Koncesija za kakvu nitko nikad nije čuo nedavno je dodijeljena mladiću iz Segeta. Srećom, za tog ste mladića čuli, kao i za njegova oca, saborskog zastupnika HDZ-a, tako da ovaj članak neće ostati sav u upitnicima. Javlja SLOBODNA DALMACIJA

Mladiću je ime Marin Zulim, a ocu Vinko Zulim. Mladić je bio perspektivni nogometaš, igrao je praktički za sve mlade uzraste hrvatske reprezentacije, bio je i na Svjetskom prvenstvu U20 u Kolumbiji, imao je tek problem što kao napadač nikako ne može zabiti gol, a otac je bio segetski načelnik u čak sedam mandata – od 1993. do 2021. godine – a sada je predstavnik najveće hrvatske stranke u nacionalnom parlamentu, član njezina Središnjeg odbora kojemu niti jedna afera, a Google ih je pun, nije mogla nauditi, te jedan od najbližih suradnika predsjednika županijskog ogranka stranke Ante Sanadera.

A koncesija? Koncesija se odnosi na ispust za oborinske vode. Točnije, riječ je o “koncesiji na pomorskom dobru za posebnu upotrebu Marinu Zulimu iz Segeta Donjeg, Hrvatskih žrtava 22, na rok od 20 godina, za izgradnju oborinskog ispusta”, koju je na svojoj posljednjoj sjednici donijelo segetsko Općinsko vijeće.

Sukladno toj odluci, Marin Zulim Općini će plaćati godišnju naknadu od 1000 kuna.

Bilo je to 10. rujna i do danas nikome u Segetu nije jasno o kakvoj se koncesiji radi i čemu ona zapravo služi. Ni nama, iskreno, nije jasno. Nekoliko smo dana proveli pokušavajući dokučiti njezinu tajnu, no nismo uspjeli. Koncesija za “izgradnju oborinskog ispusta” ostala je misterij i stručnjacima. Od svih osoba koje smo kontaktirali, a kontaktirali smo i pravnike i građevinare i lokalne političare i djelatnike vodovoda, nitko nikad za takvu koncesiju nije čuo. Pa čak ni onaj koji ju je dodijelio. Stoga je najbolje da baš od njega krenemo.

UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ

Razgovaramo, dakle, s Ivom Sorićem, novim načelnikom Segeta, partijskim kolegom i nasljednikom Vinka Zulima te njegovom dugogodišnjom desnom rukom koji je do pobjede na svibanjskim izborima bio pročelnik općinskog Jedinstvenog upravnog odjela.

Neiskusnije čitatelje upozoravamo da je riječ o uznemirujućem sadržaju.

Gospodine Soriću, zašto ste se i u koju svrhu odlučili na dodjelu koncesije za izgradnju oborinskog ispusta?

– A mislin… kako sad to… Mogli ste se vi i malo bolje informirat.

Informirao sam se pa vas zato i zovem.

– Najlakše je mene zvat, a ne znat ništa o zakonima.

Na koji se zakon pozivate?

– Ništa ovde sumnjivo nema, baš ništa, u postupku je to bilo uvjetovano i mi smo tako napravili.

O kakvom postupku govorite?

– Ja govorin o zakonu

Spomenuli ste i postupak…

– Šta mene pitate, nisan ja stručnjak.

Načelnik ste, valjda znadete o kakvom je postupku riječ kad se već na njega pozivate?

– A šta ja znan, nisan sveznajući ako san načelnik. Ima taj neki postupak i mi smo to tako napravili.

Po zakonu?

– Aha.

A zašto koncesija, i to na 20 godina, a ne, recimo, jednostavna suglasnost da se taj ispust napravi preko pomorskog dobra?

– Ne znan… eto… Pitajte ured.

Koji ured?

– Pa taj… neki… koji se time bavi.

Općinski, županijski, čiji?

– Nama je Županija to prepustila jer je od lokalnog značaja, nemaju se tu oni šta mišat, dali su nam svoje mišljenje.

Što je od lokalnog značaja, ispust za slivne vode s privatnog građevinskog zemljišta?

– To se zove ispust za oborinske vode.

Ispričavam se, što je od lokalnog značaja, ispust za oborinske vode s privatnog građevinskog zemljišta?

– Uh… ja vama jedno, vi meni drugo.

Što gospodin kojemu ste dali koncesiju namjerava graditi pa mu treba ispust?

– Šta to mene pitate, pitajte njega.

Vi u odluci navodite kako mu dajete koncesiju u svrhu dobivanja građevinske dozvole?!

– E? I? Šta tu ima protiv zakona?

Ne znate, dakle, što će se graditi?

– Njegova je zemlja, neka radi šta oće.

Što Prostorni plan na tim parcelama predviđa?

– Uh… baš ste me se uvatili…

Je li moguće da ne znate?!

– Ne mogu ni ja sve znat.

Meni se čini da vi malo toga znate.

– Baš krasno s menon razgovarate.

Načelnik ste, godinama ste bili pročelnik, desna ruka bivšem načelniku, i tvrdite da ne znate što predviđa Prostorni plan u vašoj maloj općini?!

– Znan da je to građevinska zona.

Ali što je predviđeno za gradnju? Je li to stambena zona, turistička, mješovita, kolika je dopuštena katnost…?

– Uh… opet vi s toliko pitanja… Ne bi da ću se ja time bavit, struka se time bavi.

Znate li barem kojom je bojom u Planu obojeno to područje?

– Žutom.

Zašto Općina sama ne izgradi ispust kad je već proglašeno da je riječ o infrastrukturnom zahvatu od lokalnog značaja?

– Marin je podnio zahtjev, mi smo mu odobrili koncesiju jer mu je to bio uvjet za građevinsku dozvolu.

To znamo, nego zašto on gradi na pomorskom dobru, a ne vi?

– Ovo je samo privremeno, imamo mi plan za cilu obalu.

A do tada?

– Do tada svaki privatnik mora sam sebi izgradit ispust.

Koliko vam se privatnika još javilo sa sličnim zahtjevom?

– Uh… niko, Marin je prvi.

Znači, on će sam izgraditi objekt od značaja za cijelu općinu?

– E.

I još će vam svake godine za to plaćati?

– E.

Tko je odredio cijenu od 1000 kuna godišnje?

– Mi smo odredili.

Kako ste došli do tog iznosa, na osnovi kojih parametara?

– Uh… sad kako… Stvarno pitate svašta. Ne valja kad naplatimo, ne valja kad ne naplatimo.

Zašto koncesija nije, recimo, 10.000 kuna godišnje, ili zašto nije besplatna, kad već privatnik radi u korist cijeloga mjesta, i zašto je na samo 20 godina, što će biti kad istekne?

– Znate šta… stvarno nije u redu da ovako s menon razgovarate. Mi smo sve šta su od nas tražili napravili.

Tko je od vas i što tražio?

– Opet vi… Zakon jasno kaže kako se u ovome postupku radi.

Kako će izgledati taj ispust, u odluci piše da ide i u more?

– Mili Bože, šta vi sve pitate! Valjda će bit postavljene neke cijevi, ne bi da san ja stručnjak. Najvažnije je da na pomorskome dobru nikakve gospodarske namjene ne smi bit i da je neće bit.

Pa zašto mu onda naplaćujete?!

– Zašto, zašto, šta ja znan zašto!

Gdje su dosad išle oborinske vode s tih parcela?

– Napokon jedno pravo pitanje, to se i ja pitan. Cijelu vijest pročitajte na LINKU

DEMOS MEDIA