Detalji o jednoim vrlo zanimljivom i korisnom znanstvenom istraživanju objavljeni su ovih dana na službenim web stranicama PHRALIPENA Glasila romske nacionalne manjine u RH. Riječ je o članku Maje Grubišić u kojem se uz ostalo navodi:
Početkom veljače ove godine započeta je provedba trogodišnjeg projekta “Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice” s ciljem uključivanja Romkinja u sve društvene, ekonomske i političke tokove. Autorica mnogih znanstvenih radova i voditeljica projekta je sociologinja Suzana Kunac, a koja iza sebe ima zavidnu, dvadesetpetogodišnju feminističku karijeru tijekom koje je prošla dinamičan i izazovan put ženskog aktivizma.
Kao dijete, rođena i odgajana u socijalizmu smatrala je da su žene i muškarci u svemu ravnopravni, ali onda je otvorila oči i uvidjela opresivne društvene metode koje se odnose na žene, a koje se mogu primijetiti kroz funkcioniranje gotovo svih društvenih kanala te se njezina percepcija stvarnosti zauvijek promijenila.
Razgovor sa Suzanom Kunac koji slijedi, bez obzira na postojanje ili nepostojanje afiniteta za temu rodne ravnopravnosti i ženskih prava, neminovno će vam proširiti percepciju poimanja života i svijeta.
Kako je započela vaša karijera vezana uz ženska prava i rodnu ravnopravnost?
Sjećam se čitanja “spolne politike”, opresivne društvene metode za koje je Millett još 1971. godine pojašnjavala kako su sveprisutne na različitim društvenim razinama.
Ona tvrdi da muškarci prakticiraju neizgovorenu spolnu politiku koja je uključena u strukturirane odnose moći, kao i u mehanizme pomoću kojih jedna grupa kontrolira drugu. Muška spolna politika je multidimenzionalna i funkcionira na ideološkoj razini – formiranjem tipično rodnih temperamenata: agresija, inteligencija, snaga i djelotvornost za muškarce; pasivnost, poslušnost, popustljivost, vrlina i neuspješnost za žene; uspostavljanjem rodnih uloga koje pripisuju ljubav prema domu i kućnom životu te odgoju djece ženama, a većinu područja predviđenih za postizanje uspjeha u javnoj sferi – muškarcima. Na društvenoj razini osnovna institucija rodne politike jest obitelj u kojoj se utemeljuje matrica muške dominacije; obitelj je glavni agens rodne socijalizacije; na ekonomskoj i obrazovnoj razini: ženski rad u kući je neplaćen i često nepriznat kao rad, dok je istovremeno rad žena u proizvodnoj sferi izvrgnut potplaćenosti, diskriminaciji i eksploataciji; žene su upućene i ohrabrivane za ostajanje na nižim razinama obrazovanja, kao i za specijalizacije koje su prilikom zapošljavanja manje tržišno cijenjene. Na psihološka razini kako bi preživjele, žene moraju prihvatiti inferiorne karakterne osobine, one se moraju ponižavati i podređivati, zavoditi muškarce, prihvaćati dvostruke standarde, pripisivati svoje ponašanje intuiciji, emocijama i instinktu, umjesto intelektu, te prihvatiti kontinuirano ponašanje prema sebi kao prema seksualnim objektima. Sve to i više Millett objašnjava u poznatoj feninističkoj knjizi Spolne politike koja je vremenom doživjela i niz kritika, ali nemamo sad prostora za tu raspravu.
Cijeli tekst pročitajte na LINKU
DEMOS MEDIA
