Bitna sam kao i ON: Seksualno uznemiravanje na internetu …

FOTO: PIXABAY/ILUSTRACIJA

Tema seksualnog uznemiravanja i nasilja na internetu izuzetno je kompleksna i traži rješenje, u smislu da jednog dana taj digitalni prostor koji je sve maliciozniji postane siguran za korisnike. Međutim, realnost za sada ipak govori da će biti potrebno vrijeme kako bi se našlo takvo rješenje, jer previše je čimbenika koji utječu na ovu pojavu. Samo pandemija COVID-19 kojoj svjedočimo posljednje dvije godine pokazuje povećanje prevladavajućih oblika internetskog uznemiravanja.

Stručnjaci upozoravaju kako nasilje nad ženama na internetu ne predstavlja zasebnu pojavu, u odnosu na nasilje u stvarnom svijetu, već cjelinu, što, ako povučemo paralelu sa zajedničkim obilježjima, stoji. Međutim, virtualni prostor je puno ekstenzivniji i podložniji seksualnom uznemiravanju, i nije samo vezan za prijatelje, poznanike, partnere ili nama bliske ljude već i za nama nepoznate osobe koje mogu seksualno uznemiravati, kroz rodno uvjetovano vrijeđanje, slanjem uvredljivih poruka, erotskih slika, pornografskih sadržaja, kroz ponižavanje žena zbog njihove seksualnosti, prisiljavanje žrtve na gledanje pornografskog materijala….

Društvene mreže postale su globalna platforma s potencijalno značajnim gospodarskim i društvenim posljedicama. Prostor svojevrsne anonimnosti, skrivenosti iza optičkih vlakana, „izvrstan“ je poligon za manipuliranje i nanošenje štete drugima i s mogućim posljedicama na njihovo mentalno zdravlje. Prostor gdje, s druge strane svi žele biti vidljivi, gdje nedostaje diskrecije i intime, gdje je sve više skeptika s liberalnim svođenjem ljubavi na trenutno zadovoljstvo. I nije važno radi li se o muškarcima ili ženama. Štoviše, ponekad se čini da su žene preuzele primat u savezu liberalizma i hedonizma. Nude se za telefonske bonove, imaju svoju tarifu, plaćaju usluge sexa, eksplicite pokazuju svoju seksualnost… Muškarci „uletavaju“ s nekim formalnim pozdravima da bi samo nekoliko sekundi poslije izravno ponudili seks, poslali fotografiju svog spolovila, pornografske sadržaje..Javljaju se i razočarenja jer čovjek je biće koje očekuje da će se nešto lijepo dogoditi. Ruši se i dostojanstvo prevarama, manipulacijama, i u osnovi ne možemo govoriti o nimalo benignoj stvari jer nikada ne znate tko je preko puta i koliko je taj netko emotivno zreo i stabilan.

Niti mediji ne pomažu rješavanju ovog problema jer kad gledate Reality showove, isti su sami po sebi davno postali kultura liberalizma ili nihilizma koji govori o stvaranju novog, oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja, i u kojem je osigurana prednost individualne slobode nad svim oblicima kolektivnih sveza. Koji ne rade u interesu javnosti, posebno djece koja nisu zaštićena od sadržaja neprimjerenih njihovom uzrastu.

O čemu se zapravo radi? Radi li se o oslobađanju čovjeka od stoljetnih naslaga morala i tradicije i njegovoj izgubljenosti. O raspaljivanju ljudske žeđi za kidanjem svih okova i ustupanja prostora atmosferi sladostrašća koja otkriva nove oblike i prikriva se imenom neke božanske ljubavi. O životnim stilovima koji se nude pojedincu, ali njihov osobni izbor prepušten je, zapravo vlastitim dispozicijama, nerijetko pogrešnim. O slobodi koja nam je dana kroz virtualni svijet, bez odgovornosti za sebe i drugog čovjeka.

Dakle, prije nego govorimo o seksualnom uznemiravnju i nasilju na internetu, uključujući i žene moramo uzeti u obzir sva društvena kretanja i promjene koje su dovele do drugačijih vrijednosnih okvira koji utječu na ovu pojavu.

Za opasnost virtualnog zlostavljanja moglo bi se reći da leži u zatiranju samog izvora te u raspodjeli odgovornosti. Naime, u slučaju dijeljenja neželjenih seksualnih sadržaja, povećava se baza korisnika, zatire se sam izvor, a odgovornost se raspodjeljuje. Na taj način kod zlostavljača se stvara osjećaj moći da mu nitko ništa ne može pa i sami napadi vremenom postaju sve eksplicitniji, drskiji i beskrupolozniji. Primjera radi, u porastu je broj internetskih stranica koje dijele pornografske sadržaje i na kojima korisnici uz slike mogu objaviti i osobne podatke kao što su adresa žrtve, podaci o poslodavcu i poveznice na internetske profile žrtve. Ili ljudskom razumu nepojmljivo prenošenje uživo silovanja putem društvenih mreža. Prema podacima EIGA u 2017. godini zabilježena su dva takva slučaja čije je silovanje prenošeno na internetu uživo putem funkcije „Facebook live”, jedan u Švedskoj, drugi u SAD-u.

Dostupna istraživanja pokazuju da su žene češće žrtve određenih oblika nasilja na internetu, u odnosu na muškarce. Ovakava slika koja se samo prelijeva iz stvarnog života, gdje muškarci još uvijek nastupaju s pozicije moći, otvara i druga pitanja povezana sa socijalnom psihologijom, psihologijom ličnosti, prisutnim frustracijama spram žene, no otvara i vrlo važno pitanje dostojanstva, od ontološkog, rođenjem do moralnog i etičkog. Pitanje koje bi trebalo biti više zastupljeno u političkim raspravama jer ako ne razumijemo da je muško dostojanstvo povezano s tim da se i ženama u istoj mjeri prizna dostojanstvo tada, uistinu puno toga ne razumijemo.

Kada govorimo o seksualnom uznemiravanju isto je povezano i sa zapošljavanjem, i nerijetko dovodi do toga da žena izgubi posao. U još uvijek uvriježenoj kulturi gdje je žena kriva i kad je žrtva seksualnog nasilja ova činjenica, iako je u potpunosti neprihvatljiva, ne čudi.

Europski institut za ravnopravnost spolova u svom istraživanju navodi kako nasilje nad ženama i djevojkama na internetu još uvijek nije u potpunosti konceptualizirano ni pravno uređeno na razini EU-a te da su podaci policije ili pravosuđa o ovoj pojavi oskudni, s obzirom da u većini država članica oblici nasilja nad ženama i djevojkama na internetu nisu kriminalizirani. Drugi problem je što u državama članicama koje kriminaliziraju ovu pojavu, raspoloživi rezultati istraživanja nisu razvrstani prema spolu žrtve i počinitelja ni prema odnosu između njih, što ograničava korisnost podataka. Nadalje, istraživanje otkriva da sektor kaznenog pravosuđa ne čini dovoljno za žene i djevojke koje su žrtve nasilja na internetu. Na primjer, u prvih šest mjeseci nakon kriminalizacije osvetničke pornografije, u Ujedinjenm Kraljevstvu prijavljeno je 1 160 slučajeva, od čega 61 % prijava nije rezultiralo daljnjim postupanjem protiv navodnog počinitelja.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj internet koristi 82% stanovništva, dok je kod djece i mladih taj postotak još izraženiji, čak 99%. Prema istraživanju Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje o digitalnom nasilju u partnerskim vezama mladih na uzorku od 458 učenika i učenica srednjih škola iz različitih dijelova Hrvatske putem online upitnika, 72 % djevojaka bilo je izloženo online seksualnim komentarima vezanim uz njihova tijela, dok je 9 % bilo izloženo ucjenama seksualne prirode (‘objavit ću ti fotke ako ne’…), a 7 % djevojaka su imale iskustvo da im je partner objavio fotografije ili videa koje su privatno poslale. Ispitivanje je pokazalo i rekacije mladih na osvetničku pornografiju; zabrinutost za žrtvu je pokazalo 44 % djevojaka, a od učenika samo njih 19 %, 20 % učenica te 26 % učenika je smatralo kako je žrtva trebala znati da će se to dogoditi, što je zabrinjavajući podatak.

Opseg seksualnog zlostavljanja putem interneta i na društvenim mrežama je teško procijeniti, posebice kada se u obzir uzme pretpostavka da u svijetu postoji oko 100.000 Internet stranica na kojima se nalaze sadržaji koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece (MUP, 2017, Publikacija nastala u sklopu projekta #sherajmoodgovorno, Ženska soba). Hrvatska ima riješene zakonodavne okvire i, iako smo nerijetko skloni kritici primjer je dobre prakse kada govorimo o Kaznenom zakonu koji sankcionira seksualno uznemiravanje, i seksualno nasilje svake vrste. Pružanje podrške, savjeta i pomoći žrtvama organizirano je uspješno preko organizacija civilnog društva te državnih institucija.

Zaključno, rješavanje virtualnog nasilja pa tako i seksualnog nasilja je globalni problem s kojim se neminovno i Hrvatska susreće, i koje traži, prije svega volju, sustavan rad i sinergiju svih relavantnih aktera. Prostor za poboljšanje slike virtualnog zlostavljanja uvijek postoji i može se naći i u zakonu i njegovim odredbama koje kriminaliziraju osvetničku pornografiju, kako su to već učinile zemlje poput Francuske, Njemačke, Malte.. Pristup internetu trebaju imati svi, i izuzetno je važno tražiti rješenje kako bi se osigurala sigurnost. Žene su vremenom mobilizirale internet kao moćnu snagu za demonstriranje razmjera seksualnog nasilja, za osporavanje njegove trivijalizacije i normalizacije te za pristup oblicima pravde koji su im uskraćeni kroz formalne strukture. Potrebno je prepoznati ulogu digitalnog prostora u promjeni načina na koji stvaramo, unosimo i distribuiramo informacije te razmotriti implikacije za korištenje internetskih prostora za okončanje nasilja nad ženama. Kontinuirano educirati i podizati razinu svijesti o štetnosti kulture koja ženu, iako je žrtva okrivljava, posebno kada se radi o slučajevima takozvane osvetničke pornografije koja se distribuira bez pristanka jedne strane i koja dehumanizira osobu i nanosi joj veliku štetu. Ovo čemu sada svjedočimo nije dobro, posebno za djecu i mlade. Uz sve benefite koje internet donosi, žive u svijetu opasnosti kojoj se nerijetko i sami izlažu, nesvjesni iste. Sve je povezano, sve je uzrok i posljedica i selektivno rješavanje problema neće dovesti do onoga što hoćemo ili očekujemo pa tako ni do osiguranja da virtualni svijet postane mjesto oslobođeno od bilo kakvog nasilja i uznemiravanja pa tako i seksualnog.

Piše Snježana Nemec/demosmedia

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE