Razgovor s mladom poduzetnicom, grafičkom dizajnericom iz Jastrebarskog Antonelom Lacković o položaju i unapređenju ženskog poduzetništva.

Za početak što vas je motiviralo da uđete u „poduzetničke vode“?

Dolazim iz obitelji gdje se voli raditi i nekako sam potajno oduvijek maštala da imam neki svoj ‘biznis’ koji će se razvijati i rasti skupa sa mnom. Spletom okolnosti u  23. godini otvorila se prilika da krenem u poduzetničke vode. Danas kad se osvrnem pitam se od kud mi tada hrabrost za takav pothvat no intuicija koju sam tada imala i podrška obitelji bila je dovoljna da pomislim da je cijeli svijet moj i da nema granica!

Neka istraživanja ukazuju na razlike u motivaciji ulaska u poduzetništvo između muškaraca i žena. Drugim riječima, veći je udio poduzetništva među ženama čije je podrijetlo nužnost, a ne poslovna prilika. Što govore vaša iskustva?

Iako sam primijetila u svojoj okolini da većina žena ulazi u poduzetništvo iz nužnosti, moje osobno iskustvo nije bila nužnost već želja i ljubav za obavljanjem djelatnosti koju volim.

Jesu li rodni stereotipi i predrasude i dalje jake prepreke i smetnja, i koliko su prisutni u vašem segementu poslovanja, odnosno branši u kojoj djelujete?

U početku sam često nailazila na predrasude, bila sam vrlo mlada i još uz to žena tako da sam se morala izboriti u tom ‘muškom svijetu’.  Dogodilo mi se u početku da sam mjesecima surađivala s jednim dobavljačem preko maila. Kada sam prvi put osobno došla po materijal ljudi su mi otvoreno rekli da su u šoku što je došla jedna vrlo mada osoba, da to nikako nisu očekivali i nakon toga je suradnja s njihove strane bila opreznija, što u jedno ruku razumijem ali s druge strane doista malo ljudi vjeruje u mlade poduzetnice. Dogodi se još dan danas kad u tvrtku uđe stranka koja je prvi put, uvijek radije razgovaraju i dogovaraju posao s kolegama jer eto nekako misle da valjda muškarci to bolje znaju odraditi. Ponekad je smiješno a ponekad je doista frustrirajuće kad zaprimite klijenta i on uporno odbija s vama ostvariti kontakt s očima već se odjednom počne obraćati kolegi iza.

Nedostaje li ženama dovoljno samopouzdanja i samosvijesti o važnosti njihove uloge u ekonomiji i društvu?

Definitivno nedostaje. Susrećem vrlo često talentirane mlade djevojke i žene koje bi doista svojim radom i talentom mogle pridonijeti društvu no fali im odlučnosti i spremnosti preuzeti rizik upravljanja poduzećem. Vjerujem da su okolnosti, atmosfera u zemlji te tradicionalni pogled na ulogu žene u društvu jedni od glavnih krivaca.

Gledajujući na globalnoj razini žene poduzetnice često  zapošljavaju više ženskih radnica, više su timski igrači, socijalno su osjetljivije, veću važnost pridaju kvaliteti i u konačnici doprinose više i  socijalnoj dobrobiti društva. Kakva su vaša iskustva ?

Polazeći od sebe sigurno se mogu složiti da su žene socijalno osjetljivije. Što se tiče kvalitete, tu se ne mogu složiti da žene pridaju veću važnost, bar u našem segmentu posla. Osobe koje se bave grafičkim dizajnom same po sebi većinom su perfekcionisti i paze na svaki detalj tako da je to doista individualno.  Kod mene je za sada samo muška ekipa, super funkcioniramo i nadam se da će se posao i dalje razvijati te da ću biti u mogućnosti proširiti kadar da nisam sama žena.

Pruža li poslovno okruženje jednake prilike za oba spola?  

Vjerujem da je Hrvatska povoljna zemlja za razvoj ženskog poduzetništva no još uvijek su prisutne određene predrasude radi kojih poslovne prilike za oba spola nisu jednake. Naravno to ovisi o tvrtki, obrtu ili pojedincu koji zapošljava no nadam se da će se situacija poboljšati te da će poslovno okruženje svugdje biti jednako za oba spola.

Jesu li vam dovoljno dostupne informacije o poduzetim mjerama koje doprinose razvoju poduzetništva i samozapošljavanju žena?

Smatram da to ovisi o nama samima, koliko imamo volje i vremena istraživati i proučavati mjere jer podrška institucija i okoline trebala bi biti kontinuirana te svakako pristup financijskim resursima lakši, što trenutno nije. Također smatram da je nedovoljna aktivnost poduzetničkih mreža te nedostatak potpore od strane institucija i poslovnog sektora. Moram priznat da je to dio koji baš i ne stižem pratiti no zato imam knjigovodstveni ured koji me obavještava o aktualnim natječajima i mjerama.

Kako usklađujete privatni i profesionalni život?  

Nakon sedam godina malo smo se uskladili i to tek nedavno. Prve tri godine doista nisam imala privatni život dok se sve nije uhodalo, sve je bilo podređeno poslu. Svaku godinu kasnije postepeno se stvari slažu na mjesto i lakše se diše. No kad ste privatnik i kad volite tvrtku i posao koji ste stvorili uvijek na žalost malo pati privatni život. Reći ću samo da mi je prvi pravi godišnji od 2014. godine bio prošle godine u prvom velikom lockdownu radi covid situacije. Koliko je god situacija bilo loša u poslovnom smislu moram priznat da sam uživala u miru i tišini bez zvonjave telefona i stresa.

Koje mjere bi po vama prodonijele boljoj usklađenosti ?  

Postavili ste mi pitanje koje me i samu muči. Smatram da najveći problem oko usklađenosti dolazi prilikom proširivanja obitelji. Čitajući pa portalima, Švedska je zemlja koja je dosta dobro riješila taj problem i nadam se da će Hrvatska jednom preuzeti sličan model. S obzirom na to da smo suprug i ja oboje poduzetnici i planiramo proširiti obitelj ovo je izazov koji nas, nadam se čeka.

Koliko je važna podrška obitelji?

Za mene je podrška obitelji jedna od najbitnijih stvari. Jako sam vezana za svoju obitelj i imam maksimalnu podršku od samog početka. U udarnim mjesecima krajem godine skoro cijela obitelj dolazi u firmu i pomaže do sitnih jutarnjih sati. Zahvalna sam i sretna na takvoj obitelj.

Ako govorimo o zakonodavnim i institucinalnim barijerima što bi po vama trebalo naprabviti napraviti?

Za početak, država bi osim proizvodnih trebala poticati i neproizvodne djelatnosti jer činjenica je da se žene češće odlučuju na poduzetničku aktivnost u neproizvodnim djelatnostima koje kao takve nisu interes te je samim time otežan  pristup izvorima financiranja.

Jeste li se susreli s otežanim pristupom  finaciranju od strane banaka koje prema istraživanjima   žene smatraju manje kreditno sposobnim i više rizičnima?

Susrela sam se s tim u samom početku. Nisam mogla dobiti kredit niti se javiti na neke natječaje jer sam kao mlada tvrtka bila prerizična. Tada je to bilo vrlo frustrirajuće jer uz sve priče da se pomaže mladim poduzetnicima nisam uspjela dobiti niti kune. Uz pomoć obitelji uspjela sam sama isfinancirati početak. Sada je naravno situacija drugačija, stabilno poslujemo već 7 godina i prepreka i barijera u tom segmentu više nema.

Susrećete li se s takozvanim mekim preprekama, od nedostatka mentorstva, pristupa mrežama poduzetnika/ca, treninga i programa obrazovanja i osposobljavanja iz područja poduzetničkih pothvata u tehnološki intenzivnim djelatnostima?

Na žalost, još uvijek se susrećem svakodnevno sa svime navedenim no smatram to još jednom preprekom i izazovom do uspjeha. Nadam se da će budućim generacijama žena poduzetnica biti lakše na svim poljima.

Podržavaju li dovoljno žene jedna drugu?

U mom okruženju žene se podržavaju i to me jako veseli.

Vidite li u muškarcima saveznike koje bi mogli olakšati prepreke s kojima se žene poduzetnice susreću?

Svakako da muškarci mogu olakšati prepreke s kojima se žene susreću, i sve češće vidim da to i rade.

Piše: Snjažana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELKTRONIČKE MEDIJE