Prof. dr. sc. Matko Marušić, profesor emeritus i dugogodišnji nastavnik imunologije i fiziologije na Medicinskim fakultetima u Splitu i Zagrebu, apsolutno je potreban znanstvenik u pandemijskoj krizi koja je snašla cijeli svijet. Na području imunologije on je i danas među dva posto najboljih svjetskih znanstvenika sa 214 objavljenih radova u najrelevantnijim znanstvenim časopisima! Upravo ovih dana vode se žestoke rasprave – na rubu sukoba – a s malo znanstvenih činjenica: o cijepljenju, uvođenju covid-potvrda, pa čak i o stavu Katoličke crkve prema pandemiji. Mnogim hrvatskim građanima istječe šest ili više mjeseci od cijepljenja i zbunjeni su kakofonijom u javnom prostoru, primiti treću dozu ili ne, što s djecom i studentima, kakva je učestalost nuspojava… Profesor Marušić stručnjak je s 45 godina znanstveno-istraživačkog iskustva s tog području, a u uvodu razgovora za ‘Slobodnu’ poželio je podsjetiti čitatelje na tri ključne od opasnosti Covida-19. Intervju donosi SLOBODNA DALMACIJA

– Pod jedan, neki oboljeli umru, otprilike njih 0,5 posto do 3,5 posto. O smrtnosti od Covida postoje različiti podaci, ali najjednostavnije je usporediti ukupan broj oboljelih i umrlih od Covida u svijetu, jer se ti podaci (brojevi) često donose na televiziji. Iz njih proistječe da je smrtnost od Covida između 3 posto i 4 posto. U postocima to izgleda malo ali u stvarnosti to znači da na milijun onih koji su dobili Covid umre njih oko četrdeset tisuća!

Drugo, u epidemiji dolazi do prenaprezanja zdravstvenog sustava. Zbog velikog broja bolesnika koji trebaju bolničko liječenje – liječnike, sestre, tehničko osoblje, prostor, kisik, dišnike i ostalu opremu, te lijekove – zdravstveni sustav postaje preopterećen i zatajuje. Pate svi kojih se on tiče: osoblje mora previše raditi, bolesnici s Covidom ali i s drugim bolestima ne dobivaju primjerenu skrb, a društvo, dakle država i građani, troši golem novac.

I treće: zatvaraju se tvornice i poduzeća da bi se smanjilo širenje zaraze. To je karantena poput one koju smo imali u prvoj polovini godine 2020. godine. Zbog toga siromaše i pojedinci i društvo, a neki potpuno ostaju bez prihoda. Nakon što je cjepivo postalo dostupno u 2021., upravo su Covid-potvrde spasile gospodarstvo – jer cijepljeni rade. Stide li se pritom oni koji se nisu cijepili što ne mogu raditi, bilo zato što su na bolovanju ili zato što bez Covid-potvrda ne mogu raditi?

Pokušava se razlikovati umiranje ‘s Covidom’ i ‘od Covida’? – Neki pametnjakovići tvrde da se ne može znati je li bolesnik umro od Covida ili s Covidom, dakle od druge bolesti u vrijeme dok je imao Covid. To pitanje nije bitno za borbu protiv Covida. Prvo, u osobe koja ima neku tešku bolest, Covid može biti ‘jezičac na vagi’ koji će ga odvesti u smrt. Upravo zato se ozbiljno bolesni moraju prvi cijepiti! Dalje na to pitanje odgovara epidemiološki pojam ‘višak smrtnosti’ što je aritmetička razlika između broja umrlih, u godini dana, prije pojave Covida i u vrijeme pojave Covida. Ta razlika postoji u svim zemljama koje je pandemija dohvatila – više je umrlih u vrijeme pandemije.

Mnoge zbunjuje što cijepljeni mogu dobiti Covid i prenijeti virus?

– Mogu. Nikakvo cijepljenje ne može spriječiti da netko zaražen čovjeku ne prenese virus. A cijepljena osoba može virus prenijeti drugima u otprilike tri dana dok ga njezin imunosni odgovor ne uništi, iako se i to zbiva rijetko i teško jer se u cijepljenih virus ne razmnoži u velike brojeve. No ipak se, i za tu razinu sigurnoSti, i cijepljenima preporučuju maske, higijena i razmak. No učestalost obolijevanja cijepljenih, kao i prijenos virusa s njih na druge ljude, mnogo su manji nego u necijepljenih. Zato je taj ‘argument’ u svojoj biti nestručan i nepošten.

– Razlika je u imunitetu stečenom cijepljenjem i preboljenjem?

U oba slučaja stanična imunost ostaje snažna i kad protutijela nestanu. Preboljeli imaju jaču i dugotrajniju imunost nego cijepljeni jer je njihov organizam došao u dodir s više dijelova virusa (epitopa) nego li u slučaju cijepljenja. Epitopi su najmanji dio bjelančevine koje imunosustav može prepoznati i na njih reagirati, pa on pri zarazi reagira na epitope cijelog virusa, a pri cijepljenju samo na one koji su na virusnoj „bjelančevini S“, „trnu“ (šiljku) kojim se virus veže na čovjekove stanice; u cjepivu (RNA) prenosi se u osobu koju se cijepi samo informacija o epitopima na bjelančevini S. Slikovito rečeno, u slučaju otpornosti zbog zaraze imuni sustav ‘puca iz više topova’ nego nakon cijepljenja.

Jesu li opasnosti od cijepljenja prevelike? Koliki je rizik?

– Cijepljenje nije opasno! U najgorem slučaju, koliko sam se mogao informirati, umre jedan od dva milijuna cijepljenih. Svatko se ima pravo bojati da to može biti on ali kad već govorimo o strahu, taj bi se onda oko 80.000 puta više trebao bojati da će umrijeti od Covida!

Jedina stvarna opasnost je anafilaktički šok. Zato se traži da cijepljeni 15 minuta ostanu u blizini mjesta cijepljenja, jer se ta pojava suzbija jednom jedinom injekcijom koja postoji na mjestu cijepljenja. Ako se anafilaktički šok ne razvije unutar 15 minuta nakon cijepljenja, neće se ni razviti.

Svrbež i crvenilo na mjesta uboda, prolazne glavobolje, bolovi u mišićima i temperaturice koje se pojavljuju u vrlo malog dijela cijepljenih nisu vrijedni straha, čak ni spomena.

Odakle onda takav strah prema cjepivima?

– Ljudi danas jako dobro žive i ne žele bolest, ne žele lijekove, bolnicu ni doktore, a zbog obijesti i krivog razumijevanja ljudskih prava (tzv. ‘moja sloboda’) ne prihvaćaju odgovornost ni za sebe niti za druge. Zbog istih razloga brzo se gube pristojnost i disciplina, a raste prezir prema autoritetima – ne sluša se i ne poštuje ni vrhunske znanstvenike, pa ni samog Papu. U toj nesretnoj situaciji pseudointelektualci iskorištavaju strah i zbunjenost ljudi i šire poluistine da bi se prikazali mudrim. A ta će ‘mudrost’ mnoge lakovjerne odvesti u tešku bolest ili smrt.

– A priča o mijenjanju DNK, čipovima, masovnim umiranjima od cjepiva? Čini se da svatko poznaje desetero koji su umrli odmah nakon cijepljenja, a ne poznaje nikog tko je preživio?!

Nema ni teorije niti poznate prakse da RNA iz cjepiva može promijeniti primateljev DNA. To govore slabo obrazovani ljudi koji misle da su obrazovani, iako malokad znaju razliku RNA i DNA. Ne postoje masovna umiranja od cjepiva. Umre oko jedna osoba na dva milijuna cijepljenih. A i za te se otkrije da su umrli jer su imali neki vrlo specifičan i rijedak a neprepoznat poremećaj koji je prevagnuo o takvom ishodu. O ćakulama tko koga poznaje nemamo što razgovarati; to je za pazar. Cijeli intervju pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA