Bitna sam kao i ON: Rodno osviještena politika u javnoj upravi (1.dio)

FOTO: PIXABAY/ILUSTRACIJA

Rodna ravnopravnost kao načelo socijalne filozofije podrazumijeva uključivanje interesa žena i muškaraca u razvojne programe u političkim, ekonomskim i društvenim sferama života, tako da su benefiti podjednaki za sve; i za žene i za muškarce, i za društvo i državu u cijelini.

Međutim, kada se govori o rodno osviještenoj politici treba napraviti svojevrsnu diferencijaciju od rodne ravnopravnosti. Naime, rodno  osviještena politika  ne prilazi ženi kao zasebnoj skupini, već traži uvođenje rodne perspektive i ravnopravnosti u sva područja i na svim razinama javnih politika. Gender  mainstreaming  ili  koncept  rodne osviještene politike je puno zahtjevniji od rodne  ravnopravnosti jer, između ostalog ruši  i postojeće sterotipe i predrasude kao temelj neravnopravnosti.

Rodno  osviještena  politika  zamijenila  je zapravo nedostatke   politike  jednakih prava i  politiku afirmativnih akcija   koje  su  se primjenjivale sedamdesetih  i  osamdesetih  godina  prošlog  stoljeća. U osnovi nastala je kao rezultat nezadovoljstva ranijim pristupima, odnosno strategijama koje su se često fokusirale samo na žene, pružajući im više obrazovanja, više resursa, no  vremenom se pokazalo kako taj fokus nije dovoljan te da  problem nejednakosti treba usmjeriti na političku i institicionalnu razinu kao i posvetiti više pažnje  odnosima između žena i muškaraca, posebno, uzimajući u obzir podjelu rada, pristup resursima i nadzor nad istima te  na  potencijal za donošenje odluka. Vremenom se povećavalo i razumijevanje da u muškarcu treba tražiti saveznika kako bi zajednički redefinirali rodne uloge i odnose. Drugim riječima, bilo je neophodno „odmaknuti“ se od žena kao ciljne skupine, prema rodnoj ravnopravnosti kao razvojnom cilju.

Kada govorimo o definiciji rodno osviještene politike ista prema Vijeću Europe uključuje reorganizaciju,  unapređivanje,  razvoj  i  evaluaciju političkih procesa na način da je načelo ravnopravnosti spolova uključeno u sve politike i na svim razinama i stupnjevima od strane aktera uključenih  u donošenje političkih odluka.

Uključivanje spolova prihvaćeno je na međunarodnom planu kao strategija za postizanje rodne ravnopravnosti i uključuje integraciju rodne perspektive u pripremu, dizajn, provedbu, praćenje i ocjenu politika, regulatornih mjera i programa, s ciljem promicanja ravnopravnosti žena i muškaraca i borbe protiv diskriminacije.

Uključivanje spolova osigurava da rad na kreiranju politika i zakonodavstva bude kvalitetniji i da ima veću važnost za društvo jer čini da politike učinkovitije odgovaraju potrebama svih građana – žena i muškaraca, djevojčica i dječaka. Uključivanje spolova čini javne intervencije učinkovitijima i osigurava da se nejednakosti ne nastave.

Uključivanje spolova nema za cilj samo izbjegavanje stvaranja ili jačanja nejednakosti, što može imati negativne učinke i na žene i na muškarce, već podrazumijeva i analizu postojeće situacije, u svrhu identificiranja nejednakosti, i razvijanje politika kojima je cilj ispraviti te nejednakosti i poništiti mehanizme koji su ih uzrokovali. 
 
Na europskoj razini, institucije EU-a zadužene su za provedbu rodno osviještene politike, dok je na nacionalnoj razini to na vladama država članica, odnosno na nacionalnoj, reegionalnoj i lokalnoj razini. Pitanje odgovornosti ne leži samo na pojedincima, iako bi se trebale uspostaviti posebne strukture i imenovati odgovorne osobe, već bi odgovornost za provedbu integracije ravnopravnosti spolova trebala biti na cijelom osoblju javnih institucija pod vodstvom uprave.

Političko opredjeljenje za ravnopravnost spolova i kompatibilni pravni okvir osnovni su uvjeti za razvoj uspješne strategije rodnog integriranja. Uz konkretne ciljeve i ciljeve u strategiji, uvođenje roda zahtijeva jasan akcijski plan. Takav plan treba uzeti u obzir kontekst, udovoljiti potrebnim uvjetima, pokriti sve relevantne dimenzije, predvidjeti uporabu konkretnih metoda i alata, utvrditi odgovornosti i osigurati postojanje potrebnih kompetencija za postizanje očekivanih rezultata u planiranom roku.

Uključivanje spolova zahtijeva integriranje rodne perspektive u sadržaj različitih politika i rješavanje pitanja zastupljenosti žena i muškaraca u određenom području politike. Obje dimenzije – rodna zastupljenost i rodno osjetljiv sadržaj moraju se uzeti u obzir u svim fazama procesa donošenja politika.

Žene su korisnice politika EU u istoj mjeri kao i muškarci. Ipak, u usporedbi s muškarcima, one su nedovoljno zastupljene na mjestima odlučivanja. Prikupljanjem podataka o zastupljenosti oba spola kao korisnika, mjere politike mogu se bolje usmjeriti i bolje procijeniti njihove učinke na različite skupine. Zastupljenost žena i muškaraca koji rade u različitim područjima politike razlikuje se ovisno o sektorima politike i ovisno o vrsti posla ili funkcija. Na primjer, žene su nedovoljno zastupljene u sektoru obnovljivih izvora energije. Općenito su zaposlene na niže kvalificiranim poslovima (prvenstveno u administraciji i komunikacijama), dok više kvalificiranih i bolje plaćenih poslova uglavnom obavljaju muškarci. U području obrazovanja žene su prezastupljene kao učiteljice na razinama osnovnog i nižeg srednjeg obrazovanja, ali njihova zastupljenost na mjestima odlučivanja prilično je niska, posebno u tercijarnom obrazovanju.

Kada postoji neuravnoteženo sudjelovanje žena i muškaraca u procesima planiranja i donošenja odluka o političkim akcijama, to može utjecati na ishode koji utječu i na žene i na muškarce. Politike imaju koristi iz različitih perspektiva: uravnoteženija zastupljenost oba spola donijela bi različita iskustva koja mogu poboljšati proces donošenja odluka i ukupne rezultate.

Strukturne rodne nejednakosti još uvijek su ugrađene u naše društvo. Čak i ako zakoni žene i muškarce tretiraju kao jednake, žene još uvijek nemaju jednak pristup resursima i imovini i kontrolu nad njima.

Politike usmjerene na širu javnost često različito utječu na žene i muškarce. Ako se ovi različiti rodni utjecaji ne uzmu u obzir, politika će biti rodno slijepa. Da bi se to izbjeglo, potrebno je uzeti u obzir različite potrebe i interese žena i muškaraca, utvrditi rodne nejednakosti u pristupu resursima i kontroli nad njima, razmotriti utjecaj rodnih stereotipa i tradicionalnih rodnih uloga, predvidjeti različite učinke na žene i muškarce, te osigurati ravnopravnost spolova.

Sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova, članku 3. definirano je da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna u svim fazama planiranja, donošenja i provedbe pravnih akata, odluka ili akcija, ocjenjivati i vrednovati učinke tih akata, odluka ili akcija na položaj žena, odnosno muškaraca, radi postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca.

Također, temeljem članka 11. Zakona o ravnopravnosti spolova tijela državne uprave obvezna su donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova. Planovi djelovanja doneseni na osnovi analize položaja žena i muškaraca svake četiri godine, utvrđuju razloge za uvođenje posebnih mjera, ciljeve koje treba postići, način provedbe i metode nadziranja provedbe. Sastavni dio planova djelovanja čini plan provedbe aktivnosti vezanih uz mjere Nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Prije donošenja, planove djelovanja prethodno odobrava Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.

Hrvatski institucionalni mehanizmi za ravnopravnost spolova sastoje se od Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog Sabora, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, koordinatora/ica za ravnopravnost spolova u tijelima državne uprave, povjerenstava za ravnopravnost spolova u županijama i Gradu Zagrebu te povjerenstava za ravnopravnost spolova u gradovima i općinama.

Jasna pouka iz iskustva tijekom proteklog desetljeća jest da se rodno osviještena politika ne može postići bez izričite institucionalne predanosti strategiju i sustavne napore za njezinu provedbu. Politička volja ključan je čimbenik za učinkovitu provedbu rodno osviještene politike.

U Priručniku o rodno osviještenoj politici i promicanju ravnopravnosti spolova koji za cilj ima podržati rad različitih aktera ravnopravnosti spolova na različitim razinama istaknuto je kako ravnopravnost spolova treba istaknuti kao jedan od glavnih ciljeva u ostvarenju državne politike te učiniti vidljivim u svim državnim nastojanjima i strategijama. Tijela vlasti trebaju inzistirati na provedbi rodno osviještenih politika. Da bi se rodno osviještene politike primijenile moraju biti popraćene aktivnostima s najviših razina i pripadajućim rezultatima. Također, važno je da donositelji/ice odluka dodijele dostatne resurse namijenjene radu na rodno osviještenoj politici. U skladu s tim, nedostatak političke posvećenosti, nedostatni resursi i niska razina osviještenosti donositelja/ica odluka o ravnopravnosti spolova predstavljaju prepreke učinkovitoj rodno osviještenoj politici te mogu spriječiti postizanje ovog cilja

Piše Snježana Nemec/ demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE