Koji je vojni zrakoplov bolji – hrvatski Rafale ili srpski MiG-a 29? Rezultati su iznenadili i srpske vojne stručnjake, evo detalja cijele velike analize

Koji je vojni zrakoplov bolji – hrvatski Rafale ili srpski MiG-a 29? Rezultati su iznenadili i srpske vojne stručnjake, evo detalja cijele velike analize

Širu zainteresiranu javnost u Srbiji svakako zanima koliko je Rafale bolja letjelica od onoga sa čime raspolaže RV i PVO Vojske Srbije, a to je naravno sovjetski, odnosno ruski, lovački zrakoplov MiG-29. Piše SLOBODNA DALMACIJA

Poznati analitičar Živojin Baković za Tango Six analizira koji je bolji zrakoplov – fancuski Rafalee ili ruski MiG-29. 

Prije nego što bi usporedili ta dva zrakoplova, treba sagledati neke činjenice koje bi tu usporedbu učinilo realnijom. Mnogi će reći, i vjerojatno su u pravu, da nije fer uspoređivati Rafale i to u svojoj danas najsuvremenijoj operativnoj verziji F3R, sa starom generacijom MiG-a 29 (verzije Izdijelije 9.12, 9.13 i 9.51- dvosjed UB), makar to bio i modernizirani višenamjenski MiG-29SM na koje će biti dovedeni srpski zrakoplovi, ali samo naravno jednosjedi, dok će dvosjedi, prije svega zbog nedostatka radara, vjerojatno proći kroz modernizaciju manjeg obujma. Ne samo da je Rafale suvremeniji, nego je riječ i o tome da se taj zrakoplov svrstava u 4,5 generaciju (u Rusiji bi to bilo 4++, ovu oznaku su možda izmislili novinari, ali je upotrebljavaju ruski vojni službenici i predstavnici vojne industrije), dok je MiG-29 četvrta generacija, a prema mnogim osobinama bi za Rafaleom mogao zaostajati i čitavu generaciju. S Rafaleom bi bilo realnije uspoređivati novu generaciju MiG-a 29, dakle izvozne MiG-29M i M2 kao i MiG-35, kako izvoznog modijela, tako i varijante namijenjene ruskim Zračno-svemirskim snagama.

Nije riječ samo o generacijama već i tome kada i kako su ti zrakoplovi konstruirani kao i kakvi su bili taktičko-tehnički zahtjevi. Dok je 80-ih godina Rafale od početka zamišljen kao višenamjenski borbeni zrakoplov, MiG-29 je krajem 60-ih i početkom 70-ih definiran kao laki lovac, odnosno laki frontovski (taktički) lovački zrakoplov. Ispostavilo se i da je to platforma s relativno ograničenim mogućnostima modernizacije, pretvaranja letjelice u višenamjensku borbenu platformu.

Njegov razvoj dodatno su usporile i povrijemeno zaustavljale raspad SSSR-a, teška ekonomska situacija u Rusiji tokom 90-ih godina kao i nezainteresiranost ruske vojske za tim zrakoplovom, jer su joj značajnije bile platforme nastale razvojem vrlo potentne familije zrakoplova nastale iz lovačkog zrakoplova Su-27. Za to vrijeme razvoj Rafalea je, i pored problema i skakanja cijene razvoja, tekao svojim tokom i danas je to, slobodno se može reći, jedan od najboljih višenamjenskih borbenih zrakoplova, iako je u naoružanje već odavno uvedena i, za sada ne baš u svim aspektima toliko uspješna (možda je još uvijek i rano o tome govoriti) 5. generacija borbenih zrakoplova, piše Tango Six.

Rafale je kao višenamjenski borbeni zrakoplov u Francuskoj zamijenio lovce, lovce bombardere/izviđače Mirage F1, jurišne zrakoplove Jaguar, palubne lovce-presretače F-8 “Crusader”, palubne lovce-bombardere Super Etandard, lovce-bombardere Mirage-2000D, u velikoj mjeri lovce Mirage-2000B i C, i na kraju će zamijeniti sve preostale borbene zrakoplove Mirage-2000 (lovce-bombardere Mirage-2000N i višenamjenske Mirage-2000-5). Za Francusku to nije samo zrakoplov koji je lovac, lovac-bombarder/izviđač za djelovanje po ciljevima u zraku, na kopnu i moru, već je to ujedno i taktički bombarder koji može biti naoružan nuklearnim raketama.

FRANCUZI PRODAJU, RUSI I BJELORUSI DONIRAJU

Hrvatska će dakle na duže staze opremiti svoje ratno zrakoplovstvo borbenim zrakoplovima, za razliku od nje, Srbija se pre oko pet godina odlučila za privrijemeno rješenje, prihvaćanje donacije polovnih MiG-ova 29 iz Rusije i Belorusije koji bi mogli ostati u upotrebi do oko 2030. godine (možda je realnije i koju godinu duže). Ako bi njihova zamjena stigla u tom periodu, onda bi novi višenamjenski borbeni zrakoplovi za RV i PVO VS trebali biti naručeni tri do 5 godina od isteka resursa i životnog vijeka postojećih zrakoplova. Međutim, kako je održavanje tih zrakoplova po stanju, još ne znamo sa sigurnošću do kada će oni biti korišteni i koliko će njih zaista moći letjeti do tog perioda. Također, 29-ke moraju biti u upotrebi i kada stignu novi zrakoplovi, i to sve dok se novim letjelicama ne postigne makar početna ako ne i puna operativna sposobnost.

Srbija je dobila donaciju, ali je imala velike troškove njihovog uvođenja u upotrebu i dovođenja zrakoplova na željeni nivo sposobnosti. Plaćen je njihov transport, remonti različitih obujma, dorade, realizirana je nabava rezervnih dijelova, remont motora, nabava zemaljske opreme, kupovina zrakoplovnih ubojnih sredstava, a u toku je modernizacija na već spomenuti standard MiG-29SM. Još uvijek nemamo službeni podatak koliko je sve to koštalo, može se samo procijeniti da bi to moglo biti negdje oko 250-300 milijuna eura, ali je možda i to nerealno s obzirom na to da se ne znaju količine kupljenih rezervnih dijelova kao i naoružanja. Također moramo se ograditi da mi još ne znamo specifikaciju srpskih MiG-ova 29SM, a to sigurno neće biti isti onaj zrakoplov iz 1995.

Nesporno je dakle da je Rafale F3R, sveobuhvatno gledano, tehnički i tehnološki daleko suvremeniji od MiG-a 29SM. Ta prednost francuskog zrakoplova naročito je izražena što se tiče elektronike i naoružanja, a u manjoj mjeri kada su u pitanju neke letne osobine. Međutim, sve te taktičko-tehničke karakteristike (TTK) do kojih možemo doći putem službenih izvora koji se mogu naći u literaturi, knjigama, enciklopedijama, reklamnom materijalu proizvođača i naravno internetu, ne moraju u potpunosti biti istinite. Proizvođači navode mogućnosti i sposobnosti svojih sustava, ali rijetko kada objavljuju brojke.

Točne podatke imaju samo korisnici letjelica, ponešto od toga iscuri i u javnost, a često se to događa i zbog nekog interesa. Nekada informacije budu pozitivne, ponekad i negativne. Isto tako, borbeni zrakoplov se ne može promatrati kao jedinka, već kao dio sustava. Na primjer sustava PVO (koga osim lovačke avijacije čine još artiljerijsko-raketne jedinice, zračno promatranje i javljanje, sustav veze, elektronsko izviđanje i protuelektronska djelovanja) ili kao dio borbene zrakoplovne grupe s različitim tipovima zrakoplova raznih namjena. Posebno je besmisleno uspoređivati zrakoplove u nekoj eventualnoj situaciji “jedan na jedan” jer je takav scenarij vrlo malo verovatan.

O Rafaleu F3R kao i o MiG-u 29SM može se naći mnoštvo službenih i neslužbenih informacija. Mi ćemo se koncentrirati na one najvažnije, ono što je najzanimljivije i najbitinije kako bi se što bolje sagledalo o kakvim zrakoplovima je riječ. Kao što smo već napomenuli, francuski zrakoplov je u jednom trenutku bio što se tiče općih osobina najkompletniji borbeni zrakoplov kada je u pitanju njegova namjena i sposobnost da izvrši sve zadatke koji su pred njega postavljeni kako bi se dokazalo da je to prava višenamjenska platforma. Ono što je bitno napomenuti je da ga odlikuju kompaktnost i modularnost, prilagodljivost, a posjeduje i mnoge karakteristike borbenih zrakoplova 5. generacije.

