali su osobni izbori prepušteni vlastitim dispozicijama. Budući da su životni stilovi više ili manje integrirani nizovi praksi koje individua prihvaća oni daju temeljnu formu identitetu koji je ostao bez tradicionalne sigurnosti. Budući da se društveni život odvija kroz kontekste odviše udaljene od obične individue, promijenilo se i shvaćanje intimnosti, koja je tradicionalno označavala pokušaj osiguravanja smislenog života u poznatom okruženju, neuključenom u velike sustave. Suvremeni ljudi žive u dvojnosti jer istodobno vjeruju sustavu i osjećaju određenu skepsu prema njemu. Slobodne, odnosno “čiste”, specifične za društva refleksivne modernosti, potpuno su različite od veza koje su poznavala tradicionalna društva. (Giddens, 1991).

Zaključno, potrebno je i dalje kontinuirano podizati razinu znanja i svijesti o rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima žena, provoditi mjere i aktivnosti kako bi se „razbili“ sterotipi i predrasude no, pri tome treba voditi brigu da žena u potpunosti ne izgubi sebe, da muškarac ne izgubi sebe i svoju bit. Potrebno je i razumijevati da što se  stvari brže kreću, one postaju sve zbrkanije, a crte razdvajanja ili razlikovanja sve se više zamućuju. U tom brzom kretanju i ne primjećujemo kako se slojevi složenosti samo nakupljaju i produbljuju, a ljudi čeznu za jasnim razumijevanjem onoga što se događa i za jednostavnim načinom pristupa životu. Što su jednostavnije i izravnije  misli i postupci, pa tako i u postizanju ravnopravnosti spolova veće su šanse da mirno i usredotočeno dođemo do cilja jer bonus je u tome što će se naša jasnost i jednostavnost početi prelijevati i na naše okolnosti i situacije. Ili drugim riječima, sva  ekonomska  politička i društvena dostignuća žene nisu dovoljna bez ljubavi, i prije svega poštovanja muškaraca. I obrnuto. To je aksiom, životna filozofija koja se ne dokazuje i koja govori – budimo široki i veliki. Ispravno poimanje odnosa zna samo za jednu veliku stvar: dati se bezgranično, kako bi bio bogatiji, dubokoumniji, bolji, a s tim i ravnopravniji. U konačnici to je za ženu jedini ispravan put jer kako je to rekla Emma Goldman – samo će ispravno poimanje odnosa ispuniti prazninu i pretvoriti tragediju ženske emancipacije u veselje, bezgranično veselje.

Piše Snježana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE