Nova pruga pored kuće: Buka nas izluđuje, kamenje leti, dvaput sam čak i stala ispred tramvaja… Ovo je agonija!

Nova pruga pored kuće: Buka nas izluđuje, kamenje leti, dvaput sam čak i stala ispred tramvaja… Ovo je agonija!

– Ne želim da ispadnemo lude babe koje žele ukinuti prugu svojim susjedima. Samo želimo da netko shvati da smo mi obični ljudi koji ovdje žive i svakodnevno proživljavamo agoniju. I nismo jedine kojima ovo smeta, kaže Mirjana Štengl s Gračanske ceste koja već 4 godine vodi rat sa ZET-om jer njihovi tramvaji jure joj tik uz kuću stvarajući zaglušujuću buku.

Svaki novi tramvaj za nju i susjede je kao novi potres, tramvaji prolaze na metar od ograde, s povišene pruge slijeva im se voda u dvorišta, a posvuda frca šljunak s kojim je pruga posipana.

I tako iz dana u dan, do kasno u noć, svakih dvanaest minuta projuri jedan tramvaj.

ZET se oglušio na sve njihove molbe da tramvaji uspore, kao i na peticije da se neke linije ukinu, a jedino je reagirala policija koju su susjedi zvali.

Oni interveniraju, ZET-ovci uspore, ali ubrzo je sve po starom. Bit će i gore, ovo je linija kojom će građani u velikom broju ići na žičaru, kad se jednom otvori.

Kako je došlo do ovog problema?

Priča Dubravke i Mirjane Štengl, sestara s Mihaljevca, počinje 2017. godine kada je rekonstruirana pruga kojom prometuju tramvaji broj 8,14,15 prema Mihaljevcu i novoj žičari. Pruga koja je sestrama Štengl, koje na ovoj adresi žive od 60-tih, dosad bila nezamjetna, tada je postala noćna mora.

Što se dogodilo?

Pruga je naime modernizirana, a umjesto da bude na zemljanoj površini kao dotad naneseno je nekoliko slojeva betona na koje je nasipan kamen. Postavljena je nova, navodno bolja pruga, koja još uvijek presijeca dotad neprekinute posjede od današnje Gračanske ceste do brda Okrugljak.

– Gledajte, otkad je postavljena ta nova pruga, želimo pozvati statičare kako bi ocijenili tu našu jedinu brdsku prugu u Zagrebu. Stanari razumiju da svoje mišljenje moraju dati profesionalci, no, moramo reći da se u ovom slučaju na ljude nije uopće mislilo. Bivšem gradonačelniku Bandiću ljudi nisu bili bitni, samo gradnja novog betona, govori Mirjana Štengl, koja je u borbu sa ZET-om ušla kao obična građanka, no u lipnju ove godine postala je i predsjednica mjesnog odbora Gračani.

Nakon zagrebačkog potresa 22. ožujka prošle godine linija koja je nekoliko mjeseci bila obustavljena, 20. lipnja iste godine ponovno je puštena u upotrebu, a uz tramvaje 8 i 14, uvedena je i linija 15 prema Gračanima, Gračanskom Dolju i Sljemenskom tunelu. Žuta naljepnica na kući i ponovno aktivna pruga stanarima je donijela novi nemir. Stanari su lani potpisali peticiju kojom žele obustaviti ovu tramvajsku liniju, no ona još uvijek redovito vozi, a tramvaji prolaze svakih 12 minuta.

Pruga još od davnih 50-tih godina prošlog stoljeća, kad je i uvedena, presijeca zemljište stanovnika ove ulice. Mirjana i Dubravka s jedne strane pruge imaju kuću i okućnicu, no da bi došle do svog voćnjaka, moraju prijeći prugu koja nije ograđena nikakvim sigurnosnim ogradama ili označena obavijestima, a građani svakodnevno šeću samom prugom.

Isto tako, nakon betoniranja pruge, stanovnicama se na kuće koje su nekoliko metara ispod razine pruge, počela slijevati kiša koja prijeti njihovim objektima koji su stradali i tijekom potresa, a kako kažu sestre Štengl, u kvartu više kuća ima žutu naljepnicu, uključujući i njihovu.

– Ja se već četiri godine svaku večer prije spavanja zabarikadiram, zatvorim dupla vrata i još cijele noći imam upaljenu klimu samo kako ne bih čula kočenje i brzu vožnju ZET-ovaca, a kamenje s tračnica zbog kojeg tramvaj svaki put preskoči kad pređe preko njega, redovito s lampom i metlom u ruci čistim svake noći prije spavanja, objašnjava Mirjana Štengl i dodaje kako je svaki prolazak tramvaja ispred njihove kuće kao novi potres.

– Uz buku koju doživljavamo cijelo vrijeme, oduzimanje terena i slijevanje vode koja zbog nedostatka drenaže ispod te betonske grdosije nema kamo protjecati, ali uz to i vozači su jako bezobrazni i voze prebrzo, prepričava zabrinuto Mirjana Štengl koja je zbog neprilagođene brzine vozača već bezbroj puta kontaktira ZET ali i policiju. Dok iz ZET-a uglavnom ignoriraju upite građana, policija uvijek pristojno intervenira, kako kaže Štengl. Njih kontaktira toliko često da ju ondje svi već znaju i samo pošalju upozorenje ZET-u pa vozači nakratko opet voze po propisima.

– U ovoj cijeloj priči jedino je policija napravila veći pomak u rješavanju ovog problema jer poslije svakog mog poziva kontaktiraju ZET kako bi upozorili vozače na brzinu kojom voze na toj liniji. Nakon intervencije iz policije ZET je postavio table na kojima stoji da je dopuštena brzina za tramvaje 20 km/h prema dolje i 25 km/ na sat u suprotnom smjeru jer tramvaj prema gore ipak mora malo više povući, kaže.

Puno vozača i dalje prebrzo prolazi tramvajskom prugom koja se nalazi na udaljenosti od jedan metar od ulazne ograde sestara Štengl. Dubravka i Mirjana govore kako su s puno vozača ostvarile prijateljski odnos jer se pojedinci trude shvatiti kako je to živjeti u njihovoj koži. S druge strane, postoje oni koji ni tijekom noći kad nema putnika koji se voze na ovoj liniji, ne žele smanjiti brzinu, a time i količinu buke koju proizvodi tramvaj.

– Dvaput sam stala pred tramvaj i stajala ondje dok nije stigla policija kako bi konačno netko postao odgovoran za ponašanje vozača koje nije nikako regulirano, kaže Štengl kojoj su iz ZET-a odgovorili da se vozači putem tiskanih, posebnih brošura upozoravaju na potrebe smanjenja brzine na određenim dijelovima tramvajske pruge, uključujući i spornu dionicu.

– Gospodin koji vozi ovdje već niz godina i za kojeg mogu reći da je posve korektan, kaže da se trudi suosjećati s nama i svaki put kad prolazi pokraj kuća samo zamisli da on ondje živi. Rekao mi je kako bi se ovdje zapravo na najbrdovitijem dijelu trebalo voziti čak 10 km/h. Mi se nalazimo u zavoju i bojimo se izlijetanja tramvaja na naše domove, u jednom dahu prepričava Mirjana, nadodajući da su jednom prilikom vozaču otkazale kočnice te da se jedva zaustavio do okretišta.

Uz to, na ovoj liniji prometuju stari tramvaji koji često nisu u ispravnom stanju, a oni novi, niskopodni, kako smatraju dvije Štengl, preteški su za ovu prugu. No, prilikom konstrukcije pruge 2017. godine probušene su cijevi zbog čega je susjedstvo ostalo bez vodovodnih i kanalizacijskih cijevi koje nisu nikada vraćene zbog čega Mirjana i Dubravka svoj voćnjak još uvijek ne mogu napajati vodom.

– ZET-u, policiji, gradonačelniku i predsjedniku sam pisala još kao građanka, no otkad je došla nova vlast, a iza mene sad stoji i mjesna zajednica, mislim da stvari laganim korakom idu prema naprijed. Novi je gradonačelnik moje upite proslijedio ZET-u i smatram da ova borba nije uzaludna, govori mlađa sestra Štengl koja je od ZET-a zatražila uvođenje dva mala niskopodna tramvaja pogodna za brdsku prugu, vraćanje zemlje kao podloge ispod tračnica te ukidanja noćne tramvajske linije kojoj bi zamjena bilo uvođenje noćne autobusne linije, iako su na zahtjev o uvođenju autobusne linije umjesto noćne tramvajske linije 33, pokretači inicijative dobili negativan odgovor od predsjednice Uprave ZET-a Ljube Romčević-Žgele.

Ona navodi kako to nije moguće jer bi se negativno odrazilo na kvalitetu usluge prijevoza, spominjući desetak putnika koji se voze tom linijom tijekom noći. Mirjana Štengl to smatra suludim jer je više puta provjeravala noćne tramvaje koji se uglavnom voze prazni te smatra kako nitko od nadležnih sigurno nije brojio putnike koji se voze u tramvaju.

– U mjesni sam odbor ušla jer želim poboljšati zajednicu. Sad imam 68 godina, moja sestra ima 71, ali mi imamo uporne gene i želimo da svima oko nas bude bolje. Ako vidimo problem u bilo kojem kvartu u Zagrebu, poistovjetit ćemo se s ljudima koji ga imaju. Svi smo mi građani ovog grada i trebali bi se tako ponašati, govori Mirjana koja vjeruje u zelenu opciju novog gradonačelnika Tomaševića i samo čeka trenutak u kojem će se početi rješavati problemi i u njihovom kvartu.

Dotad, stanovnici Gračanske 9 i dalje će čekati da se nađe načina za smanjenje prijenosa zvuka i vibracija od betona ispod tračnica na najmanju moguću mjeru, da se pruga počne održavati kako šljunak ne bi letio na sve strane i razbijao stakla na prozorima. Također, još uvijek se čeka na čišćenje kanala, obrezivanje drveća i košnju trave, ali i pravilnu drenažu ispod tračnica koja će spriječiti otjecanje vode i potkopavanje već potresom pogođenih kuća koje na sebi imaju žutu ili crvenu naljepnicu, piše Jutarnji.