RAFALEOVO SMANJENJE RADARSKE VIDLJIVOSTI

Tako Rafale ima superkrstarenje, navodi se da bez uključivanja dodatnog izgaranja motora, može krstariti brzinom od 1,4 maha, tu je potom podatak da ima vrlo mali radarski odraz (RCS) od svega 0,5 do 2 m2 u ovisnosti o konfiguraciji (RCS je sigurno dosta veći kada je zrakoplov teško natovaren naoružanjem i rezervoarima za gorivo), a zrakoplov nema spremnike za ubojna sredstva u unutrašnjosti zmaja. Smanjenje radarske vidljivosti postignuto je primjenom kompozitnih materijala kao i tzv. RAM (Radar Absorbing Material) premaza, a specijalni takozvani “zlatni“ premaz nanesen je na vjetrobransko staklo i poklopac kabine. Kompoziti čine 25 posto mase konstrukcije i 20 postotaka mase oplate, a ti materijali pokrivaju 70 posto oplate. Za MiG-29 se može naći da RCS, u najvjerojatnije “čistoj” konfiguraciji, iznosi 5 m2 (takav podatak se obično navodi za prednju polusferu tj. “head on”), a u konstrukciji su pretežno zastupljene alimunijske, litijske, čeilčne i titanijske legure i u vrlo maloj mjeri kompoziti.

Kada se navodi da je Rafalee kompaktan, to znači da je većina sustava integrirana u zmaj zrakoplova, dakle vrlo malo dodatne opreme se mora nositi na vanjskim nosačima. Ono što važi i za francuski i za sovjetski/ruski zrakoplov je da je da su oni u najvećoj mjeri, u nekim slučajevima gotovo 100 posto proizvedeni u Francuskoj, odnosno Rusiji. Dakle počevši od zmaja, elektronike, hidraulike, pneumatike, pogonske grupe, naoružanja, čime se malo koja država danas može pohvaliti, a to je ujedno velika prednost kada je riječ o odobrenju spomenutih letjelica za prodaju drugim državama koje će u ovisiti o jednom izvoru opskrbe svim neophodnim sredstvima kako bi se održala operativnost letjelica.

Nakon prvog leta demonstratora Rafalea A 1986. godine i prvih letova prototipova različitih verzija početkom 90-ih, prvo je u naoružanje 2000. godine uveden mornarički palubni Rafale M, a prve isporuke Rafalea B i C za RZ Francuske realizirane su u periodu 2004-2006. Primjena standarda F3R čija su letna ispitivanja započela travnja 2014., odobrena je listopada 2018. godine. MiG-29 je poleteo davne 1977., prvi zrakoplovi stigli su u jedinice 1983., a MiG-29SM se pojavio 1995. kao modernizirana verzija Izdijelije 9.12, 9.13 i 9.13S (i njihovih podvarijanti), a opsežnije dorade su prije svega podrazumijevale integraciju vođenog naoružanja zrak-zemlja uz podrazumijevanu modifikaciju radara i elektronske opreme i dijelomičnu primjenu tehnologija s obustavljenog programa višenamjenskog borbenog zrakoplova MiG-29M (Izdijelije 9.15) koji je poletio 1986., , piše Tango Six.

Kada je riječ o borbenim mogućnostima, glavna prednost Rafalea F3R u odnosu na MiG-29SM je u elektronskoj opremi i naoružanju. Tako je kod F3R glavni senzor višenamjenski AESA radar RBE2 AA sa 1000 GaAs T/R modula za kojega se može naći podatak da mu je domet do 140 km u otkrivanju cilja koji ima RCS 3 m2 i oko 110 km u njegovom praćenju, uz istovremeno praćenje 40 ciljeva u zraku i omogućavanje istovremenog napada na njih osam. Također može otkriti i pratiti više ciljeva na kopnu i moru. To je prvi operativni europski AESA radar koji je ugrađen u višenamjenski borbeni zrakoplov. Cijelu vijest pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA