U svijetu je preko 4000 atomskih bombi spremno za lansiranje, a neke su i u susjedstvu. U slučaju nuklearnog rata, evo koja država će izdominirat

foto: pexels

Globalna pandemija, zbog koje se svjetski BDP u 2020. smanjio za 4,4 posto, nije negativno utjecala na kolektivno globalno naoružavanje. Štoviše, prošla godina je donijela nove rekorde u visini vojnih budžeta, koji su se popeli na 1.981 milijardu dolara, što je realno povećanje od 2,6 posto u odnosu na 2019. godinu. Od tog iznosa SAD sam zauzima 39 posto. Druga je Kina sa 13 posto, a na trećem mjestu je Rusiju preskočila Indija. Velika Britanija je peta. Temom se bavi SLOBODNA DALMACIJA

Što se tiče omjera vojnog budžeta i ukupne proizvodnje država tj. bogatstva kojeg se vlade, u ime naroda, odriču kako bi kupile polovne avione, sagradile vozila za razaranje gradova ili preusmjerile istraživanja protiv raka u sastavljanje oružja masovnog uništenja; tu prednjači klero-diktatura Saudijska Arabija sa 8,4 posto BDP-a. Slijedi Izrael sa 5,6 posto što je, za zemlju koja praktički nije prestala ratovati od 1948., potpuno razumljivo. Odmah ispod toga su, jasno, i dva vječna rivala: Rusija (4,3) i SAD (3,7).

Što se tiče onog najučinkovitijeg oružja – nuklearnog – valja primjetiti da je u cjelini ispoštovan Sporazum o smanjenju arsenala nuklearnog naoružanja inicijalno potpisan u Pragu 2010. godine. Po njemu je, u domeni nuklearnih bojnih glava na instaliranim interkontinentalnim balističkim raketama tj. spremnih za međunarodno lansiranje, limit 1.550 (s tim da se svaki teški bombarder računa kao jedna glava). Rusija je, po ovom pitanju, na zadovoljavajućih 1.456, a Amerika je nešto opuštenija sa 1.357. No, ukupni broj bombi je puno veći. Konkretno, početkom 2021. je Rusija raspolagala s nekih 6.257, a SAD s 5.600 komada. Navodno su, proteklih mjeseci, znatan broj tih plodova ljudske ingenioznosti – rastavili.

Kina, koja se nameće kao ‘novi klinac u gradu‘, prijeti s 350 komada, a Francuska i Velika Britanija su uobičajeno kompetitivne, s 280 tj. 225 bombi. Sličan uzorak prate i Pakistan i Indija koje vode mrtvu trku; 165 naprama 160. Ti, kako to često biva, neprijateljski susjedi i države čije građanstvo ima jedne od najgorih standarda življenja na svijetu se, izgleda, vode onom Gandhijevom ‘siromaštvo je najgori oblik nasilja‘ pa se, tu i tamo, počaste moralno čišćim nasiljem – onim nuklearnim.

Agresivan je i Izrael, iako to neće priznati (od 1966. posjeduje ‘primitivno, ali isporučivo‘ nuklearno oružje, ali tvrdi da će ga osposobiti samo ako to prvi napravi neki od njegovih ‘dragih‘ susjeda). Pretpostavlja se da je ova državica, koja je dva i po puta manja od Hrvatske, pradomovina 90-ak bojnih glava; kojima bi mogla, mnogo puta, sravniti ‘svetu zemlju‘ sa zemljom (uključujući međunarodno nepriznate vojno okupirane teritorije). Kim Jong-un se također zabavlja s nekakvim raketicama. Iako drugi nisu uspjeli vidjeti njegove igračke, sumnja se da ih ima oko 45. Irak, iako ga je Amerika zbog toga upravno-ekonomski-socijalno razorila, nema nuklearno oružje.

Zanimljivo je i da je SAD ostavila dio svoj nuklearnog arsenala na ‘čuvanje‘ svojim vojno-obrambenim partnerima. Tako je Turska dobila 50, Italija 40, a Belgija i Nizozemska po 20. Pomalo bizarno, ali Pentagon je Njemačkoj, važnoj NATO saveznici, ponudio svega 20 nuklearnih glava; kao i znatno manjim zemljama beneluksa. Nije za isključiti da je to zbog straha od kontroverznih germanskih ratnih navika. Svakako, bombe je nemoguće aktivirati bez američkih šifri pa će svaki masovni atentat trebati dočekati dopuštenje ‘svjetskog policajca‘.

I dok svjetskim ministarstvima obrane još nitko nije javio da na svijetu ne postoji nijedno ministarstvo napada, Rusija i SAD se, još od hladnog rata, natječu u razvijanju i gomilanju naoružanja. Iako imaju, otprilike, istu količinu nuklernog oružja, ono ima različitu strukturu. Američko rukovodstvo je tako jako zabrinuto zbog toga što Washington zaostaje za Moskvom u području stvaranja perspektivnih nuklearnih raketnih sustava. SAD je, dok je vježbao mišiće na afganistanskom i iračkom stanovništvu, podcijenio ruski vojni potencijal. Pentagon je protekla dva desetljeća većinu trošio na uvođenje vojne demokracije u zemlje sa značajnim naftinim i opijumskim zalihama, ali se nakon redukcije tih aktivnosti vojno-industrijskog kompleksa situacija počinje naglo mijenjati. U ‘obrambenom‘ proračunu SAD-a za 2022. financijsku godinu planirano je izdvajanje značajnih novčanih sredstava za razvoj novog pa i nuklearnog naoružanja.

Ruski najbolji znanstvenici su uložili sav svoj trud i znanje kako bi svojim sugrađanima podarili raketni sustav RS-28 ‘Sarmat‘. Ovaj stacionarni nuklearni raketni sustav kopnenog baziranja u podzemnim silosima s teškom interkontinentalnom balističkom raketom na tekuće gorivo dolazi kao zamjena sovjetskom ‘Vojvodi‘ koji još uvijek stoji u arsenalu Strateških raketnih trupa te je i dalje na raspolaganju za pretvaranje u prah tisuća protivničkih vojnika. Sarmat ili ‘Sotona 2‘ je poseban po tome što može napasti neprijateljski teritorij suborbitalnom putanjom preko Zemljinog Južnog pola. Ako je cilj razaranja neki grad u SAD-u, onda će udar moći izvršiti, recimo, iz pravca Meksičkog zaljeva, gdje Amerikanci nemaju postavljene sustave proturaketne obrane. 

Za nuklearnu mornaricu Rusije izuzetno veliki značaj ima razvoj oceanskog višenamjenskog sustava ‘Posejdon‘, zasnovanog na primjeni autonomnih podvodnih aparata na nuklearni pogon. Vrijeme koje ti aparati mogu provesti pod vodom praktički je neograničeno i zato oni mogu demolirati jurišne grupe neprijateljskih brodova zajedno s nosačima aviona i to u svim pravcima. Također mogu sravniti sa zemljom objekte obalne infrastrukture na interkontinentalnoj distanci. Brzina kretanja takvog aparata na termonuklearni pogon često dostiže 200 km/h. U ovom trenutku nosač aparata spomenutog tipa je nuklearna podmornica za posebne razaračke namjene K-329 ‘Belgorod‘.

Rusko nuklearno zrakoplovstvo razvija niskoleteću krstareću raketu ‘Burevestnik‘ na nuklearni pogon koju radari teško detektiraju. Njen domet je praktički neograničen i tim pogubniji, a u letu nosi termonuklearnu bojnu glavu. Njena brzina je manja od brzine zvuka, ali će zato ova krstareća raketa moći zaobilaziti područja u kojima bi je mogli presresti sustav neprijateljske proturaketne i protuzračne obrane, prenosi Russia Beyond

U svijetu ne postoje projekti koji bi se, u ovom trenutku, mogli mjeriti sa ovim zastrašujućim ruskim naoružanjem, zbog čega su Pentagon i cijela američka administracija izloženi salvi kritika onih koji se vode krilaticom ‘napad je najbolja obrana‘. Međutim, Amerika, iako je pionir u nuklearnim genocidima, neće moći brzo uspostaviti ravnotežu s Rusijom u pogledu atomskih snaga, jer je za stvaranje sličnih sustava, osim značajnih financijskih ulaganja, potrebno i dosta vremena.

Washington očito najveću pažnju posvećuje pomorskoj komponenti nuklearnih snaga budući da je tu u bitnoj prednosti po broju raketnih podvodnih krstarica i broju balističkih raketa u njima. Konkretno, nuklearna podmornica s raketama tipa ‘Ohio‘ raspolaže sa 24 komada ovog oružja za masovno uništenje, dok ruska podmornica ‘Borej‘ ima samo 16 takvih. Moskva se, u drugu ruku, orjentira na rat na kopnu. Njene Strateške raketne trupe raspolažu sa raketnim sustavima koji se baziraju kako u ukopanim silosima, tako i na pokretnim kopnenim lanserima. 

Svakako je, s ovolikom količinom oružja masovnog uništenja, dobra vijest da, ako počne treći svjetski rat – neće baš dugo trajati. Vijedt je na LINKU

DEMOS MEDIA