OLAF je u svom nadzoru ustvrdio kako je, prema njihovu zaključku, pri izgradnji vinarije došlo do malverzacije i zloupotrebe
Kako doznaje Jutarnji list ,Vinarija Galić, u vlasništvu poduzetnika Josipa Galića iz Kutjeva, mora vratiti 10 milijuna kuna iz Vinske omotnice koji su joj putem Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi dodijeljeni za podizanje nove zgrade vinarije u Kutjevu vrijedne sedam milijuna eura. Odlučila je tako Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, koja ja temeljem preporuke Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) nedavno izdala odluku o poništenju odluke o odobrenju projekta i odluku o povratu sredstava isplaćene potpore u iznosu od 10,047.442,29 kuna.
Podsjetimo, OLAF je u svom nadzoru ustvrdio kako je, prema njihovu zaključku, pri izgradnji vinarije došlo do malverzacije i zloupotrebe u odabiru izvođača, odnosno podizvođača radova. U konkretnom slučaju, jedan od podizvođača građevinskih radova na vinskom podrumu bila je tvrtka Presoflex u vlasništvu Ine Galića, sina Josipa Galića.
Vinarija Galić je za izvođača radova, podsjetimo, angažirala jednu tvrtku, a ona je potom uzela pet podizvođača među kojima i tvrtku Galićeva sina, što u OLAF-u smatraju sukobom interesa obrazlažući to time da je “zakonodavnim okvirom korisnicima novca iz EU fondova zabranjeno za projekte za koje su dobili novac angažirati tvrtke s kojima ih vežu osobne ili poslovne veze”.
Prošlo tri revizije
Navode i kako prilikom odobravanja projekta, kao ni tijekom kontrole njegove provedbe, Agencija nije znala da je na realizaciji projekta angažirana tvrtka u vlasništvu Galićeva sina, te da je korisnik sredstava u sve svoje obveze bio upućen temeljem odluke o odobrenju projekta.
Drugim riječima, Agencija nije bila u obvezi upozoriti korisnika da nešto radi protivno pravilniku. Iz Vinarije Galić odgovaraju kako je odluka Agencije kojom im je naložen povrat sredstava donesena temeljem novog Pravilnika zbog čega su uputili žalbu prema Agenciji i Ministarstvu poljoprivrede.
Ističu i kako su tri revizorska tijela tijekom nadzora dala zeleno svjetlo projektu, a među njima i “Agencija, koja je sada, nakon mišljenja OLAF-a, promijenila stav, pri čemu uopće ne navode što je točno povrijeđeno”.
Po njima, riječ je o odluci koja predstavlja “pravnu nesigurnost za sve korisnike sredstava, sadašnje, ali očito i bivše, a Vinariji sada prijeti nenadoknadiva šteta i zaustavljanje razvojnog procesa”.
Konzultantska tvrtka Vinariji Galić u ovom projektu bio je Core Consulting iz Zagreba, čiji direktor i suvlasnik Egon Mudrinić također ističe da je “OLAF u ovom slučaju provjeravao ono što nije propisano natječajem, pravilnikom i drugim odredbama”.
– Podizvođači se nigdje ne navode i tu se postavlja pitanje do kuda to ide. To je njihova subjektivna procjena, koja nigdje nije definirana, a fondovi EU se na tome ne baziraju. Jasno je propisano što se smije, a što ne smije. Podizvođači se tu nigdje ne spominju, a u ovom slučaju jedan od pet podizvođača bila je tvrtka sina gospodina Galića. No, ono što je vrlo bitno jest da Agencija ima referentne cijene i, ako je tako, onda je nebitno tko uopće izvodi radove.
U redu da je Presoflex radio za neku cijenu koja je dva ili tri puta veća od referentne, ali ova cijena je bila najjeftinija – rekao je Mudrinić i usporedio to s mjerom za projekte konverzije vinograda, gdje se korisniku omogućava da te poslove za njega mogu raditi njegovi radnici.
– Dakle, korisnik praktički radi sam za sebe, i to je u redu, a ovo nije. Ne znam tko je to lud. To su dvostruka mjerila, jer ovdje imamo istu Vinsku omotnicu, isto referentne cijene, glavnog izvođača koji nije u sukobu interesa, a podizvođač, koji jest njegov sin, nije poslovno povezan s njim. I konačno, to nije bila nikakva prevara, nego tržišne, referentne cijene. U Pravilniku se nigdje ne spominje sukob interesa s podizvođačima. To su počeli isticati tek u naknadnim pravilnicima, nakon što je došao OLAF u istrage – veli Mudrinić.
Četiri preporuke OLAF-a
Inače, iz izvješća OLAF-a za 2020. godinu, u dijelu koji se odnosi na radnje koje su poduzela nacionalna pravosudna tijela nakon izdanih preporuka OLAF-a između 1. siječnja 2016. i 31. prosinca 2020., vidljivo je kako većina zemalja EU prihvaća manji broj njihovih preporuka, odnosno većinu odbacuje.
Jedino u slučaju Hrvatske, Francuske, Mađarske, Italije, Litve i Malte veći je broj prihvaćenih preporuka kojima se od korisnika traži povrat novca i temeljem kojih se protiv njih podižu optužnice pred redovnim sudovima u odnosu na odbačene. Prosjek EU je da se prihvaća tek 37 posto preporuka OLAF-a. U Hrvatskoj su u navedenom razdoblju od četiri preporuke prihvaćene tri, a jedna odbačena, dakle prihvaćeno je 75 posto.
VIŠE PROČITAJTE OVDJE
