Osam godina nakon primanja Hrvatske u Europsku uniju, dovoljno je vremena da s distance sagledamo što nam je to članstvo donijelo i jesmo li zato kao društvo i pojedinci napredovali ili nazadovali.

I jesu li se ostvarile najave euroskeptika prema kojima smo se kao država trebali utopiti u velikoj zajednici naroda, izgubiti suverenitet i nacionalni identitet? Javlja SLOBODNA DALMACIJA.

To nam se svakako nije dogodilo.

Nismo, nažalost, ni ništa manji nacionalisti; mrvicu bolje prihvaćamo “druge i drugačije”, ali daleko je to od činjenice da bismo konstatirali kako s postignutim standardima u poštovanju ljudskih prava općenito, a prava manjina posebno, možemo i trebamo biti zadovoljni.

Što se dogodilo sa životnim standardom? Je li porastao?

Krenimo od štednje. Prema podacima Hrvatske narodne banke, ona je početkom studenog iznosila 232 milijardi kuna. Godine 2013., kad smo u mjesecu srpnju pristupili EU-u, na bankama se “legla” 151 milijarda kuna, pa ispada da nam se štednja povećala gotovo za dvije trećine. U tom smislu prednjače priobalne županije.

No, nije u šoldima sve. Ima nešto i u nekretninama, opet onima u jadranskom dijelu Hrvatske.

Nakon primanja naše zemlje u EU, turizam je “eksplodirao”. Do pojave koronavirusa, svako je ljeto rastao po dvoznamenkastim stopama! To je rezultiralo i divljanjem cijena. Ilustracije radi, stanovi na najatraktivnijim splitskim lokacijama, poput Rive, Pjace, Zvončaca, prije ulaska Hrvatske u EU vrijedili su od 3000 do 3500 eura po metru četvornome, a oni koji su ih tada kupili imaju danas pravo bogatstvo jer se cijene kreću između pet i šest tisuća eura. Tako je i u Opatiji, Dubrovniku, Rovinju, Hvaru…, a dijelom i u Zagrebu.

Svugdje je vrijednost kuća, stanova, apartmana i poslovnih prostora narasla u prosjeku oko sedamdeset posto, kao i građevinskog zemljišta, i to ne samo zbog toga jer su materijal i cijena radne snage u međuvremenu poskupjeli, nego i zato što se interes za kupnju nekretnina ovdje, naročito u krajevima gdje cijene još nisu previsoke, zbog članstva Hrvatske u EU-u – povećao. Samo u Slavoniji stranci su kupili 60 tisuća stanova!

VELIKO ISELJAVANJE

Ovisno o kutu gledanja, vlasnici nekretnina su se usrećili, no oni koji ih nemaju do njih će dolaziti puno teže nego prije.

Kad smo kod “krova nad glavom”, tu Hrvatska i dalje jako odskače od prosjeka. Tako u EU-u tek pedeset posto stanovništva ima vlastitu nekretninu, a u nas čak 86 posto! Velika kriza koja je pogodila svijet 2008. godine natjerala je dobar dio kreditno zaduženih građana da se “poslože” i zatvore svoje obveze prema bankama. Danas je zato tek devet posto od tih silnih nekretnina u vlasništvu hrvatskih građana – opterećeno hipotekama.

Dakle, štednja na bankama je porasla, vrijednost nekretnina također. Kako stojimo s voznim parkom?

I dalje vozimo “krntije” stare u prosjeku dvanaest godina. Češće kupujemo rabljena od novih vozila, a jedan podatak fascinira: u samo šest godina od primanja Hrvatske u EU, vozni park nam se povećao za petinu!

Evo još konkretnijih podataka: broj ukupno registriranih cestovnih vozila u Republici Hrvatskoj 2013. iznosio je 1.902 630, a lani 2.312 280.

Hrvatska ima iz godine u godinu, zbog iseljavanja i demografskog pada, sve manje stanovnika, ali rast životnog standarda, prijevozničkih i rent-a-car kompanija povećao je broj cestovnih vozila za 409.650. Ta brojka je utoliko zanimljivija ako uzmemo u obzir da se iz Hrvatske u inozemstvo od primanja u EU do 2020. odselilo 229.000, a doselilo tek 38 tisuća ljudi.

