Čak i u jednoj od najnaprednijih županija u kojoj nikada nisu pobjeđivali politički ekstremi, kao što je Međimurska županija, sad se pokazalo da se korupcija ne smatra nikakvim posebnim krimenom. Javlja NOVI LIST

Za korupciju optuženi bivši župan Matija Posavec opet je na izborima u Međimurskoj županiji izabran za župana, i to sa 79,11 posto podrške. Osoba koja je time bila najviše iznenađena bio je – on sam, jer to ni u najluđim snovima nije mogao očekivati kad mu se početkom rujna ove godine srušio svijet jer je uhićen i priveden naočigled svojih sugrađana.

Kako je poznato, radilo se o 10.000 kuna koje je Posavec primio u svoje ruke u proljeće ove godine uoči lokalnih izbora, na kojima je po četvrti put biran za župana. No, odmah je tvrdio da taj novac nije uzeo za sebe, nego za svoju nezavisnu izbornu listu. Djelo je odmah priznao, znajući da će time instantno kupiti slobodu. No, da će time opet »kupiti« i glasove tolikog broja birača, tada vjerojatno nije mogao ni zamisliti. A evo, nije prošlo ni dva i pol mjeseca od te epizode i Posavec je opet župan. Pitanje je međutim što to govori o današnjoj Hrvatskoj, gdje osoba koja je optužena za korupciju, i evidentno je ni ne poriče, može ponovo dobiti vlast u ruke?!

U slučaju Posavec, nekoliko je razloga za to. Prvo, građani su očito ocijenili da je njegov krimen bagatelan, da iznos od deset tisuća kuna nije »ništa strašno« i da je neusporediv s iznosima koji se spominju u drugim aferama. Dok u Hrvatskoj bjesni afera Software u koju su upetljani bivši ministri i čelni ljudi glavne državne agencije za raspolaganje EU novcem, a DORH i USKOK nabacuju se međusobnim optužbama o tome koja je razina više zataškavala taj slučaj, ovo im se valjda čini kao kamilica. Uz to, oni su Matiji Posavcu povjerovali da taj novac nije uzeo sebi u džep, nego da se radilo o izbornoj donaciji za njegovu listu koja samo nije bila na vrijeme proknjižena. Simpatičnom Matiji sve je oprošteno bez suvišnih zašto.

No, drugo je pitanje što to govori o demokratskoj kulturi građana. Čak i u jednoj od najnaprednijih županija u kojoj nikada nisu pobjeđivali politički ekstremi, kao što je Međimurska županija, sad se pokazalo da se korupcija ne smatra nikakvim posebnim krimenom. Uostalom, uvjerili smo se nedavno da je DORH odbacio i sve prijave koje je uoči lokalnih izbora bio podnio Viktor Šimunić iz Oroslavlja, gdje se bilo bjelodano dokazalo da se općinski novac nemilice trošio na nepotrebne ili fabricirane troškove. Šimunić na izborima jest pobijedio, ali situaciju nije raščistio. Iz toga građani vjerojatno zaključuju da borba protiv korupcije ni nema smisla. Ako je tako, i Posavec može dobiti ponovnu podršku. Nažalost, pokazuje se da su i birači imuni na korupciju, jednako kao i političari.

Na koncu, pitanje je i kako su reagirali protukandidati Matije Posavca. Nikako – ni SDP ni HDZ nisu imali svog kandidata na tim izborima, što je u situaciji krize u SDP-u i jačanja HDZ-a naprosto nevjerojatno. I Peđa Grbin je imao razloga u Međimurju istaknuti nekog svog kandidata, da dokaže da SDP nije slab. Jednako kao i Andrej Plenković, da dokaže koliko je HDZ jak. Ali ni jedan ni drugi to nisu učinili. Jednostavno, otvorili su vrata Posavcu da se vrati i pobijedi u velikom stilu. A to je posebno poražavajuće za SDP, koji doista upravo borbu protiv korupcije stavlja na prvo mjesto svog trenutnog političkog angažmana.

Jedini tko je imao protukandidata bio je Radimir Čačić sa svojim Reformistima – no, njegova kandidatkinja Sandra Herman bila je samo alibi-kandidat, jer ona je dio HDZ-ove koalicije, dok Čačić istovremeno puše u rog šefa države Zorana Milanovića, držeći se ideološki nedefinirane političke pozicije koja mu na sjeverozapadu Hrvatske već godinama osigurava prolaz na izborima. Upravo je to jedan od razloga ponovne pobjede Matije Posavca – on je ideološki neutralan, njegov je posao upravljanje, a ne politiziranje. Sjever Hrvatske očito traži takve političare, tehnokrate.

Svi ti elementi doveli su do ovog, još jednog političkog čuda u Hrvatskoj – da na izborima s gotovo 80 posto podrške pobijedi čovjek s optužnicom DORH-a.
To, doduše, puno govori o DORH-u, ali i o biračima.

No, također, treba znati još jednu stvar – na nedjeljne izbore u Međimurju izašlo je svega 28 posto građana. Njih 72 posto ostalo je kući. To su oni što im se politička korupcija ipak gadi. Ali misle da je pobijediti ne mogu. Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA