Maturant Ekonomske škole Vukovar i dobitnik nagrade ‘Luka Ritz’ za promicanje tolerancije i škole bez nasilja David Mrđanov jedan je od izvrsnih i uspješnih Vukovaraca koje je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava primio u svoj ured počekom lipnja. Objavio ZAGREB.INFO

Kako piše Dnevno.hr u svom specijalnom izdanju povodom obljetnice pada Vukovara, David se tom prilikom zahvalio svim ljudima i okolini koji su svojim utjecajem oblikovali ga u osobu kakva je danas.

“Zahvaljujući svim ovim ljudima, sada sam tu gdje jesam, stojim iza svojih djela, kao i nagrada koju sam dobio”, rekao je David obećavši kako će svojim radom dokazati da mu je nagrada uručena s dobrim razlogom.

Inače, dobio ju je zbog sudjelovanja u projektima vezanih uz nenasilje, mirotvorstvo, te upoznavanje novih kultura i običaja. Pored toga, član je brojnih udruga i kulturno umjetničkih društava. Kako stoji u obrazloženju nagrade: “David je uključen u brojne školske i izvanškolske aktivnosti, inicira i potiče druženja i suradnju svih učenika škole, te sam oko sebe okuplja talentirane učenike, ali i potiče i sve ostale da daju svoj doprinos”.

Želja bez djela je pusta

Za nagradu su ga prijavili profesori (za koje David smatra da su puno više od pukih prenositelja znanja), a kako je rekao Dnevnom.hr, David voli misliti i da je nagradu dobio i zbog same sličnosti s Lukom Ritzom. Naime, pokojni dečko iz Zagreba koji je brutalno ubijen u uličnom nasilju i sam David vole rock glazbu, cijene ljudski život te posjeduju nadu u zajednici u kojoj žive. Ipak želja bez djela je pusta želja, pa David dodaje kako navedene sličnosti ipak nisu dovoljne za primitak nagrade.

“Doslovno sam se dao školi, svojim duhom, energijom, trudio sam se uljepšati je, napraviti klubove, aktivnosti, obogatiti programe, usmjeriti moje ‘školske’ prijatelje; unijeti osmijeh na bol, makar samim mojim osmjehom”, prepričao je David svoje aktivnosti.

“Rekao bih da ova nagrada meni predstavlja konačno priznanje zajednice, okoline, svemira, da nije uzaludan napor, kritika, naivnost koju sam nosio sa sobom u ranijim danima dok sam se još tražio i u tom traženju trudio učiniti lijepo, samo nešto lijepo. Duh mi je s vremenom počinjao slabiti, kako je bilo naporno od strane zajednice i povećanja obaveza, počeo sam manje davati, ali ova nagrada mi je povratila svu strast i energiju koju sam nosio sa sobom i davao je u dobro, barem dobro koje sam ja vidio”, dodao je David, te rekao kako nagradu nosi s ponosom, kao simbol svega iza čega je Luka stajao.

Nasilja ima u svakom gradu

Svoj rodni Vukovar opisuje kao grad s drukčijom energijom, koji je drukčiji od drugih gradova koji, pak, isto imaju neku svoju energiju. Svi su mu gradovi lijepi, ali činjenica da je u Vukovaru rođen i odrastao, ipak je dovelo do jednog posebnog odnosa između maturanta i rodnog mu grada.

“Svaki grad je prelijep, i ispunjen svojim krasotama i pričama, pričama iz davnina”, objasnio je David.

Isto tako, dodao je, nasilja ima u svakom gradu, pa iako je uvjeren da ga se može smanjiti, ipak ga se ne može potpuno iskorijeniti.

“Možemo smanjiti postotak nasilja, maltretiranja u našoj zajednici kao što su to učinile neke naprednije zemlje. Postoje pametniji ljudi od mene koji bi rekli da je povećavanje statusa obrazovanja ključna stvar. Ja bih radije rekao da je potrebno ‘osvijestiti’ okolinu u kojoj živimo. Osvještavanje o kojem govorim nikako ne smije biti nasilno jer upravo je to jedno od nasilja koje želimo spriječiti. Osvijestiti je najbolje mlade, na njih, odnosno na nas se najviše može utjecati”, tvrdi David Dnevnom.hr.

Međunacionalna ljubav protiv netrpeljivosti

Kod Vukovara se, zbog ratnih i drugih okolnosti, ističe nasilje i netrpeljivost na nacionalnoj osnovi. Iako David smatra kako su se stvari popravile i danas je stopa takvog nasilja manja, ono ipak i dalje postoji u Vukovaru. Uzrok tome nalazi u kućnom ili uličnom odgoju punom mržnje i prijezira, pa čak i straha od nepoznatog koji je prikriven bijesom i nasiljem. Zaključuje kako djeca koja maltretiraju druge na nacionalnoj osnovi jednostavno nisu imali nekoga tko bi ih naučio bolje.

“Najbolji lijek za nacionalno zlostavljanje su međunacionalne ljubavi, druženja. Kada se družimo i kada si međusobno damo šansu, onda shvaćamo kako uistinu nismo drugačiji, nikome na čelu ne piše nacija”, dao je David rješenje tog problema.

Jedan primjer gdje međunacionalne ljubavi obaraju netrpeljivost je udruga Europski dom Vukovar, jedna od organizacija i udruga u kojima David volontira.

Posebnost udruge je što organizira kamp gdje vukovarska djeca upoznaju svoje vršnjake iz Srbije i Bosne i Hercegovine, te razmjenjuju svoja iskustva. Polaznike je kamp uspio dirnuti, potaknuti na razmišljanje i razvijanje mirotvornog duha.

“I ja sam bio sudionik toga kampa, tamo smo međusobno razmjenjivali priče o tome što se događalo kod nas i što se sada događa, govorili smo si da li je naša okolina prihvatila što se dogodilo i nastavila sa životom ili se i dalje vuče i nas guši sa sobom”, prepričao je David. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA