Budalama željnim vlasti po svaku cijenu COVID-populizam je pričuvna opcija, budući da njihove autsajderske opcije nemaju nikakve šanse. Vidi im politički rejting. Osvrt donosi portal H ALTER

Unatoč apelima i opomenama iz Bruxellesa vladajućima u Bijednoj Našoj, pet godina bagateliziranja ključnih, tzv. strukturnih reformâ, visokog stupnja gospodarske samonedostatnosti i srozavanja životnog standarda drastično sada premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u dolazi na naplatu zakrabuljeno sve masovnijim, agresivnijim i zloslutnijim uličnim buntom. Čak i nenajavljeno policiji. Formalno, protiv „državnog terora znanstveno nedopečenim i politički promašenim epidemiološkim mjerama“ koje „nacifašistički gaze temeljna ljudska prava“ i oktroiraju, je li, „grubu segregiraciju cca 50 posto građana protivnika Covid-potvrda“, a zapravo subverzivno inspirirano s radikalne/ekstremne tzv. desnice na destabilizaciju vlasti, izazivanje izvanrednih parlamentarnih izbora te redizajniranje društveno-političkog poretka. Radi se, u suštini, o istomu copy paste pučističkom obrascu iz zapadnih metropola na osnovi kojega tzv. desnica, ekstremistička rulja – pozivajući se na demokraciju, ljudska prava i slobodu demonstriranja „drukčijih stajališta“ – pali automobile na ulicama, ruši i razbija sve ispred sebe, razbija izloge, obračunava se s policijom i otvoreno poziva na građanski neposluh. Nastupilo je doba pandemijskog turboidiotizma?

A već dvogodišnja pandemija bolesti SARS-CoV-2 u tzv. četvrtom valu prebukira bolnice i ubija ljude kao muhe, ne bira više ni mlado niti staro, zdravstveni sustavi pucaju po šavovima zbog sve više i više zaraženih, a oboljelima od drugih bolesti i kroničarima se u nehitnom slučajevima odgađaju kontrolni pregledi, operacije… Veliki broj ljudi u Bijednoj Našoj, kao i u svijetu, ne priznaje kritičnu ozbiljnost pandemijskog/epidemijskog stanja, ne vjeruje da može oboljeti, misli kako je zaraza samo neka vrst obične gripe, ne želi se cijepiti ni testirati („to je samo farmaceutski business na račun običnih ljudi“), odbija nositi maske na licu, ogorčeno je protiv ograničavanja kretanja/rada Covid-potvrdama, sankcioniranja, etc. Svi odreda prosvjedni skupovi – bili rušilački i razbijački ulični ratovi kao u Parizu i Amsterdamu ili bučni i „dostojanstveno“ prostački, protumedijski, protuvladini kao neki dan na krcatom središnjem trgu u Zagrebu – imaju istu agendu: „Mi smo protiv! Ne želimo! Ne dopuštamo!“ A što dopuštaju i za što jesu!?

Ni abera o tomu, jer i ne znaju, pa niti ne pokušavaju verbalizirati to za što jesu i što učinkovitije predlažu, pa bi – dopustili. Da se, je li, njih pita, a ne pita ih se budući da, zapravo, nemaju pojma o čemu govore i zašto se bune. Mase su u vještijih manipulatora visoka trava na vjetru, a kad se tzv. teorijama zavjere posije sumnja da im potkupljiva znanost mulja u korist megakorporativnih zarada farmaceutskih giganata i korumpirane državne vlasti cjepivom i Covid-potvrdama prodaju muda pod bubrege (dugoročno teške kontraindikacije po zdravlje, sterilitet, ugrušavanje krvi, etc.), potrebna je samo mala iskra iz razvaljivačkih megafona da poteče krv u jurišu na Bastilju. Od Trga bana Josipa Jelačića do Banskih dvora i nasuprotnoga, je li, tzv. Visokog doma tek je nekoliko stotina metara. Veliko je pitanje bi li Plenković-Božinovićeve interventne kornjače s antiprosvjedničkim rekvizitima represije – uvezenim za skupe pare još u doba Jadranke Kosor – ovog puta opet bile uspješne kao onomad protiv šakačkog „ustanka“ pod „mučeničkim“ vodstvom redikuloznog Ivana Pernara. (Dao se policajcima navlačiti i naguravati baš pred tv-okom.)

Pogotovo, ako bi Pernara združeno – u dubokoj i nadasve od pendreka, gumenih metaka, suzavca i vodenih topova osiguranoj pozadini – glumili osvjedočeni junaci s prve crte nacional-bojišnice Zlatko Hasanbegović, Velimir Bujanec, Zvonimir Troskot, Miro Bulj i takvi s Trga bana Jelačića u subotu 20. studenoga u Zagrebu. Pošto bi u „izvornohrvatski“ dojmljivu zanosu i ponosu porazbijali sve novinarske mikrofone, kamere te izbrojili rebra izvjestiteljima („Novinari crvi“) iz medija koje mrze više no crnog vraga. Policija se smjesta bacila na posao – kao, traga za inicijatorima neprijavljenog 20. studenoga anticovid prosvjeda na središnjem trgu u metropoli i napadačima na novinare – iako i Božinovićevo „redarstvo“ i obavještajni špicli Daniela Markića itekako dobro znaju – poimence, čak! –  o kojim je pojedincima i skupinama riječ. O istima koji su uoči subote pod Jelačićevim konjem imali generalke na Markovu trgu, uz sigurnosnu, „protuterorističku“ ogradu, palili svijeće, mrmljali očenaše i zdravomarije, bučili pred naručenim tv-okom, p(r)ozivali premijera, hvalili predsjednika RH Zorana Milanovića… I samo četiri dana nakon prosvjedne subote, policija objavljuje dva „otkrivena“ imena inkriminiranih organizatora koje će se valjda prekršajno goniti. A oba imena poznata samo užoj obitelji…

Ekstremistički politički marginalci, neki slučajno i parlamentarna statusa, dolaze na svoje: megafone u ruke i glasnica napregnutih do pucanja bûne protiv vlasti, državnih institucija, zdravstvenih autoriteta, znanosti, novinara, cijepljenih i inih vlasnika Covid-potvrda, etc. mahom uplašene, neupućene ljude, zbunjene informativnom kakofonijom, nepovjerljive, zlonamjerne, ljude koji su uvijek – a ni sami ne znaju zašto – protiv svega i svačega, osobito protiv svakog autoriteta, pametnjakoviće što sve znaju više i prije no drugi, jer su bili prvi na redu kada je bog dijelio pamet… Tu je heterogenu masu uvjerenih kako vlast, znanost i mediji rade protiv, je li, interesa tzv. običnih/malih ljudi, („nas je najviše, a premijer i vlada nas maltretiraju neutemeljenim epidemiološkim mjerama paradržavnog tijela pod nazivom Nacionalnog stožera Civilne zaštite i Covid-potvrdama“) vrlo pogodno naoružati toljagama, kamenjem, bengalkama, bokserima, Molotovljevim koktelima, sakriti im lica fantomkama i maramama te nabrijane bijesom i nezadovoljstvom preusmjeriti s ulica i trgova prema Markovom trgu, Prisavlju (što je neki dan već imalo generalku) i inim medijskim sjedištima, pa…

Budalama željnim vlasti po svaku cijenu i to je pričuvna opcija budući da njihove autsajderske opcije – vidi im politički rejting duboko ispod izborna praga – ne dolaze u obzir za osvojiti vlast u državi, osim participirati u njoj kao trgovački instrumentalizirani HDZ-ovi žetončići. Sic transit. Recimo, svojedobno Zlatko Hasanbegović, Ruža Tomašić, Bruna Esih, Anto Đapić i takvi. Budući da više ili manje ekstremna i tzv. desnica desnija od desnog centra, uključivo izrazito politiziran dio katoličkog klera, uopće nema ponuditi „Hrvaticama i Hrvatima“ (sic transit) iole zanimljiv razvojni program izvan nakaradne, naftalinske ideologije, prošlosti, razdora,  mržnje i podjela – ustaše kontra partizana i Tita, Srbi i Hrvati, komunisti, udbaši,Jugoslaveni, etc. više ne zanimaju nikoga ozbiljnog – epidemijska pošast je dušu dala za politikantski manipulirati neupućenim ljudima. Što znači i svjesno bildati daljnje zaraze i smrtne ishode, pa optužiti vlast. To je agenda ekstremne tzv. desnice i na trulom Zapadu i u Bijednoj Našoj, a tu činjenicu premijer Plenković ne bi smio bagatelizirati. Dapače. Ima sve potrebne alate. Ima li svijesti i hrabrosti za upotrijebiti ih? Cijelu vijest pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA