Trgovina ženama i djevojkama radi seksualnog iskorištavanja jedno je od najsloženijih i najtežih pitanja za rješavanje, jer je povezano s duboko ukorijenjenim rodnim ideologijama, odnosno prevladavajućim shvaćanjima da su žene inferiornije ili ovisne o muškarcima. Siromaštvo, rasizam i ksenofobija u interakciji su s takvim ideologijama i pogoršavaju ranjivost i posljedicu viktimizacije žena i djevojaka, posebno onih iz etničkih ili rasnih manjina. Trenutne globalne ekonomske strategije i podjela moći između zemalja prvog i trećeg svijeta pojačavaju ovakvo stanje koje se ipak može razlikovati među regijama. Demokratizacija bivših socijalističkih zemalja rezultirala je ogromnim gubicima za žene na socijalnoj, ekonomskoj i političkoj razini, o čemu svjedoče veće stope nezaposlenosti žena ili ukidanje mogućnosti dječje skrbi zbog sloma socijalističke infrastrukture. Te su promjene žene iz tih zemalja učinile posebno osjetljivima na trgovinu ljudima i eksploataciju (Erez, Ibarra i MacDonald, 2004).

Budući da ove pojave nadilaze geografske granice, međunarodna zajednica ima zajednički interes za kolektivno rješavanje problema. Smanjenje problema zahtijeva sveobuhvatan, neprimjetan međuagencijski pristup, kako unutar tako i između vlada, koji se bavi svim koracima “životnog ciklusa” trgovine ljudima. Kako trgovina radi komercijalnog seksualnog iskorištavanja uključuje kontekst razvoja, imigracije, rada, kaznene pravde, ljudskih prava i globalizacije, učinkovit odgovor na problem mora uključiti sve ove okvire u svoju viziju.

Trgovina ljudima jedna je od najbrže rastućih kriminalnih aktivnosti. Međunarodna organizacija rada (ILO) procjenjuje da je globalni minimum od 2,45 milijuna ljudi zarobljeno u situacijama prisilnog rada u bilo kojem trenutku kao rezultat trgovine, od kojih se procjenjuje da je gotovo polovica (43%) žrtva trgovine ljudima radi seksualnog iskorištavanja (ILO, 2005.).

Transnacionalni kriminal dobro je uspostavljen kao globalni problem. Smanjivanjem jezičnih barijera, komunikacije, informacija, prijenosa tehnologije i mobilnosti te sa sve većom globalizacijom gospodarstva sve je veći i transnacionalni karakter kriminala (uključujući organizirana, financijska, računalna, identitetna i imigracijska kaznena djela i ljudska kriminala). Transnacionalni kriminal predstavlja zamršene probleme viktimizacije za sve ranjive ljude, ali je imao nesrazmjerno nepovoljan učinak na žene i djecu. Na primjer, migracija pogoršava rodnu ranjivost žena; čini ih dodatno ovisnima o muževima, sponzorima ili poslodavcima, vlastitim etničkim / rasnim zajednicama i ponekad ih stavlja na milost i nemilost. Djevojke pate od dvostruke ugroženosti spola i dobi. Odjel Ujedinjenih naroda za unapređenje žena (2004.) procjenjuje da žene i djevojke čine polovicu (51%) međunarodnih imigranata u razvijenim zemljama. U kontekstu trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, žene i djevojke čine ogromnu većinu (oko 80%) transnacionalnih žrtava.

Suština trgovine ljudima je stjecanje nadzora nad ljudima neprimjerenim sredstvima poput sile, prijevare ili obmane, s ciljem njihovog iskorištavanja. Ujedinjeni narodi to smatraju zločinom protiv čovječnosti koji uključuje: regrutiranje, prijevoz, premještanje, skrivanje ili primanje osoba, prijetnjom ili upotrebom sile ili drugim oblicima prisile, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe moći ili položaja ranjivog ili davanje ili primanje plaćanja ili pogodnosti za postizanje pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu eksploatacije. Eksploatacija uključuje najmanje iskorištavanje prostitucije drugih ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada ili usluga, ropstva ili postupaka sličnih ropstvu, ropstvu ili uklanjanju organa. (U N Protokol o trgovini ljudima 2000: 3).

UN definicija trgovine ljudima utvrđuje da je trgovina prije proces nego diskretan čin. Praksa trgovine radi komercijalnog seksualnog iskorištavanja pokazuje da je svaka od njezinih faza (regrutiranje, prijevoz, ulazak u zemlju, iskorištavanje i imovinska korist stečena kriminalom) povezana s povezanim zločinima, bilo protiv određenih pojedinaca ili države. Na primjer, regrutiranje uključuje lažna obećanja ili otmicu počinjenu protiv pojedinačne žrtve. Prijevoz i ulazak mogu uključivati ​​napad, silovanje, lažni zatvor, prisilnu prostituciju i kršenje imigracionih zakona. Tijekom faze eksploatacije, žrtve trgovine ljudima žrtve su prisile, prijetnje i iznude, lažnog zatvora, prisilne prostitucije, obiteljskog nasilja, silovanja ili seksualnih napada, au nekim slučajevima i ubojstva ili ubojstva. Korištenje prihoda stečenog kriminalom od trgovine i eksploatacije uključuje pranje novca i utaju poreza, zločine protiv države. Većina faza može podrazumijevati korupciju državnih službenika, a ponekad i krivotvorenje dokumenata (Aronowitz, 2003).

Trgovina ljudima koja uključuje seksualno iskorištavanje obično se odnosi na iskorištavanje osoba za prostituciju, zabavu i pornografiju, a sada se sve više shvaća – tamo gdje se događa u svrhu eksploatacije – da obuhvaća prisilne ili dogovorene brakove, mladenke “naručene poštom”, privremene žene ili brakovi iz pogodnosti.

Koncept “pristanka” važno je pitanje trgovine ljudima. Žrtve trgovine ljudima često pristaju na ilegalan ulazak u zemlju ili pristaju raditi. Taj se pristanak često dobiva obmanom ili prijevarom. Čak i kad žrtve pristanu raditi u prostituciji, ne pristaju na nehumane uvjete na koje su prisiljene raditi i živjeti.

U odgovoru na trgovinu ljudima radi seksualnog iskorištavanja presudno je pozabaviti se nevidljivijim preprekama za slobodu od viktimizacije. Nekritičko prihvaćanje opravdanja počinitelja ili opravdanja njihovih djela otvaraju vrata pogrešno shvaćenim žrtvinim “pristankom”, “dobrovoljnim” sudjelovanjem ili doprinosom. Stavove koji krive žrtve imaju ne samo počinitelji već i suci, porote, mediji, zajednica ili zakonodavstvo. Ovi odgovori i stavovi potkopavaju pokušaje borbe protiv trgovine ljudima radi komercijalnog seksualnog iskorištavanja i oslabljuju javnu osudu povezanog ponašanja. Polazna točka za raspravu o trgovini ljudima mora biti pristup zasnovan na ljudskim pravima usmjeren na zaštitu osoba od bilo kojeg oblika viktimizacije. Istraživači i aktivisti primijetili su da djela koja čine trgovinu ljudima krše integritet i dostojanstvo žrtava i rezultiraju smanjenjem mogućnosti, kvalitete života, zdravlja, slobode i autonomije. Prioritet je pružanje osobama kojima prijeti trgovina i žrtvama koje su vraćene u sigurne zajednice u kojima mogu ostvariti svoj potencijal i ostvariti svoja socijalna, pravna i ljudska prava. Da bi se riješio ovaj prioritet, važno je razumjeti povezanost u smislu uzroka, posljedica i potreba žrtve. Neadresiranje ovih pitanja u razvoju politike i odgovora rezultiralo bi propuštenim prilikama za stvaranje promjena na optimalnim razinama. Na primjer, istraživanje sugerira da iste vrste stavova prema ženama podupiru različita djela poput silovanja, seksualnog uznemiravanja, ubojstava iz časti, vezivanja djevojaka za seksualno ropstvo i trgovine ženama radi seksualnog iskorištavanja. Stoga povezivanje ovih pitanja i prioriteta u kampanjama za podizanje svijesti javnosti i preventivnom radu u školama ili zajednicama nije samo najbolje korištenje resursa, već i predstavljanje snažne i koherentne poruke. Isto tako, kreativni načini pružanja podrške ženama i djevojkama kada prijave zločine protiv njih, a kasnije daju iskaze na sudu, trebaju biti integrirani u sve oblike viktimizacije, uključujući trgovinu ljudima, koji uključuju narušavanje ženskog integriteta i dostojanstva. Pravne reforme i odredbe koje pomažu žrtvama seksualne trgovine trebale bi pružiti podršku svim žrtvama, a ne samo određenim kategorijama jer bilo kakva ograničenja mogu potkopati napore u borbi protiv trgovine ljudima i ograničiti pomoć za njegove žrtve.

Budući da je trgovina seksom usidrena i uključuje nejednake odnose koje legitimira kultura, potražnja se mora smanjiti koherentnim i usklađenim pristupom za promjenu socijalnih, ekonomskih i međunarodnih nejednakosti. Zemlje bi trebale razmotriti kriminaliziranje kupnje seksa umjesto njegove prodaje. Kao što se tvrdilo da ponuda stvara potražnju barem u istom stupnju kao i obrnuto, smanjenje ponude ne zahtijeva samo dugoročna ulaganja u zemlje izvora, već i manipulaciju stranom potražnje kroz kažnjavanje. Neke su zemlje koristile ovu strategiju kažnjavanja klijenata kako bi smanjile potražnju u svojim naporima u borbi protiv seksualne trgovine. Posebni napori također bi trebali biti usmjereni na uhićenje, kazneno gonjenje i kažnjavanje odraslih koji žele iskorištavati djecu u komercijalnoj seksualnoj trgovini.

Kritično pitanje u rješavanju viktimizacije žena u kontekstu trgovine seksom je svijest i razumijevanje veze između viktimizacije i kriminala u životima žrtava trgovine ljudima. Primjerice, siromaštvo, zanemarivanje ili seksualno i fizičko zlostavljanje tjeraju mlade žene na ulicu ili u ruke trgovaca ljudima, gdje preživljavaju prodajom tijela ili umanjuju bol upotrebom droga. Trgovci ljudima često na njih vrše pritisak da krše zakon. Prijeti im se da će biti ugrožen njihov imigracijski status, da će biti deportirani ili da će im se naštetiti. Žrtve trgovine ljudima prisiljene su nositi drogu, krasti i regrutirati druge žrtve. Slično tome, istraživanje sugerira da su žene žrtve trgovine ljudima često fizički i psihološki prisiljene na industriju spola i braka ili da je njihovo poštivanje dobiveno lažnim obećanjima za sreću, glamur ili stabilan prihod.

Žene u prom procesu porobljavanja nerijetko preuzimaju i ulogu regrutera, što sugerira da ih se obično može naći među nižim razinama zločinačke organizacije. Stoga ih se bolje opisuje kao dio „drugog vala“ žena kojima se ranije trgovalo, kojima je ponuđena, ili im je možda uzeta, mogućnost novačenja, a ne kontinuiranog seksualnog iskorištavanja.

Žene koje su pretrpjele seksualno iskorištavanje često se ne mogu vratiti niti se ponovno integrirati u svoje bivše zajednice, iz točno istih razloga koji su ih učinili ranjivima na trgovinu ljudima. Da bi se razumjela uloga žrtava u trgovini ljudima, potrebno je razmotriti višestruke razloge koji omogućavaju da zločin ostane uglavnom neprijavljen. Društvena stigma povezana sa žrtvom seksualne trgovine i činjenica da je u mnogim zemljama izvora i odredišta ta aktivnost ilegalna, čine da žrtve nerado surađuju u pravnim postupcima. Ovi čimbenici također otežavaju reintegraciju žrtava seksualne trgovine u njihove matične zajednice. Istraživanje je potvrdilo da unatoč ozbiljnosti viktimizacije žrtve izbjegavaju prijaviti zločin vlastima. Prepreke prijavljivanju uključuju prijetnje trgovaca ljudima, kulturne stavove koji minimiziraju ili opravdavaju viktimizaciju, nedostatak povjerenja u pravosudni sustav, a u nekim slučajevima i zaljubljivanje žrtava u svoje trgovce. Ostale zapreke izvještavanju uključuju: jezik i komunikacijski problemi, nedostatak informacija o pravnom postupku ili dostupnost podrške i pomoći, percipirani ili očekivani rasizam, ksenofobija, diskriminacija od strane pravosudnog sustava i strah od pristupa sustavu na temelju povijesnih ili prethodnih negativnih iskustava. Za žene bez dokumenata ili žene koje su prisiljene baviti se ilegalnim aktivnostima, uključujući prostituciju, zapreke prijavljivanju viktimizacije su složene. Te se barijere moraju ukloniti kako bi se podržale žene koje uspiju prevladati strah od vlasti, svojih trgovaca ljudima ili kulturnih recepata da ne otkrivaju zlostavljanje i donesu tešku odluku da prijave svoju žrtvu. U navedenom kontekstu zemlje trebaju usvojiti pristup kažnjavanja usmjeren na žrtve u svojim naporima u borbi protiv trgovine ljudima. Vlade ne bi trebale goniti ili kažnjavati žrtve trgovine ljudima zbog kaznenih djela povezanih s krijumčarenjem ili djela koja su počinila kao dio trgovine ljudima (poput držanja lažnih putovnica, ilegalnog ulaska ili rada bez odobrenja, upotrebe supstanci ili bavljenja prostitucijom), Žrtve seksualne trgovine također ne bi trebale biti procesuirane i kažnjeni za djela koja su počinili u sklopu traženja oslobađanja iz ropstva (npr. dogovorili se za prijevoz droge ili vrbovanje drugih žena zauzvrat za slobodu). Pristup koji štiti žrtve i osnažuje ih da sudjeluju u kaznenopravnom procesu povećava šanse za osiguranje uspješnog kaznenog progona trgovaca ljudima. Mnogo dokaza potrebnih za osuđivanje trgovaca dolazi iz svjedočenja žrtava, čineći pristup usmjeren na žrtvu presudnim ne samo za oporavak žrtve već i za kazneni progon. Međutim, budući da se žrtve često zastrašuju kako bi pružile dokaze, povukle žalbe ili nestale, agencije za provođenje zakona trebale bi uložiti napore kako bi osigurale neovisne dokaze o trgovcima ljudima prisluškivanjem, promatranjem ili infiltriranjem organizacija za trgovinu ljudima.

Zajedno s prakticiranjem nekažnjavanja, vlade bi također trebale pružiti podršku i usluge žrtvama (Gajic-Veljanoski i Stewart, 2007). Žene kojima se trguje, koje su često ranjive, zastrašivane, ignorirane i bez podrške, ne mogu donositi informirane odluke niti mogu biti vjerodostojni svjedoci ako njihova prava nisu prepoznata i zaštićena. Pružanje skloništa, viza, pristup zdravstvu, psihosocijalnom savjetovanju i pravnim uslugama ne samo da će biti od koristi žrtvama, već će pomoći i pravosudnom sustavu u osiguravanju osuda trgovaca ljudima.

Interakcija rodnih ideologija s drugim ranjivostima i nedaćama kao što su siromaštvo, rasizam i ksenofobija među uvjetima su koji čine ono što se ponekad identificira kao osnovni uzrok trgovine ljudima, alternativno opisano kao „plodno polje“ za iskorištavanje žena. Fokus na ove uvjete važan je jer trgovinu ženama i djevojkama smješta čvrsto u okvir ljudskih prava, naglašavajući odgovornosti država u borbi protiv nepovoljnih i diskriminirajućih uvjeta i osiguravajući jednak pristup zaštiti svim skupinama. Žrtvama trgovine treba pružiti osnovna prava kao što su zaštita, pravda i podrška najmanje. Rad na prevenciji ključno je pitanje, iako je važno utvrditi da upućivanje na “prevenciju” ni na koji način ne dovodi do okrivljavanja žrtve. Budući da vjerojatno neće brzo nestati viktimizacija ranjivih osoba, njihovo osnaživanje je ključ njihovog opstanka. Rješenja za upravljati ili smanjiti viktimizaciju treba riješiti dvije različite razine:

Na mikrorazini: Treba provoditi nacionalne i lokalne kampanje za podizanje svijesti i prepoznavanje nevidljive prirode viktimizacije žena u kontekstu trgovine seksom. Neophodno je istaknuti eksploatacijski karakter ove viktimizacije uočavanjem razlike u moći između uključenih, njihovih različitih socio-ekonomskih atributa ili općenito inferiornog statusa žena u određenom kontekstu. Zemlje trebaju ispitati svoje politike i prakse kako bi pomogle žrtvama da spriječe, odupru se ili izbjegnu daljnju viktimizaciju i eliminiraju uvjete ili zahtjeve koji uvlače žene u eksploatacijske i nasilne situacije. Da bi se postigli ciljevi, od vitalnog su značenja pravni procesi i provođenje zakona bez korupcije. Kaznenopravni sustav mora osnažiti osobito ženske žrtve koje su marginalizirane (siromašne, neobrazovane, s ograničenim jezičkim i radnim vještinama ili resursima) i izvan vlastite socijalne i pravne zaštite sustava. Pravosudni se sustav mora podjednako usredotočiti na zlostavljača i zlostavljenog, obraćajući pažnju na one koji profitiraju od eksploatacije, a ne samo na one koji su od njih žrtve. Istodobno, osnovnu viktimizaciju žena koje su pribjegle kriminalu kako bi se snašle ili preživjele treba prepoznati i uzeti u obzir u pravosudnim odlukama. Žene su osnažene kad su uvjerene da im je pravosudni sustav saveznik i resurs koji im stoji na raspolaganju kako bi im pomogao da se odupru ili pobjegnu od viktimizacije. Kolektivni odgovori trebali bi biti pravilo u rješavanju problema trgovine ženama radi seksualnog iskorištavanja, a sve usluge podrške trebale bi se temeljiti na načelima ljudskih prava, poštujući dostojanstvo i integritet djevojaka i žena. Posebno je važno njegovati mreže podrške u zajednici koje olakšavaju razmjenu iskustava preživjelih. Istraživanje je pokazalo da je razmjena njihovih iskustava s drugim preživjelima jedan od najučinkovitijih i najskupljih oblika podrške. U svjetlu veličine problema, nikada neće biti dovoljno resursa da se odgovori svakoj žrtvi. Stoga je od ključne važnosti uspostavljanje mreža za podršku zajednici.

Na makro razini – usklađeni napori na smanjenju razlika u moći i uklanjanju ekonomskih jazova između prvog i trećeg svijeta mogu izmijeniti uvjete koji olakšavaju ekonomsko i seksualno iskorištavanje žena i djevojaka. Strategije i napori na međunarodnoj razini, praćeni značajnim resursima kao što je novčana pomoć, trebali bi biti usmjereni na ispravljanje okolnosti u zemljama koje ovise o njihovim ženama kako bi zaradili čvrstu valutu. Također bi se trebala pružati pomoć pod uvjetom da se znatno poboljša socijalni i pravni status žena. Uspostavljanje rodne ravnopravnosti, a posebno održivih ekonomskih mogućnosti za žene, ključno je pitanje u rješavanju problema trgovine i migracije u eksploatacijske situacije. I na kraju, razvijanje zajedničkih strategija i jačanje komunikacijskih mreža između vladinih agencija i nevladinih organizacija u zemljama slanja, tranzita i odredišta pružilo bi učinkovitiju podršku ženama koje se opiru viktimizaciji. Opseg viktimizacije žena trebao bi poslužiti kao barometar za poštivanje zemlje zakonima o ljudskim pravima, ili obratno, kao evidencija kršenja ljudskih prava. Vizije međunarodne suradnje na načinima za smanjenje viktimizacije žena, osnaživanje žena i djevojaka, povećanje njihove neovisnosti i neovisnosti te očuvanje integriteta i dostojanstva, trebale bi biti glavni prioritet međunarodne zajednice.

