Pandemija, požari potresi, poplave, inflacija koja divlja, pitka voda koja će biti sve skuplja jer je sve manje ima, pad cijene nafte na međunarodnim tržištima, nakon što je šef Moderne doveo u pitanje učinkovitost cjepiva u suzbijanju nove varijante Covid- 19, koji pod imenom Omikorn sada izaziva histeriju po svijetu, samo su neki od rezultata klimatskih promjena i pandemije kojima svjedočimo.
Čovjek bi rekao kako se radi o posljednim vremenima, i neki etablirani znanstvenici i vjernici će navedeno potvrditi, neki će sve opovrgnuti, ovisno o vjerovanju i njihovoj percepciji i mogućnosti sagledavanja stvari.
S obzirom na nejasnoće oko pandemije, silne eskapade u izjavama, kontradiktornostima pa i oko novog soja koji očekujemo, postavlja se pitanje o čemu se zapravo radi. Radi li se o nepoznavanju materije, nesnalaženju dok se traže odgovori na pandemiju ili ipak tu ima još nečega, jer ponekad je uistinu teško povjerovati da se toliko loših stvari i toliko loše energije događaju same po sebi.
Prije svega čovjek je biće koje misli, i ne radi se samo o tome da je tako satkan, već i o tome da je to njegovo pravo, pravo da propituje, sumnja i izražava tu sumnju. Ako ćemo sada, u ovom trenutku dok tekst nastaje anulirati i samu demokraciju i temeljna ljudska prava i reći da je čovjek ontološki nedovršen i kao takav otvoren prema svijetu i i svim opterećenostima koje donosi novo i neočekivano tada se čovjek mora od te punine i rasteretiti. A rasterećuje se tako da simbolički prerađuje sve te dojmove preko artikuliranog jezika koji ga čini drugačijim od ostalih bića. Čovjekova priroda, umnost i jezik čine temelj za razumijevanje onoga što čovjek uopće jest. To su osnove kako bi krenuli dalje, kako bi slobodno mogli izražavati svoje misli i osjećaje, kako bi mogli ukazivati na ono što nam se ne čini logičnim ili što smatramo pogrešnim.
Prihvaćati istinu u gotovom obliku nikada nije bilo dobro pa ni kada nas obuzme strah. A strah je ovdje ipak ključan, svakodnevno progovara i kod cijepljenih i necijepljenih. S druge strane propitivanje i razmišljanje itekako nalazi podlogu u činjenici da je ova kriza s pandemijom radikalna jer je uništila našu svakodnevicu, poremetila tržišnu ekonomiju, omogućila državama da snažno zadiru u mehanizme te iste tržišne ekonomije koju, apsurda li podržava veliki broj kapitalista i kompanija.
Esencijalno pitanje koje se postavlja, i koje izaziva sumnju je činjenica da u gotovo dvije godine pandemije nismo svjedočili niti jednoj javnoj, zdravoj i razumnoj raspravi o tome što se događa, u kojem smjeru svijet ide i gdje se eventualno nalazi rješenje. Drugo pitanje koje je usko povezano s prvim je pitanje same struke koja je godinama bila ignorirana, a za koju se sada ljudi grčevito drže jer su nam životi u opasnoti i tražimo pouzdane informacije stručnih ljudi, tražmo istinu i jasnoću. Međutim, zanimljivo je da su povratak države i povratak stručnjaka usko povezani jer, kako se čini država ima monopol nad stručnjacima, odnosno kako je to izjavio bugarski politolog Ivan Krastev- država „kaže“ tko je stručnjak. Drugim riječima imamo struku koja javno i bez ikakve cenzure nastupa, a s druge strane imamo cenzurirane stručnjake koju pokušavaju nešto reći, ali ih se ignorira.
U takvim relacijama ili odnosima neminovno se postavlja pitanje – u čijem interesu i za čiji račun se ovo događa. Možemo li govoriti isključivo o profitu farmaceutske industrije jer cjepiva se prodaju, testovi na koronu se prodaju, lijekovi, zaštitne maske, respiratori, i to sve u enormnim količinama i bez vidljivog kraja. Ako se prisjetimo izjave AstraZenece kako nema cjepiva za EU koja je ta ista cjepiva platila, budući da kapaciteti proizvodnje nisu zadovoljavajući, što to zapravo znači? Odlučuje li AstraZeneca ili još dva do tri proizvođača o našim životima!?
Možemo li govoriti i o profitu IT sektora. Činjenica je da sve više nedostaje sirovine za proizvodnju, posebno računalnih čipova, s čime je najteže pogođena automobilska industrija. Pandemijsko zaključavanje je potražnju za automobilima dramatično smanjilo, a s druge strane u nebo podiglo potražnju za laptopima, tabletima, konzolama za igrice… Tako su Tajvanske tehnološke tvrtke kao ključni dio globalnog lanca opskrbe, tijekom pandemije koja je prisilila milijune ljudi da rade i uče od kuće jednostavno radi profita preusmjerile prodaju.
Možda možemo govoriti i o profitu i važnom pokretaču rasta koji se vrti oko sektora za nekretnine. Primjera radi, agencije u Italiji navode kako su u osam mjeseci ove godine strancima prodali više kuća i stanova nego cijele pretpandemijske 2019 godine. Ako uzmemo primjer Hrvatske, stranci su u 2020. kupili četiri od deset prodanih nekretnina u Istarskoj županiji, tri od deset u Primorskoj-goranskoj, svaku četvrtu u Zadarskoj županiji, svaku petu od Dubrovnika do šibenskog područja i 16 posto u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Slavoniji u srpnju 2023. godine istječe desetogodišnje prijelazno razdoblje zabrane prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima. Pametnom dosta!
Možemo li u svemu ovome čemu svjedočimo govoriti i o depopulaciji stanovništva, a da ne ispadne teorija zavjere, a ti najveći teoretičar kojeg treba ušutkati. No ta ideologija i nije neka neka nepoznanica jer je još 2017. godine Daily Mail prenijeo kako je tijekom svečanosti u Londonu princ William iskoristio priliku da u svijet pošalje poruku o „kontroli stanovništva“, projektu elite koji se odnosi na metodu smanjenja broja ljudi na planeti, zbog spašavanja biljnog i životinjskog svijeta, što nužno zahtjeva izvršenje — depopulacijom. Princ William javno je zamjerio siromašnoj Africi na brzom rastu stanovništva te u svom govoru istaknuo kako će se „zbog ogromnog broja ljudi u Africi životinjski svijet naći pod pritiskom, što će rezultirati strašnim posljedicama za planetu“. Princ potom spasonosno predlaže hitno poduzimanje depopulacijskih mjera- „depopulacijske mjere, kako je Bill Gates izjavio na predavanju o depopulaciji, uključuju sveopći zahvat nad čovječanstvom i njegovo provođenje kroz zdravstveni sustav, lijekove i cjepiva“. Zaključno Daily Mail donosi: „Umjesto u ljubav i zdrav razum, umjesto u zdravo srce i život, pomoć živima, umjesto u milosrđe, umjesto u radost, ovaj svijet ulaže financijska sredstva ideje koje uključuju mučenje ljudskih bića pod velom slobode“ Tako je ’kraljevska poruka‘ o opstanku planete opisala kraljevsko zvjerstvo nad čovječanstvom, a da to već odavno izmanipulirani puk nije ni primjetio“.
Kad smo već kod javnog zamjeranja siromašnoj Africi na brzom rastu stanovništva od strane princa Williama, postavlja se i pitanje zašto se svijet nije pobrinuo da cjepivo dođe i do Afrike. Ako je pandemija globalna, ako je cjepivo jedini način da se ista suzbije i da se sačuvaju životi, ako vlade svijeta kao imperativ stavljaju zaštitu zdravlja i života, zašto svijet nije osigurao da cjepivo dođe i do najsiromašnijih, već sada svjedočimo novom soju korone koji dolazi iz Afrike, i zbog kojeg neke zemlje zatvaraju granice, ostavljajući osjećaj kako je sve pod kontrolom, i kako vlade brinu i pokazuju put rješenja. Međutim treba imati na umu da se granice ne zatvaraju samo za ljude, već i za vrijednosti i samu demokraciju.
Želi li možda svoj dio dio kolača uzeti i umjetna inteligencija jer sve više čujemo o Četvrtoj industrijskoj revoluciji, koja kad je radnik u pitanju podrazumijeva između ostalog i neku novu vrstu interakcije između čovjeka i stroja, s manje prisustva radnika unutar tvornica.
Nameće se i pitanje zašto su neke države početkom ove godine koristile pandemiju da bi ugrozile načela pravne države, poput Mađarske, iako to nije imalo nikakvog utjecaja na borbu protiv epidemije. Prisjetimo se kako je Vlada Viktora Orbana predložila zakon koji vladi daje izvanredne ovlasti, praktično da se izvršnoj vlasti, bez vremenskog ograničenja, dodjele diktatorske ingerencije.
Činjenica je da u doba pandemije društvo mora prihvatiti ograničenja javnog života, ali ne na način da se u potpunosti ugrožava nečije pravo na izbor ili da se drugačije tretiraju ljudi. Mantranje politike i medija da se ode u bolnicu i uvjeri u težinu situacije je izravno udaranje na strah pojedinca i cijelog društva, i ne predstavlja nikakvo jasno argumentiranje poteza koji se donose, koliko god situacija bila užasavajuća. Jasnoća koja se traži je da netko napokon izađe u javnost i argumentima uvjeri ljude zašto se cijepiti, što cjepiva u sebi točno sadrže, postoji li mogućnost nekih dugoročnijih posljedica, da obiteljski liječnik na pitanje pacijenta- smijem li se ja cijepiti odgovori jasno i nedvosmisleno, a ne da odluku prepušta istom, koji ne posjeduje niti dovoljno spoznaja niti znanja da takvu odluku i donese. Svaki razuman čovjek itekako je svjestan težine i posljedica pandemije, ali svakom razumnom čovjeku treba i jasnoća jer u protivnom sve izgleda kao da pustiš čovjeka s lanca, dopustiš mu da malo udahne tek toliko da se do kraja ne udavi pa ga opet vratiš na početak. Virus ubija, ali ubija i polako umiranje u ovakvom načinu života. Statistički pokazatelji o anksioznosti, depresiji, posebno kod djece najbolje govore o svemu.
Zaključno, čini se da u ovo vrijeme pandemije ima svega i svačega, još uvijek nedokučivog, no isto tako se čini da profiti i interesi vode ključnu ulogu. Da danas jedino interes drži primat nije nikakva novost, no ponavljanje je majka znanja, koje osvješćuje, podiže razinu te iste svijesti i razumijeva. Usmjerava li se svijet u nekom drugom pravcu teško je za sada reći, ali je poprilično sigurno da našeg ranijeg svijeta više nema. Ono što najviše uznemirava razumnog čovjeka je čekivanje da se bezuvjetno pokorava, oslobađa od „brige“ da misli i da prihvaća serviranu istinu. Dokaz je to, ako ništa drugo da samo čovjeka treba braniti od pretjeranosti njegove moći.
redakcija/dm