Potonja brojka je sigurno pouzdana, za razliku od one koja govori o iseljavanju, a koja je veća, računa se, i za sto tisuća, jer brojni naši građani na radu u inozemstvu nisu odjavljeni s adrese stanovanja u Hrvatskoj.

Prosječna mirovina krajem 2013. iznosila je 2.460,83 kune, a danas 4067,77 kuna. Utješno je što 400 tisuća građana uspijeva štedjeti za mirovinu uplaćujući sredstva u treći mirovinski stup, a riječ je o 7,3 milijarde kuna.

– Prema podacima Ministarstva financija, Hrvatska je od 2013. godine do 17. studenoga 2021. u proračun EU-a uplatila 29,88 milijardi kuna, dok je iz proračuna Unije u proračun Republike Hrvatske uplaćeno 79,70 milijardi kuna s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti – NPOO. Konkretno, razlika između uplaćenih sredstava iz proračuna EU-a u proračun RH i sredstava uplaćenih u obrnutom smjeru iznosi 49,82 milijarde kuna s NPOO-om, ili 43,69 milijardi kuna bez njega u korist proračuna Republike Hrvatske – kaže dugogodišnji bankar, a danas privatni konzultant za financiranje poduzeća Ivica Žuro, koji je angažiran i na projektima s EU predznakom.

PADAJU KAMATE

– U pandemiji koronavirusa, koja je cijeli svijet teško pogodila, Hrvatska prvi put od svoga članstva u EU-u ima opipljivu korist, što se manifestira kroz NPOO. EU je pokazao kako obično manjak političkoga konsenzusa kompenzira novcem koji služi poput zakrpe za dugotrajna i duboka razilaženja članica, kakva u teškim vremenima za Uniju posebno dođu do izražaja.

Vrtići, energetska obnova zgrada, pelješki most, obnova infrastrukture u Slavoniji te diljem zemlje, povećanje proizvodnih kapaciteta tvrtki, rast broja i poslovanja OPG-ova, općenito ulaganje u udruge civilnog društva i rast kreativne industrije do pandemije su najuočljiviji primjeri učinka sredstava koja stižu u Hrvatsku iz zajedničke blagajne. No, nije samo navedeni iznos bio gospodarski benefit pristupanja.

Tu su i druge stvari, kao što je stabilan kreditni rejting države na međunarodnim financijskim tržištima, čemu nije odnemogao konstantan pad vrijednosti kamatnih stopa, te pripadnost skupini zemalja koje idu u pravcu ujednačavanja standarda razvijenosti, financijske stabilnosti i lakšeg pristupa zajedničkom tržištu – kaže Žuro.

Što je s pokazateljima koji se tiču stanovništva? Jesu li plaće rasle brže od stope inflacije?

– Tu se isto u određenom dijelu osjetila korist od pristupanja.

Koliko god se otvaranje tržišta za naše radnike diljem Europe osjetilo kroz nedostatak radne snage, dio poslodavaca u cijelim sektorima, uz poboljšanje uvjeta rada, nastojao je navedeno spriječiti povećanjem plaća. U razdoblju od datuma ulaska do kraja 2020. godine nominalne plaće su porasle u ukupnom iznosu za 27,7 posto – s 5486 kuna na 6999 kuna. U istom razdoblju prije ulaska su rasle za 22,4 posto.

Rastu su dijelom pridonijele i porezne reforme, u kojima je država nadomjestila pad prihoda od poreza povlačenjem sredstava iz EU izvora, tako da je novac iz vanjskih izvora indirektno utjecao na mogućnost produljenja poreznih stopa na širi razred dohotka. Inflacija se značajno primirila od ulaska u EU naovamo, izuzimajući drugi dio 2021., kada je nestašica sirovina i materijala učinila svoje.

Naime, prosječna stopa inflacije je do 2021. i porasta cijena sirovina rasla znatno sporije od plaća – mjesečni porast dobara i usluga u razdoblju srpanj 2013. – prosinac 2020. iznosio je 0,30 posto. S druge strane, u desetogodišnjem razdoblju srpanj 2003. – lipanj 2013. iznosio je dva posto.

Praktički je stabilnost sustava utjecala na to da se prosječna mjesečna stopa porasta cijena dobara i usluga smanji za gotovo sedam puta – veli Žuro. Cijelu vijest pročitajte na izvornom LINKU

DEMOS MEDIA