Na razini EU u Rumunjskoj, Bugarskoj i Mađarskoj su najbrojnije žrtve trgovine ljudima pri čemu su žene prvenstveno žrtve seksualnog iskorištavanja i nasilja. Prema dostupnim podacima, objavljenim u svibnju 2016. od strane Europske komisije, u razdoblju od 2013. do 2014. godine u EU evidentirano je više od 15.800 žrtava trgovine ljudima, među kojima je 76 posto žena i 21 posto maloljetnika. Prema istim podacima, najveći broj zabilježenih slučajeva trgovanja ljudima bio je u svrhu seksualne eksploatacije (67 posto), dok se znatno manji broj (21 posto) odnosio na radnu eksploataciju.

Kao i u ostatku svijeta problem trgovine ljudima povlači za sobom i pitanja sigurnosti i pravosudne suradnje. Mehanizam EU za zaštitu žrtava trgovine ljudima još uvijek pokazuje brojne manjkavosti. Naime, multilateralna dimenzija trgovine ljudima otežava posao nacionalnih tijela vlasti, što u praksi dovodi do toga da istrage često bivaju organičene i samo parcijalne, doprinoseći nekažnjivosti ovih zločina.

Pristup problemu seksualne eksploatacije i prostitucije znatno varira diljem EU, od regulacijskog režima koji prakticiraju Njemačka i Nizozemska, a koji, prema spomenutom izvješću, samo potiče trgovinu ženama u cilju seksualne eksploatacije, do onog abolicionističkog kakav je na snazi u Švedskoj koja je, zahvaljujući kažnjavanju korisnika seksualnih usluga na efikasan način uspjela smanjiti potražnju za prostitucijom i obeshrabriti trgovce ljudima. Tako širok spektar mjera otežava provedbu zajedničkih politika na razini cijele EU, na taj način umanjujuću njihovu efikasnost.

Od 44 identificirane žrtve u Hrvatskoj većinu njih su vrbovale individualne osobe, 42, dok je u samo 2 slučaja agencija posredovala pri vrbovanju. Najveći broj žrtava, 17, vrbovano je prijevarom o vrsti posla koju će žena obavljati dok je se jedan dio žrtava,4, javilo na oglas, 5 žrtava su prodali roditelji ili bliža rodbina, a 2 žrtve su išle raditi kao prostitutke. Ipak kod većine žrtava radilo se o potpunoj prijevari vezano uz posao koji će obavljati, 30, dok se kod njih 14 radilo o djelomičnoj prijevari. Kod pitanja jesu li žrtve poznavale osobu koja ih je vrbovala jednaki broj ih je poznavao vrbovatelja/icu, 22. Ipak dio žena se uspije spasiti uz lanca trgovanja. U najvećem broju slučajeva žene su spašene operativnim radom policije, tj. racijama u noćnim klubovima i barovima. Jednom dijelu žena u bijegu su pomogli klijenti dok dio uspije sam pobjeći. U Hrvatskoj najveći broj žrtava je otkriven operativnim radom policije, 38; međunarodne organizacije su ih otkrile 5, a jednu žrtvu je otkrila nevladina organizacija.(Ženska soba, Dunja Bonacci Skenderović)

Seksualna eksploatacija najčešći je motiv trgovine ženama u EU, a borbu protiv ove pošasti dodatno otežava neusklađenost zakonske regulative među državama članicama. Povećanje siromaštva, gospodarska kriza, pandemija čini ženejoš ranjivijima i siromašnijima što ih pak čini lakšim žrtvama mreža kriminalnih usluga. Povijesna još uvijek prisutne rodna ideologija u kojoj žena nije ravnopravna, izlazak iz socijalističkog sustava i ulazak u kapitalizam, odnosno liberalizaciju tržišta koja je stvorila sve veću potražnju za jeftinom radnom snagom u razvijenim zemljama, postrožila vizne i migracijske politike, sve veća diferencijacija između bogatih i siromašnih; sve su to razlozi koji dovode do trgovine ženama i njihove viktimizacije. Puno je posla pred pred vladama i nadležnim institucijama na svjetskoj razini, ukoliko žele da se ovaj rastući problem riješi, odnosno da se što učnkovitije riješi ljudsko-pravni problem seksualnog iskorištavanja žena.

Piše: Snježana Nemec/DEMOSMEDIA

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE