Neosporno je da su žene kroz povijest dale važan doprinos znanosti, kao što je i neosporno da su bile žrtve vremena kada je bilo uvriježeno da su manje vrijednije od muškaraca. Nevidljive u velikim postignućima nerijetko su njihove muške kolege pripisivali sebi njihove zasluge Kada govorimo o ženama u znanosti rijetki bi danas znali nabrojati njihova imena, iako su otvorile znanstveni put, ne samo novim generacijama žena već i muškaraca. Kada govorimo o hrvatskim znanstvenicama koje su ostavile neizbrisiv trag u znanosti i povijesti tu su Wrischer, Mercedes, Zlata Bartl Vanda Kochansky-Devidé, Sibila Jelaska,  Jelena Krmpotić-Nemanić,  do mladih znanstvenica koje su nagrađivane za svoju izvrsnost i doprinos znanstvenom radu u sklopu Nacionalnog programa stipendiranja  L’Oreal – UNESCO “Za žene u znanosti”  koji je puno više od same financijske potpore. Program predstavlja i priznanje hrvatskoj znanosti i znanstvenicama, osvještavajući javnost o značaju njihova rada te važnosti njihovih znanstvenih doprinosa te mijenja predodžbu o ulozi žene u društvu i znanosti.

Na svjetskoj razini, kada govorimo o neravnopravnosti spolova ista je još uvijek prisutna u znanstvenoj zajednici. Ovisno o zemljama te razlike negdje su još izuzetno velike i ovise o kulturi, dostupnosti obrazovanju, slobodnoj volji. Drugi problemi koji se navode i koji su prisutni na svim poljima gdje žene djeluju je promicanje i zadržavanje žena na utjecajnim pozicijama, potplaćenost u odnosu na njihove muške kolege, manje novčane potpore, što nerijetko dovodi i do napuštanja profesije. Neke studije navode da je broj žena koje se penju karijernom ljestvicom u znanosti “razočaravajuće nizak”. Primjera radi, Kraljevsko kemijsko društvo u svojem izvješću navodi kako se u Velikoj Britaniji, pokazalo da 44% kemičara na dodiplomskoj razini predstavljaju žene, no samo njih 9 posto su profesori.

Znanost kao i ostale grane i dalje je institucionalno seksistička, i upravo uspjeh koji je postigla talijanska fizičarka Fabiola Gianotti, prva žena koja je 1. siječnja 2016. godine preuzela funkciju direktorice Europskog centra za nuklearna istraživanja (CERN) potvrđuje navedeno.

Na razini Europe žene koje rade u znanosti, posebno na mjestima donošenja odluka i u privatnom sektoru i dalje su znatno manje zastupljene. Unatoč činjenici da čine više od 50% studenata EU-a i ostvaruju 45% doktorata EU-a, žene u prosjeku imaju samo 19% viših akademskih mjesta a navedeni postotak u nekim zemljama i nekim disciplinama još je niži.

Europa je jedna od najrazvijenijih dijelova svijeta, no  prostora za napredak ima. U samo u pet članica žene čine većinu u znanosti: Litvi, Bugarskoj, Latviji, Portugalu i Danskoj. U Njemačkoj, udio žena znanstvenica ne dostiže ni trećinu, a najmanje ih je u Luksemburgu i susjednoj Mađarskoj, tek četvrtina. 

Zbog ovakvih pokazatelja osnovana je i međunarodna neprofitna organizacija – Europska platforma žena znanstvenica koja zastupa potrebe, brige, interese i težnje više od 12.000 žena znanstvenica u Europi i šire. Radeći na promicanju jednakih mogućnosti u istraživačkim poljima svih znanstvenih disciplina i imajući za cilj dati ženama znanstvenicama glas u europskoj istraživačkoj politici. Europska platforma žena znanstvenica gradi strukturnu vezu između žena znanstvenica i europskih i nacionalnih kreatora istraživačkih politika kako bi se postiglo ravnopravno i puno sudjelovanje žena u znanosti i znanstvenoj politici i kako bi se zaštitila europska izvrsnost i inovacije u istraživanju.

Sagledavajući ovakvo stanje i položaj žena znanstvenica u svijetu i Europi, Hrvatska uistinu može biti ponosna na svoje uspjehe. Unatoč nekim pokazateljima koji govore o nedovoljnoj zastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama, poput pokazatelja da u deset najvećih farmaceutskih kompanija u izvršnim i nadzornim odborima sjedi samo 20% žena, Hrvatska itekako može biti zadovoljna svojim postignućima.

Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, 46 posto aktivnih znanstvenika u Hrvatskoj su žene. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. akademski stupanj postiglo je 680 doktora znanosti. Udio žena u tom broju iznosio 55,4 posto.

Zastupljenost žena u znanosti jedno od rijetkih područja u kojem Hrvatska stoji natprosječno dobro i na što su ukazale i brojke Eurostata za 2017. objavljene povodom Međunarodnog dana djevojaka i žena u znanosti, 11. veljače.

Svijetli domaći primjer je Institut Ruđer Bošković na kojem je od 427 doktora znanosti, 246 doktorica znnaosti ili njih 58 posto. Od 952 ukupno zaposlena na Institutu Ruđer Bošković, ukupan broj zaposlenika na znanstvenim radnim mjestima je 324. Od toga su 179 žene, a 145 muškarci. Ukupno je zaposleno 452 doktora znanosti od čega 272 doktorica znanosti. Na radnom mjestu poslijedoktorant ukupno je 68 zaposlenika, od kojih su 44 žene, a 24 muškarci. Na radnom mjestu asistent zaposleno je ukupno 220 zaposlenika, od kojih je 141 žena, a 79 muškaraca.
Nadalje, od 11 predstojnika zavoda, četiri su žene, a od tri pomoćnika ravnatelja pozicije zauzimaju dvije dame. Također, od dva projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC), oba vode znanstvenice, a među voditeljima laboratorija podjednako zastupljene kao muški kolege.

Gledajući ove podatke koji Hrvatsku stavljaju iznad europskog prosjeka, no uzimjući u obzir da još uvijek ima prostora za daljnje unapređenje položaja žena znanstvenica te činjenicu da je pandemija virusa COVID-19 produbila postojeće razlike, posebno za znanstvenice u ranim fazama njihove karijere važno je nastaviti raditi na promicanju ravnopravnog sudjelovanja devojaka i žena u obrazovanju, usavršavanju, radu i donošenju odluka u znanosti; na iskorijavanju stereotipa i predrasuda koje dovode do nedovoljne zastupljenosti žena, posebno kada govorimo o području tehnologije, inženjerstva i matematike; premošćivanju pravnih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih barijera kroz poticanje razvoja obrazovnih politika i programa, uključujući školske kurikulume, s ciljem poticanja većeg sudjelovanja žena i djevojaka, promocije razvoja karijere u znanostima i prepoznavanja postignuća žena u znanosti

S obzirom na stoljetnu dominaciju muškaraca, još uvijek prisutnog patrijarhata kod samih žena, nedovoljno razvijene svijesti o važnosti njene uloge i u znanosti možemo govoriti i o ženskoj nesolidarnosti koja nerijetko dovodi i do same podzastupljenosti žena. Istraživanje „Žene u znanosti“ autora (Prijić-Samaržija, Snježana; Avelini-Holjevac, Ivanka; Turk, Marko) pokazalo je da žene nerijetko kao posve prirodnu prihvaćaju situaciju u kojoj je muškarac nadređen, dok je moguć otpor žena prema ženama koje bi joj bile nadređene. Osim toga, kako se navodi u istraživanju u visoko kompetitivnom znanstvenom okruženju, žena na višem ili rukovodećem položaju nameće drugim ženama usporedbe i pritiske koji se ne pojavljuju u slučajevima nadređenih kolega. Nadređena žena znači da je podređena manje uspješna, dok se isti zaključak ne izvodi ako joj je nadređen muškarac.

Istraživanje je pokazalo kako i participacija žena na visokim i rukovodećim položajima dovodi do svojevrsne dezorijentacije i nesigurnosti, ne samo kod muškaraca nego i kod žena. Otpor žena prema stvaranju novih ciljeva, prema dodatnim naporima i restrukturiranju uloga posljedica je nastojanja da se smanje vlastite frustracije. Nerijetko se to očituje i u profesionalno neutemeljenoj nesolidarnosti prema kolegicama te nepredlaganju i nebiranju kolegica za rukovodeća mjesta, unatoč njihovoj stručnosti.

To je taj dio povijesne opterećnosti žena koja mora shvatiti da drugoj ženi treba dati podršku i koja se mora osloboditi vlastitih predrasuda i stereotipa. Naravno, kada govorimo o profesionalizmu, stručnosti treba biti objektivan, odnosno ne daje se nužno podrška ženi jer je žena, ako ne posjeduje potrebno znanje i kompetenciju za rukovodeću poziciju.

Piše : Snježana Nemec / demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA LEKETRONIČKE MEDIJE